Izvor: Faktograf.hr
Piše: Petar Vidov
“Podržava nas proruska peta kolona u Europi. To su europski intelektualci koji žele ojačati svoj identitet”.
Riječi su to Aleksandra Dugina, čovjeka kojem tepaju i kao “Putinovom Rasputinu”. Izvor ovog citata je Bernhard Odehnal, novinar švicarskog Tages Anzeigera. On je 2014. izvijestio o tajnom okupljanju europskih fundamentalista, nacionalista i religijskih fanatika koji su se u Beču sastali da bi razgovarali o svojoj viziji Europe. Sastanak u Beču je, prema informacijama švicarskog dnevnog lista, okupio viđenije europske radikalne desničare, među ostalima predstavnike francuskog Nacionalnog fronta, austrijske Stranke slobode, bugarske Atake… Okupljanje je organizirao i financirao moćni ruski oligarh Konstantin Malofejev pa je usprkos podužoj listi “uglednih” gostiju, zvijezda večeri bio upravo njegov sunarodnjak Dugin, utjecajni geopolitički analitičar i strateg blisko povezan s Ujedinjenom Rusijom, strankom Vladimira Putina.
Ako je Dugin glavni ideolog Putinove Rusije, Malofejev je Duginov udarni operativac, svojevrsni anti-Soroskoji financira radikalne desničarske ekstremiste diljem Europe. Najnoviji takav primjer otkrio je ARTE u dokumentarcu o europskim obiteljašima “Pobačaj: protunapad križara”, zahvaljujući kojem smo saznali da je platforma CitizenGO, važan logistički alat europskih obiteljaša, od Malofejeva tražila 100.000 eura donacije. Zauzvrat su ruskom oligarhu obećali mjesto u upravnom odboru. Slučajno ili ne, nedugo zatim je u upravni odbor platforme CitizenGO zasjeo Aleksej Komov, Malofejevljev bliski suradnik i lider ruskog ogranka Svjetskog kongresa obitelji, ujedno zaposlen u Malofejevljevoj Humanitarnoj fondaciji sv. Bazila Velikog, najvećoj privatnoj zakladi u Rusiji (Mother Jones). Komov je čest gost u susjednoj nam Srbiji, gdje ga se može susresti na manifestacijama pročetničke organizacije Dveri (B92).
Malofejev, naravno, tvrdi da nije donirao CitizenGO jer, kako kaže u ARTE-ovom dokumentarcu, ne financira nikakve pokrete van Rusije. U pitanju je dokazana laž. Zbog financiranja proruskih separatista u Ukrajini Malofejev je na “crnoj listi” Europske unije; u Italiji je osnovao Kulturnu zajednicu Lombardija-Rusija povezanu s profašističkom Sjevernom Ligom (La Stampa), koja je u međuvremenu odbacila regionalni identitet i skratila ime u Liga; u francuski Nacionalni front na čelu s Marine Le Pen upumpao je dva milijuna eura preko ciparske off shore firme Vernonsia Holdings Ltd., tvrtke-kćeri ruske Vnešekonombanke (Mediapart.fr); u Republici Srpskoj je podržavao Milorada Dodika (The Guardian). Marine Le Pen naknadno je priznala i da je Nacionalni front posudio devet milijuna eura od Prve češko-ruske banke, financijske institucije u ruskom vlasništvu koja je, kako je otkrio britanski Times, kreditima financirala i grčku Zlatnu zoru, belgijsku stranku Flamanski interes, talijansku Sjevernu ligu, mađarski Jobbik i austrijsku Stranku slobode. Sve navedene stranke podržale su rusku aneksiju Krima. Veze između europskih radikalnih desničara i Putinove Rusije uočio je, uostalom, čak i Wilfried Martens Centar za europske studije, think tank Europske pučke stranke, demokršćanske političke obitelji kojoj pripada i HDZ. U izvještaju koji potpisuje grčki istraživač Antonis Klapsis, kao proruski propagandisti u Europi prepoznati su još i britanski UKIP, bugarska Ataka pa zatim i niz manje zvučnih ekstremističkih grupacija poput Britanske nacionalne partije, talijanske Nove snage, njemačke Nacionalne demokratske partije i slovačke Narodne stranke. Snažne veze s Rusijom ima i Alternativa za Njemačku (AfD), potencijalno najopasnija među navedenim ekstremističkim političkim strankama u Europi (Der Spiegel, FT, Bloomberg).
