Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini i dalje traje, a naš junak iz Afganistana sve više uviđa gdje je došao i miri se sa sudbinom.
Što su parlamentarni izbori u BiH bliže – tako se i migranti polako adaptiraju na nove okolnosti i pokušavaju da participiraju u aktuelnim događajima u zemlji. Osim onih koji ne budu pretučeni na granici sa Hrvatskom.
Naš junak i dalje liječi nostalgiju pismima majci u Afganistan, a kako je to izgledalo u posljednjem njegovom pismu opet je pokušao da dočara naš saradnik Bosanski Bukvalista.
Priredio: Nedžis HALILOVIĆ
Selam alejkum stara majko i bajrambarečula.
Ja sam dobro i nemoj da se puno sikiraš za mene. U ovoj Bosni kad sve sagledaš i nije toliko loše kako se priča, mada se brste ovo njihovo vrijeme u jednom danu izmijeni nekoliko puta. Prvo pada kiša, pa ugrije sunce, pa zapuše vjetar, pa onda zapada grad… I tako, migranti se za sad ne miču iz Bosne i Hercegovine, svakim danom nas je sve više. Za nas će sad biti mjesta jer odavde masovno odlazi omladina, doktori, stari, mladi… Za nekoliko godina migranti će bit većina u Bosni i Hercegovini. Mi i Kinezi.
I nije Bosna jedina iz koje ljudi odlaze, takav je slučaj i u ovim okolnim zemljama Rvatskoj i Srbiji. Eto majko, ovi Rvati su u Evropskoj uniji, ali nemaju doktora, pa im ljudi umiru po cestama čekajući prvu pomoć i doktora, a njemu daleko doći iz Švicarske i Švedske.
Bosanci su još nekako i sigurni, oni imaju par starijih nana što jezikom vade trunje iz očiju i liječe druge bolesti, pa se premišljaju da pošalju koju nanu u Srbiju i Rvatsku kao ispomoć.
ORBANOVA BACA USRANE PELENE PO CESTI
Rvatska je davno ušla u Evropsku uniju. Mislim ono, bukvalno ušla, jer u Hrvatskoj više nema nikoga osim Hercegovaca i ovijeh što iznajmljuju pedaline i apartmane na moru. Čak i kćerka od onog mađarskog premijera koji ne voli nas migrante, Viktora Orbana, dođe na more u Hrvatsku i baca usrane pelene gdje stigne, a Ibro kad se popiša u Jadran odmah hoće da ga deportuju nazad u Bosnu. Kaže Ibro, kada bi ta mađarska fufica tako uradila u Titovo vrijeme vjerovatno bi završila na Golom otoku pišajući crveno, ali eto… Tita i Jugoslavije više nema.
Sada je na redu ovo Kosovo, čitam kažu “zadnja epizoda konačnog raspada Jugoslavije – ili tek produžetak meča iz devedesetih”.
A piso sam ti majko već jednom o Kosovu. Ibro kaže, nije zajebancija. Sa Kosovom je počeo raspad Jugoslavije, a 1999. se i završio. Ili tek primirio, ne zna kaže ni on. Sada Srbi treba da ga priznaju kao nezavisno kako bi svome narodu donijeli boljitak i ušli u EU, onako kao Rvatska, i da bi onda doktori mogli napokon odjezdit iz Srbije u Irsku.
Druga opcija im je Rusija, njihova kažu majka u koju se kunu i koju vole. Znači, moraju da odaberu između EU i Rusije, izmedju nezavisnog Kosova i koliko-toliko Kosova u njihovom sastavu. Ibro kaže da će se zajebat ako budu opet prekrajali granice na Balkanu, a o tome se već otvoreno priča. Kažu “svi Srbi u jednoj državi”, al ne znam majko je li misle i na one australijske i američke, pa kako to onda misle zemljom sastavit? Čudat ti je ovaj narod, kažem ti.
OVI POLITIČARI BI MATER PRODALI ZA FOTELJU
Ibro priča da bi ovaj put u toj državi bile neke četiri opštine sa sjevera Kosova i ova Republika Srpska, koja ti je sastavni dio Bosne, njen taj entitet, koji nema suverenitet. Shvataš me majko? Možda ne shvataš, haj nije važno, uglavnom, cijelo političko i vojno rukovodstvo ove RS iz devedesetih godina, osim čistačice, je zasvršilo u Hagu.
A onaj Milorad Dodik što sam ti piso već par puta o njemu i dalje kuha. Al šta ga briga, priča se da je pokupovo stanove po Beogradu sebi, ljubavnici i od sina mu ženi koja je htjela da pobjegne jer i sin ima ljubavnicu, al sad dobila svoj stan u Beogradu pa joj drago, ma joj komplikovano je, ko telenovela. Uglavnom, izdvojio je neku siću, par miliona, da čovjek može da se malo skloni ako ovdje u Bosni počne sranje koje on zakuhava, a kad se to desi Ibro kaže da će tada vjerovatno zajedno sa mnom bježat u Njemačku.
A za sve su majko krivi ovdašnji političari koji bi i svoju mater prodali za fotelju. I nije do naroda toliko. Ibro stalno ponavlja da su Srbi dobri ljudi ko hljeb, svom klincu od 14 godina stalno prijeti da će ga poslat kod Srba u vojni kamp na Zlatiboru ako ga ne bude slušao, pa se klinac brzo primiri. Ibro govori da je prije zadnjeg rata imao dvojicu prijatelja Srba sa kojima se stalno družio, izlazio na igranke, pio, pjevao. To su ljudi koji bi ti krvi dali, kaže, pa meni nije baš najjasnije kako oni i ovi naši muslimani ikako i zaratiše između sebe. A Rvati ko Rvati, koristili se situacijama i bacali kosti među njima, pa opet to rade, ali i među njima ima ljudi ko hljeb, iako su ti najgori ovi s kamenjara iz Ercegovine.
Ali to je Balkan, ne mogu ti ni ja draga majko sve to najbolje opisat. Nešto nema smisla, nešto ima.
Kako god, odlazak iz ove zemlje nije odliv mozga nego rad mozga. I reci sestri da ću joj kupiti onu jaknu što joj se svidila, a amidži da ću mu poslat pare čim se zaposlim u Njemačkoj.
Allahimanet majko.
