Međunarodni Dan bijelih traka ove godine zbog zabrane Policijske uprave Prijedor MUP-a RS nije bio obilježen mirnom šetnjom glavnom šetališnom zonom Prijedora.
Obilježavanje Dana bijelih traka je podsjećanje na 31. maj 1992. kada je Krizni štab opštine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da nose bijelu traku oko ruke. Ove godine se obilježava 30 godina od zadnje pojave takvih traka u ratnim okolnostima u Prijedoru. Dan bijelih traka postao je simbol borbe u svijetu protiv svih oblika diskriminacije.
Dan uoči obilježavanja ovog dana organizatori Inicijativa građana Jer me se tiče dobili su rješenje od PU Prijedor da im se zabranjuje mirna šetnja, a dozvoljava jednosatno mirno okupljanje na glavnom prijedorskom trgu.
„Zaista sam se iznenadio kada mi je policajac jučer oko 8 sati donio ovo rješenje jer svih devet do sada održanih skupova su bili mirni i bez ijednog incidenata, kako od strane učesnika tako i od strane građana Prijedora. Ipak, ovo nije neočekivano jer sve to se dalo naslutiti iz razgovora koje smo imali uoči ovog skupa i onoga što se dešavalo u Prijedoru“, rekao je Branko Ćulibrk, iz Inicijative Jer me se tiče.
U Prijedoru je 30. maja istom ulicom prošla povorka koja je zvanično najavljena kao obilježavanja „Dana odbrane grada“.
“Smatramo da nas je PU Prijedor ovim Rješenjem dovela u diskriminirajući položaj u odnosu na lokalne vlasti i organizacije finansirane iz budžeta grada kojima su ovakva okupljanja dozvoljena. Time nam se krše temeljna ljudska prava i nepotrebno uznemiravaju porodice žrtava koje su u ovom Danu komemorirale ubijene i nestale članove svojih porodica. U obrazloženju je između ostalog navedeno da je za taj dan prijavljeno više skupova i da bi dozvoljavanje svih tih okupljanja došlo do ‘ozbiljne opasnosti od nasilja’. Ukoliko je policija imala dojave o pripremama nasilničkog ponašanja, trebala je postupati prema tim licima i grupama, a ne ograničavati pravo na mirno okupljanje inicijativi ‘Jer me se tiče’, koja dostojanstveno godinama održava komemoracije za ubijene prijedorske civile“, navedeno je u saopštenju iz Inicijative.
U Prijedoru je bilo planirano održavanje tri javna skupa. Dan bijelih traka, kojim se žrtve prisjećaju stravičnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u tom gradu, okupljanje povodom svjetskog dana bez duhanskog dima, te okupljanje članova omladinske organizacije Princip koji su, prema najavi, trebali proslaviti rođendan Viktora Orbana i Željka Mitrovića.
No, potpuno je jasno da je treći skup, čije je finansiranje preuzeo Grad Prijedor sa 9.000 KM, provokacija i ismijavanje Dana bijelih traka. Stoga je veliki broj policajaca bio vidljiv u svim centralnim dijelovima grada.
Ovo je već dobro poznata politika utjerivanja straha građanima i odvlačenja pažnje javnosti koju već godinama provodi SNSD u ovom entitetu. Ovo ne treba da čudi s obzirom da je gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor, član ove stranke s kojom je, interesantno, u Prijedoru u koaliciji Komšićev DF budući da je član ove stranke Mirsad Duratović predsjedavajući Skuštine.
Za pretpostaviti je da je upravo on kod policije izborio zabranu mirne šetnje za Dan bijelih traka. Sam je na skupštini grada 25. maja najavio odlazak u policiju nakon što je postavljeno pitanje oko okupljanja organizacije „Princip“.
Njegov stranački kolega Saša Bursać na istoj skupštini išao je i dalje, ustvrdivši da su bijele trake „neprovjerene, neutemeljene i ničim dokazane“ i da ih se on kao dijete, koje je tada imalo 12 godina, „ne sjeća“.
Možda je bio mlad i nije slušao radio, ali da ga podsjetimo da je ovako glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992.
„Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.“
„Prijedorske bijele trake su neoboriva činjenica utvrđena u sudskim procesima u Međunarodnom sudu pravde u Hagu za ratne zločine u Prijedoru. Žao mi je što su mediji pažnju javnosti skrenuli sa Dana bijelih traka na ove mlade novoformirane organizacije (Princip). Ono što je važno je da i dalje nema pomaka na naš zahtjev i inicijativu roditelja da se podigne spomenik za 102 ubijene prijedorske djece“, rekao je za InfoRadar Edin Ramulić iz Inicijative.