Aleksandar Dugin (Screenshot: Arktos/YouTube)
“Ruski agenti” u Hrvatskoj
Opisana interesna mreža ima i svoj hrvatski krak. Spomenuti švicarski novinar u svom izvještaju o sastanku u Beču navodi da su na njemu prisustvovali i “desničarski ekstremisti iz Hrvatske” koje, nažalost, ne identificira imenima i prezimenima. Istraga Faktografa pokazala je da Malofejevljev utjecaj seže i do kruga ljudi bliskih udruzi U ime obitelji, kao i hrvatskom ogranku kod nas još uvijek marginalnog identitarijanskog pokreta.
Vezu između hrvatskih fundamentalista i ruskog oligarha dokazuje dokumentacija koju je još 2014. godine objavila ruska hakerska skupina Šaltaj-Boltaj, dio međunarodnog hakerskog kolektiva Anonymous International. Oni su na svom u međuvremenu ugašenom webu objavili sadržaj inboxa Georga Gavriša, bivšeg ruskog diplomata, bliskog suradnika Dugina i Malofejeva. Ukradeni e-mailovi, čija autentičnost nikad nije demantirana, sadrže Gavriševu korespondenciju s Duginom i Malofejevom na temu raznih zajedničkih projekata, a posebno zanimljiva je svojevrsna lista ruskih agenata u Europi. Radi se o listi ljudi s kojima se, kako se navodi u korespondenciji, Dugin osobno sastao, a koji su pristali u svom okruženju propagirati ruske interese. Informaciju o postojanju ove liste još u prosincu 2014. objavio je ukrajinski portal Teksti, član ugledne Globalne mreže za istraživačko novinarstvo (GIJN).
Čitavu listu (na ćirilici) možete pogledati ovdje, a mi ćemo izdvojiti samo dva imena iz Hrvatske. Kao Duginovi ruski agenti u Hrvatskoj imenovani su Jure Vujić i Tomislav Sunić, a priloženi su i ključni detalji njihovih biografija. Za Vujića se u popratnim bilješkama navodi da je hrvatski geopolitolog, zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova, politolog, filozof, pročelnik odsjeka za politologiju i geopolitiku Matice Hrvatske. Sunića opisuju kao hrvatsko-američkog politologa, sociologa, geopolitologa, kulturologa, publicista, pročelnika odjela za kulturu hrvatskog veleposlanstva Danskoj i radikalnog kritičara globalizacije. Svi agenti s liste su, navodi se u Gavriševoj ukradenoj korespondenciji, regrutirani uz pomoć televizijskog news kanala Russia Today (RT), financiranog iz ruskog državnog proračuna.
Osim Duginove liste ruskih agenata, Vujića i Sunića spaja i – Zlatko Hasanbegović. Bivši HDZ-ov ministar kulture u vlastitoj naknadi izdao je knjige obojice autora (Novosti), kao i njihovog “duhovnog oca” Alaina de Benoista, filozofa i publicista, utemeljitelja francuske Nove desnice, radikalne političke struje čija se ideologija najpreciznije može opisati kao “fašizam 2.0”. De Benoistovom se političkom filozofijom u svojim radovima inspiriraju i Aleksandar Dugin, ali i njegov politički pandan u SAD-u Richard Spencer, utemeljitelj američkog alt-righta. Promociji ideologije koja proizlazi iz De Benoistove političke misli posvećen je i think tank Katehon, kojeg je 2014. osnovao Konstantin Malofejev, a među čijim su članovima i ruski političari bliski Putinu. U upravnom odboru Katehona donedavno je sjedio i sam Dugin, a na webu ovog think tankasvoje misli je objavljivao i Sunić, čime se i pohvalio u telefonskom razgovoru za Faktograf.
Konstantin Malofejev (Screenshot: ARTE)
Sunić: Dugina poznajem već 30 godina, Malofejeva sam vjerojatno upoznao, ali nisu me financirali
“Ovo drugo ime (Konstantina Malofejeva, op.a.) mi nije toliko poznato, vjerujem da sam ga sreo i upoznao, ako ne u Europi, onda negdje u Moskvi. A gospodina Dugina znam već punih 30 godina, još dok sam bio u Americi. Znamo se i s par konferencija koje smo držali zajedno: u Madridu, Londonu i prije dvije godine u Moskvi. Relativno sam dobro upoznat s njim, cijenim čovjeka kao karakter. Logično, u nekim stvarima se ne slažemo. Dugin je dosta kršćanski orijentiran, jako je pobožan, malo čak i mistično orijentiran, ali prvenstveno kod njega cijenim što ima veliku erudiciju, govori desetak jezika, i u dosta stvari se slažemo. Konkretno, slažemo se u kritici kapitalizma ili, kako se to danas kaže, liberalizma”, rekao nam je Sunić.
