I ove godine Elektroprivreda HZHB Zrinjskom štima tender za reklamiranje putem nogometnog kluba s područja grada Mostara. I ove godine je vrijednost tendera 200.000 KM bez PDV-a. Tako se nastavlja nezakonito pumpanje novca u ovaj klub kojim rukovode kadrovi HDZ-a BiH
Piše: Dino Cviko
Elektroprivreda HZHB je i ove godine planirala da se reklamira putem nogometnog kluba s područja grada Mostara, pa je prije nekoliko dana raspisan tender vrijedan 200.000 KM bez PDV-a. Da bi se neki mostarski nogometni klub mogao uopće javiti na tender, potrebno je da ispunjava određene uvjete koje su postavili iz Elektroprivrede HZHB. Sudeći prema tim uvjetima, i ove godine tender je naštiman novom nogometnom prvaku naše države – Zrinjskom.
Pojednostavimo – u nogometnoj Premijer ligi BiH takmiče se dva mostarska kluba. Riječ je o Zrinjskom i Veležu. S obzirom na to da stadion Pod Bijelim brijegom, gdje igra Zrinjski, ima više od 8.000 sjedećih mjesta, dok stadion Rođeni gdje igra Velež ima manje od 8.000 sjedećih mjesta, jasno je da samo Zrinjski može dobiti ovaj tender u vrijednosti od 200.000 KM bez PDV-a.
Ovakvo pogodovanje samo jednom potencijalnom ponuđaču je prema Zakonu o javnim nabavkama, naravno, zabranjeno.
“Osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije se uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove…“, navodi se, između ostalog, u članu 54. stav 9. Zakona o javnim nabavkama BiH.
Ipak, treba naglasiti kako ovo nije prvi put da se identičan tender štima Zrinjskom, ali i Širokom Brijegu. To se radi godinama unazad, a iznos koji je do sada nezakonito upumpan u ova dva nogometna kluba prešao je dva miliona maraka.
Na ovu praksu upozorili su i u prošlogodišnjem revizorskom izvještaju. Osim što su revizori potvrdili naše navode da je tender naštiman Zrinjskom, upozoreno je i da je Zrinjski dužnik za električnu energiju, upravo Elektroprivredi HZHB!
Godinama se tenderi štimaju Zrinjskom i Širokom Brijegu, te se već godinama upozorava na to. Međutim, i pored očitog kršenja zakona, reakcije nadležnih nema. Na to je svojevremeno za Žurnal upozoravao Mervan Miraščija iz Fonda za otvoreno društvo BiH:
„Ono što je veoma problematično u predmetnim nabavkama jeste da se one ponavljaju iz godine u godinu, jer smo identične nabavke imali i prethodnih godina. Također, krajnje je problematično i da nema nikakve reakcije nadležnih nadzornih organa i pravosudnih institucija za navedeni utrošak sredstava.“
Dalje, jasno je da Elektroprivreda HZHB u svojim tenderima diskriminiše sve druge, ne samo nogometne, klubove. Tako se na tender ne mogu prijaviti rukometni, košarkaški ili drugi sportski klubovi. S druge strane, ako posmatramo samo nogometne klubove s područja Hercegovine, mogućnost da dobiju 200.000 KM nemaju, na primjer, Velež, Posušje ili recimo nekada GOŠK.
Odgovor na pitanje zašto je to tako može se kriti u, naravno, HDZ-u BiH. Uzmimo za primjer samo Zrinjski. „Alfa i omega“ Zrinjskog je Danko Šulenta, dok je predsjednik Upravnog odbora Denis Lasić (HDZ BiH), inače federalni ministar prometa i komunikacija. Istovremeno, Elektroprivredom HZHB direktno upravljaju kadrovi HDZ-a BiH, odnosno Dragana Čovića.
(NE)SVRSISHODNO TROŠENJE JAVNOG NOVCA
Osim što je tender nezakonito naštiman, postavlja se i pitanje svrsishodnosti same nabavke. Podsjetimo, iako je formalno tržište električne energije otvoreno, jasno je da tri elektroprivrede koje djeluju na području naše države – Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda HZHB i Elektroprivreda RS – imaju monopol na području na kojem posluju. Napomenimo i to da je riječ o javnim preduzećima koje troše javni novac, novac građana Bosne i Hercegovine.
Iako imaju monopol na tržištu, elektroprivrede troše stotine hiljada maraka javnog novca na reklamiranje i promociju, o čemu smo već pisali.
Tako se javnim novcem finansira i zloglasna bajkerska grupa Noćni vukovi, vlastima Republike Srpske bliska Alternativna televizija, inače medij koji se nalazi na američkoj „crnoj listi“, kao i brojna udruženja poput udruženja guslara i epskih pjesnika, mnoga boračka udruženja, sportski i zavičajni klubovi, privatno psihološko savjetovalište…
Da stvar bude gora, sve ovo najčešće se radi netransparentno, kršeći zakone. Ne tako davno je Damjan Ožegović iz Transparency Internationala komentirao reklamiranje preduzeća koja posluju bez konkurencije:
„Zašto bi se oni reklamirali? Oni to rade da bi podržali neke medije ili agencije koje odgovaraju političarima koji upravljaju institucijom i onda se taj dodijeljeni novac vrati nekom uslugom. Mali iznosi se mogu direktno dati, bez konkurencije i rukovodioci sami odlučuju koga će da finansiraju.“
Na kraju, istaknimo još jednu važnu stvar. Finansijska podrška udruženjima, klubovima ili čak privatnim firmama se ne može i ne smije raditi preko sistema javnih nabavki, pogotovo ne na način na koji se radi u BiH. Umjesto toga, mogu se, na primjer, donijeti posebne odluke o raspodjeli dobiti ili se može objaviti poseban javni poziv.
No, kazni za prekršitelje zakona nema, pa tako svake godine svjedočimo nesvrsishodnom, netransparentnom i zakonski sumnjivom trošenju javnog novca.
Izvor: zurnal.info