Očigledno je da i dalje u Prijedoru nema političke volje da se udovolji zahtjevima roditelja za podizanje spomenika, što je još 2017. izjavio tadašnji gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković.
„Mi smo sada dalje neko prije dvije godine kada je bila skoro postignuta ta politička saglasnost u Prijedoru oko izgradnje spomenika. Ponovo se počelo otezati i kalkulisati s ovom pričom. Skupština grada je trebala samo donijeti odluku o izmjeni regulacionog plana, ali sadašnji predsjednik gradske skupštine Mirsad Duratović to nije uradio“, objašnjava Ramulić.
I ove godine preko razglasa su pročitana imena stradale djece u posljednjem rat, a ruže sa imenima djece su položene na trg, dok su bijele trake s imenima djece postavljene na most, što je rađeno i prethodnih godina.
U ime porodica okupljenima se obratio Fikret Bačić, predsjednik roditelja ubijene djece u Prijedoru, koji je u ratu izgubio 33 člana uže porodice, a među njima je bilo 15 djece. Tada su ubijeni i njegova šestogodišnja kćerka i dvanaestogodišnji sin.
„Ušli smo u deset godina od kako smo pokrenuli inicijativu da se izgradi memorijal za ubijenu djecu, a tog memorijala još uvijek nema. U svim razgovorima koje smo obavili niko u gradskoj upravi do sada nije izrazio protivljenje da se taj memorijal izgradi, ali su našli mnogo načina da potroše naše vrijeme i da odugovlače sa tim procesom. Predsjednik Skupštine grada Prijedora godinu i pol dana ne stavlja na dnevni red odluku o pristupanju izmjena dijela regulacionog plana, a bez te odluke ne možemo krenuti dalje u postupak“, kazao je Bačić.
Podsjetio je da na zadnjoj sjednici gradske skupštine vođen razgovor o memorijalu, gdje su, kako kaže, pokušali da podvale zajednički spomenik na kojem bi bila ispisana imena sve djece ubijene u Drugom svjetskom ratu iz drugih opština i država, a da se na tom spomeniku nađu i imena 102 ubijene djece iz zadnjeg rata.
„Iako su nam u srcu sva djeca stradala i u Drugom svjetskom i svim drugim ratovima, mi se sa tim prijedlogom ne možemo složiti i sa ovog mjesta ponavljamo naš zahtjev da tražimo spomenik u centru grada sa ispisanim imenima svih ubijenih dječaka i djevojčica ubijenih 1992. do kraja rata,“ istakao je Bačić.
Pozvao je gradonačelnika, predsjednika skupštine grada i odbornike gradske skupštine da „budu ljudi“ i da na idućoj sjednici odnesu odluku koja je potrebna za izgradnju spomenika djeci Prijedorastradaloj u posljednjem ratu.
Ispred inicijative Jer me se tiče okupljenima se obratio i Zoran Vučkovac, koji je osudio sudio porast provokacija i ekstremističke ispade koji dolaze iz krugova bliskih vlastima, a koji su za osnovni cilj uzele negiranje zločina u Prijedoru i zabranu Dana bijelih traka kao oblika komemoracije žrtvamai borbe za prava porodica na dostojanstveno sjećanje.
„Smatram da treba otvoreno reći da se ova eskalacija u opravdavanjima zločina provodi uz podršku sadašnje garniture na vlasti koja finansira ove ekstremne grupe, daje im prostor koji je nedostupan porodicama žrtava i promoviše njihov narativ javnim manifestacijama, filmovima i izložbama. Ovo nije tek puko predstavljanje ‘drugačije istine’, nego trijumfalizam nad smrću preko 3.000 civila u Prijedoru i poruka da su ubijanja, mučenja, logori, bili ne samo opravdani, nego i nečim ‘zasluženi’, a to je ništa drugo nego poziv za ponavljanje takvog nasilja“, kazao je Vučkovac.
Podsjećamo da bi bez Prijedorčanina Refika Hodžića priča o bijelim trakama vjerovatno ostala unutar zidova sudnica u kojima su pojedine prijedorske žrtve svjedočile o tome da su je morali nositi na ruci. Upravo on je 2012., kada su prvi put u Prijedoru zabranili jednu komemoraciju, a radilo se o komemoraciji za 266 ubijenih žena i djevojčica, prepoznao diskriminaciju i označavanja nesrba u Prijedoru kao što se dešavalo u proljeće 1992.
Komemoracija nije održana, ali je tog dana njegov bratić Emir Hodžić sam stajao na trgu sa bijelom trakom na ruci i pokazao da se vlastima i policiji može i treba prkositi. Zahvaljujući Refiku Hodžiću, koji je napravio međunarodnu kampanju, ovaj dan se danas obilježava na tri kontinenta u desetinama zemalja.