Sunić kaže i da se s Duginom povremeno čuje preko Facebooka, ali tvrdi da ni Dugin, ni Malofejev do sada nisu financirali njegov rad. “Stojim im na raspolaganju ako žele prevesti neke moje knjige na ruski, to bi mi bilo drago, ne samo njihova naklada, nego bilo koja druga. Kad sam bio u Moskvi, prvi put prije dvije godine, nadam se ne i zadnji, onda smo baš imali jedno predavanje i ponudio sam mu suradnju. Naši kontakti su isključivo literarne i filozofske prirode. A u ovu političku priču ne ulazim, i to ne me zanima”, kaže Sunić. Pitali smo ga i je li bio na sastanku u koji su 2014. u Beču organizirali Dugin i Malofejev. Kaže da je u medijima pročitao da su na sastanku bila dva Hrvata (iako švicarski Tages Anzeiger nije objavio koliko je ljudi iz Hrvatske bilo na sastanku, op.a.), ali tvrdi da on nije bio među njima.
“Drago mi je da je Dugin tamo bio, spominju se u novinama neka dva Hrvata. Koja su to bila, ne bih vam mogao reći, iako poznam tu dijasporu jako dobro. Da sam dobio osobni poziv vrlo rado bih otišao. Što ne znači da pripadam njihovoj stranci ili pokretu, ali volim čuti ljude koji imaju kontroverzne stavove. Uvijek volim čuti drugu stranu. Gospodin Dugin je dosta popularan u tzv. desničarskim i nacionalističkim krugovima, čak i umjerenim nacionalističkim krugovima, u njemačkom svijetu. A sad, kakve on ima veze s predsjednikom Putinom, ne bih išao u te špekulacije. Ali svakako postoji sloj ljudi koji ga podržavaju i u ruskom parlamentu, neke od njih sam čak i upoznao kad sam bio u Moskvi. Bilo je tu ljudi i iz Srbije i Republike Srpske, ali u to ne bih išao jer je to bio privatni sastanak. Ali to je bio isključivo literarni sastanak”, izjavio je Sunić u razgovoru za Faktograf.
Vujić: Surađujem s De Benoistom, a on je vjerojatno povezan s Duginom
Jure Vujić u telefonskom razgovoru za Faktograf pak tvrdi da ne poznaje ni Dugina, ni Malofejeva, niti s njima održava ikakve kontakte. Dodaje kako se vjerojatno radi o konstrukciji koja proizlazi iz njegove suradnje s Alainom de Benoistom.
“Ne znam gdje su to uopće našli. Vjerojatno jer surađujem s Alainom de Benoistom i s tom grupom, što se paušalno novinarski zove Novom desnicom, a zapravo je riječ o sveučilišnoj grupi, pretežito pariškoj, koja se zove GRECE, i to je grupa za istraživanje indoeuropske civilizacije. Vjerojatno su našli poveznicu preko De Benoista koji u kontekstu znanstvenih istraživanja istražuje i rusku euroazijatsku struju, i vjerojatno je došao u dodir s Duginom, koji je sa Sveučilišta Lomonosov. A pošto ja doprinosim znanstvenim radovima u časopisima Nouvelle École i Krisis, a to su te francuske grupe koje su pretežito orijentirane prema pitanjima civilizacije, kulture i budućnosti zapadne civilizacije, onda su oni to vjerojatno asocirali paušalno”, kaže Vujić i dodaje da se “blago rečeno nasmijao” kad je vidio svoje ime na listi Duginovih proruskih agenata u Europi.
“Istina je da postoji dodir tih istraživačkih sveučilišnih skupina koje se bave tematikom euroazijatskog kontinentalizma, geopolitički itd… De Benoist vjerojatno jest bio povezan s Duginom pa su neki bućkuriš napravili. Nisam se nikad osobno sastao s Duginom. Ja sam izdao jednu knjigu koja se zove ‘Rat svjetova: Euroazijanizam protiv atlantizma’ gdje zapravo predstavljam hrvatskoj javnosti što je euroazijanizam, njegovu povijesnu genezu kao ruski mesijanski, panslavistički pokret i koja je današnja evolucija. Na tu Duginovu skupinu, taj euroazijatski međunarodni pokret, gdje on pokušava reaktualizirati spoj euroazijanstva i Europe, se osvrćem i kritički, i u knjizi i u mojim člancima. Možete recimo pogledati članak Sintagma Paradoksa. Ako taj krug ljudi oko Dugina i euroazijata zagovara pluralnost, multipolarizam i poštivanje svih kulturoloških i etničkih razlika, kažem da je malo paradoksalno da su euroazijanizam instrumentalizirali u svrhu velikoruske politike po pitanju Ukrajine. To je tema moje druge knjige ‘Geopolitika multipolarnog svijeta’; smatram da je potrebna prava multipolarnost da bi se došlo do uravnoteženog geopolitičkog poretka, a ne da jedna velika sila upravlja svijetom, kao što je to bilo za vrijeme unipolarne Busheve administracije. Ali tako isto ne želim ni unipolarnost na drugu stranu”, kaže Vujić.
