Darko Krsmanović iz Brčkog osoba je s invaliditetom i ima cerebralnu paralizu. Krajem marta 2023. godine putovao je autobusom prevoznika Transturist Tuzla, na relaciji Brčko – Zagreb. Doživio je brojne neprijatnosti od vozača i službenika na Graničnom prijelazu Županja u Hrvatskoj, o čemu je detaljno govorio za InfoRadar.
On naglašava da se radi o ozbiljnom obliku diskriminacije i kršenja ljudskih prava, tako da od tada pokušava svoju priču obznaniti široj javnosti da se cijeli slučaj ne bi zataškao.
Putem brčanskog advokata Darka Milićevića 10.04.2023. godine uputio je pritužbu Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Službi za unutarnju kontrolu, protiv nn službenika Granične policije Županja zbog „neizvršavanja, nesavjesnog, nepravodobnog i nemarnog izvršavanja službenih obveza“ iz članka 96. stav 1. Zakona o policiji RH. Istog datuma Krsmanović je uputio i disciplinsku prijavu protiv zaposlenika prevozniku Transturist Tuzla, zbog ponašanja njihovog vozača prema nemoćnoj osobi (identitet nepoznat). U obje pritužbe traži se provođenje disciplinskog postupka protiv više osoba, a u slučaju nepostupanja po zahtjevima podnosioca prijava se smatra opomenom pred tužbu. Odgovor sa navedenih adresa još nije stigao.
Sve ove navode potvrđuje audio zapis koji je Krsmanović snimio svojim mobitelom, što je bio glavni predmet rasprave sa službenicima na Graničnom prijelazu Županja.
„Prilikom ulaska u autobus u Brčkom u 08:30 sati podnosilac pritužbe je doživio neprijatnost od strane vozača autobusa (čiji mu je identitet nepoznat) i to na način da isti nije htio da dozvoli da podnosilac pritužbe u autobus uđe na prednja vrata iako samo na tom ulazu ima odgovarajuća drska za pridržavanje, a bez nje nije u mogućnosti da samostalno uđe u autobus. Vozač je iz navedenog razloga počeo da galami na podnosioca prijave i da ga vrijeđa. Ponašanje vozača prema podnosiocu pritužbe kao licu sa teškim oblikom invaliditeta je kulminiralo na graničnom prelazu u Županji, R. Hrvatska oko 09:30 sati kada je vozač podnosiocu pritužbe u više navrata prijetio fizičkim nasiljem (da bi ga istukao da je zdrav)“, navedeno je u prijavi.
S obzirom na otežano kretanje Krsmanović je na graničnom prijelazu sačekao da se njegova kontrola i legitimisanje obavi u autobusu (dok su drugi putnici izašli). Nakon ulaska policijske službenice vozač autobusa je uputio navedene prijetnje podnosiocu pritužbe (kako bi ga istukao da je zdrav).
„Policijska službenica tom prilikom uopšte nije reagirala. Podnosilac pritužbe je iz tog razloga odlučio da vozača snimi (audio snimanje) svojim mobitelom. Policijska službenica je tada reagirala na način da ide dovesti šefa, a potom su u autobus ušla i dva policijska službenika. Jedan od njih se obratio podnosiocu pritužbe da ugasi mobitel i izađe iz vozila. Na konstataciju podnosioca pritužbe da nije u mogućnosti tek tako izaći iz autobusa jer je invalid, policijski službenik mu je rekao a možete snimat?!.“, opisuje se u prijavi. (detaljno kroz audio snimak i dokumente)
Advokat Milićević u razgovoru za InfoRadar iznosi zaključak da su se navedeni službenici na drzak način obraćali Krsmanoviću i primorali ga da briše snimke na mobitelu, te pregledali njegov mobitel bez bilo kakve naredbe nadležnog organa.
„Cijeli događaj je posljedica apsolutne neprilagođenosti prigradskog, međugradskog i međudržavnog prevoza osobama s invaliditetom. To, praktično, znači da su svi autobusi, uglavnom starije generacije, dizajnirani tako da je nemoguće ili vrlo teško koristiti ga ako ste osoba s invaliditetom, s tjelesnim invaliditetom. Ovdje bi bilo vrlo značajno da se osoba koja smatra da je preživjela diskriminaciju, obrati i Instituciji Ombudsmana za ljudska prava i BiH, zbog stvaranja određene prakse u oblasti korištenja sredstava javnog prevoza, jer – on, kao dio usluga koje koraju biti dostupne svima, mora biti i prilagođen osobama s invaliditetom“, ističe za InfoRadar Ana Kotur-Erkić, pravnica i dugogodišnja aktivistica za ljudska prava.
Ona napominje da, pored okruženja u kojem se kreću osobe s invaliditetom, postoji poreba da se zvanične procedure, uključujući i sigurnosne provjere na graničnim prijelazima, prilagode osobama s invaliditetom, kako bi se sve neugodnosti koje osobe s invaliditetom prolaze smanjile, a krajnji cilj procedure – ispunio.
„U ovakvim situacijama, sad osobe s invaliditetom moraju postaviti jasan zahtjev za prilagodbom, te predložiti neki mehanizam postizanja iste, ali u konačnici, od osviještenosti državnih službenika, ovisi da li će taj zahtjev uvažiti. Nažalost, ovom pitanju se posvećuje jako malo resursa u javnom sektoru“, zaključuje.
Podsjećamo, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih nacija je jedini međunarodni akt kojem je, bez rezervi, pristupila i Evropska unija i koji se kao takav, direktno primjenjuje na njenoj teritoriji.