Generacija obnove
Na temeljima De Benoistove političke misli u Francuskoj je 2012. nastao i pokret Génération Identitaire, na čelu s Marion Maréchal-Le Pen, nećakinjom Marine Le Pen. U Hrvatsku je identitarijanski pokret stigao upravo posredstvom Sunića i Vujića, koji su još 2013. zajedno s Hrvojem Hitrecom i glavnim urednikom Markom Paradžikom javnosti predstavili tada novopokrenuti časopis “Obnova”. Među promotorima “Obnove” kasnije je bio i Hasanbegović, koji je kao ministar kulture iskoristio priliku da ovom časopisu dodijeli 25.000 kuna proračunskog novca (Forum.tm). Bilo je to prvi puta da je “Obnova” dobila sredstva na natječaju Ministarstva kulture, iako su se na iste natječaje javljali i prije Hasanbegovićevog ministrovanja.
Časopis i dalje izlazi, objavljeno je do sada devet brojeva, a 2017. pokrenuta je i politička stranka Generacija Obnove; za prvog predsjednika stranke izabrali su bivšeg lidera mladeži pa zatim i kratkotrajnog predsjednika proustaške Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) Franu Čirka. Tomislav Sunić je 2013. godine nosio HČSP-ovu listu na izborima za Europski parlament, a bio je i jedan od govornika na skupu koji je HČSP 2013. organizirao zajedno s mađarskim Jobbikom. Patrik Hermansson, istraživač organizacije Hope not Hate, koji se na godinu dana infiltrirao u američki alt-right, nedavno nam je otkrio da Sunić kotira kao važna figura u ovom neofašističkom pokretu. Vjerojatno i zbog toga što je među rijetkim alt-rightovcima koji su sposobni De Benoista čitati na izvornom francuskom pa prirediti i engleski prijevodza ostatak njegove američke sljedbe.
Alain de Benoist na početku svoje publicističke karijere otvoreno je propagirao fašizam, odnosno supremaciju bijele rase nad svim ostalim rasama. Tih izvornih stavova kasnije se odrekao, iako nikad nije doista prestao biti fašist. Svoju koljačku ideologiju samo je umotao u intelektualno prezentabilniji celofan tzv. etnopluralizma, ideje da europski (pri čemu se misli na bjelački, op.a.) identitet treba očuvati pred najezdom migracija, ljevičarskog multikulturalizma i globalizma slobodne trgovine. Sve etničke skupine, tvrdi De Benoist, imaju pravo na različitost, što u njegovoj glavi znači pravo na očuvanje vlastitog tradicijskog identiteta, ugroženog u globalnom svijetu povećane mobilnosti. “Mi nikoga ne mrzimo, samo želimo očuvati svoju kulturu”, argument je koji je De Benoist servirao nacionalistima i šovinistima diljem svijeta. Pa stoga ne čudi što je stekao pristaše i na Istoku i na Zapadu, što uključuje ljude na vrlo moćnim pozicijama poput Dugina, Malofejeva i Stevea Bannona. Upravo je Bannonova propagandna mašina Breitbart News svojevremeno Dugina prozvala “Putinovim Rasputinom”. S dobrim razlogom; Dugina se smatra ključnim akterom u procesu zbližavanja Rusije i Turske, odnosno Putina i Recepa Tayyipa Erdogana (The Independent, Hurriyet), a inozemni tisak označava ga i “mozgom” akcije koja je rezultirala aneksijom Krima (BBC). Na pitanju Ukrajine Dugin se doduše djelomično razišao s Putinom i izrazio razočaranje što predsjednik Rusije nije zauzeo radikalniju poziciju: Dugin se zalagao za otvoreni rat s Ukrajinom i javno zazivao genocid nad nelojalnim Ukrajincima (The Guardian).
Nabrojane činjenice nimalo, čini se, ne smetaju predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović, pod čijim se visokim pokroviteljstvom 15. ožujka ove godine u zagrebačkoj Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici održao skup udruge Hrvatski svjetski sabor, na kojem je među govornicima bio i najvidljiviji hrvatski pobornik De Benoistovih ideja Tomislav Sunić.
Udruženi poduhvat kanalizacijskih medija
Generacija obnove na izborima se dosad natjecala samo jednom. Listu za gradsku skupštinu na lanjskim lokalnim izborima u Zagrebu nosio je Frano Čirko, a osvojili su 0,21 posto odnosno 695 glasova. Iako je očigledno da za njih ne glasa nitko osim članova najuže familije, članovi Generacije obnove itekako su prisutni u javnom životu, zahvaljujući prvenstveno medijima desnog predznaka koji ih nekritički promoviraju. Guraju ih ekstremistički portal Dnevno.hr, kao i portal udruge U ime obitelji Narod.hr, a u HDZ-ovom glasilu Direktno.hr, pokrenutom kapitalom izuzetno sumnjivog porijekla (Telegram), dopredsjednik Generacije obnove Davor Dijanović ima i status kolumnista. Glasila su to koja je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković precizno opisao kao “kanalizacijske medije”.
Isti ovi mediji, zajedno s emisijom džepnog neonacista Velimira Bujanca i još nekolicinom manjih portala, redovito pružaju Suniću i Vujiću poligon za promoviranje svojih nazadnjačkih ideja. Na sličan su se način zajedničkim snagama isti “uobičajeni sumnjivci” uprli i u reklamiranje redikulozne udruge Hrvatski novinari i publicisti (HNiP), zamišljene kao desničarski antipod HND-u, strukovnoj udruzi koja je, između ostalog, zajedno s udrugom GONG pokrenula i portal koji upravo čitate. U HNiP-u je Jure Vujić bio predsjednik Etičkog foruma, prije nego je izbačen iz organizacije u sklopu frakcijskih previranja koja su dovela do urušavanja desničarskog pokušaja ustrojavanja alternativnog novinarskog udruženja. Jedna od stvari koju je Vujićeva izbačena frakcija zamjerila ostatku HNiP-a bilo je nedovoljno intenzivno javno zalaganje da se očuva ugled Željke Markić i udruge U ime obitelji. Vujić i Sunić su, naime, baš kao i njihov izdavač Zlatko Hasanbegović, od samog početka bili veliki podržavatelji hrvatskih obiteljaša.
Na “gala večeri” s Malofejevom i Duginom
A to čak i nije najdirektnija veza između ruskog oligarha Malofejeva i udruge U ime obitelji koja proizlazi iz Gavriševe e-mail korespondencije. U ukradenim mejlovima koje je objavio hakerski kolektiv Šaltaj-Boltaj nalazi se i poruka koju je Georgiju Gavrišu poslao Aleksej Komov, a koja sadrži popis uzvanika pozvanih na “gala večeru” održanu u Hotelu Prezident u Moskvi 11. rujna 2014. godine. Prvo ime na toj listi je Konstantin Malofejev, pozvan je naravno bio i Aleksandar Dugin, a tu su i brojna zanimljiva imena iz Europe i svijeta, između ostalog kadrovi povezani sa spomenutim proruskim političkim strankama u Europi, ali i s obiteljaškim organizacijama u čiju globalnu mrežu spada i udruga U ime obitelji.
Iz Hrvatske je na listi uzvanika samo jedno ime, na ćirilici napisano ovako: Мария Живкович. Doslovna transliteracija bila bi Marija Živković, s obzirom da se rusko ćirilično slovo я, koje se može koristiti isključivo na mjestu zadnjeg slova u riječi, u latinicu obično prevodi kao -ja. Izgledno je, međutim, da se radi o pogrešci. Otac Željke Markić zove se Marije Živković, a njenom bratu ime je Mario Živković.
Nazvali smo stoga Željku Markić da je upitamo jesu li se članovi njene najbliže obitelji u Moskvi družili s Duginom i Malofejevom. Zanimalo nas je i jesu li to druženje i naplatili, s obzirom da je Malofejev, temeljem informacija dostupnih u stranim medijima, čest financijer konzervativnih i ekstremističkih pokreta u Europi. Gospođa Markić, međutim, nije bila raspoložena za razgovor s Faktografom. “Taman spremamo jedan demanti za vas. Samo mi pošaljite pitanja mejlom, rado ću vam na njih odgovoriti”, rekla nam je Markić. Na pitanje na koju e-mail adresu želi da joj pošaljemo pitanja, Markić odgovara: “Vaši znaju moju e-mail adresu, raspitajte se malo, uložite malo novinarskog truda”. Pokušali smo je upitati i zašto ne može na naša pitanje odgovoriti telefonom, odnosno zašto ne želi niti čuti što je imamo za pitati. Poklopila nam je slušalicu. Pitanja smo joj poslali e-mailom, a odgovore ćemo objaviti kad (i ako) ih dobijemo.
