“Došli ste u borbi na Allahovom putu pomoći muslimanima Bosne. Vaš dolazak je potpuno opravdan. Odlazite svojim kućama u dalju borbu na Allahovom putu. Kao jedna od najboljih jedinica Armije BiH i Trećeg korpusa, izvršili ste, uz Allahovu pomoć, sve postavljene zadatke, ali i zadatke učvršćenja vjere na ovim prostorima. U Bosni su sada ojačani korijeni islama koji će se uz Allahovu pomoć dalje učvršćivati i vi ćete kad ponovo dođete u Bosnu, a uvijek ste dobrodošli.”
Ove je riječi Sakib Mahmuljin kao komandant III korpusa Armije RBiH uputio pripadnicima jedinice “El Mudžahid” krajem decembra 1995. godine u Zenici, na oproštajnoj večeri upriličenoj za strane borce.
Foto: Lider “El Mudžahida” Abu Meali sa Rasimom Delićem i Sakibom Mahmuljinom
Dvadeset godina kasnije, Sakib Mahmuljin biće uhapšen i optužen upravo zbog zločina „uvijek dobrodošlih boraca“. Prema optužnici oni su od jula do septembra 1995. godine ubili oko 50 ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti te nečovječno postupali prema dvadesetak ratnih zarobljenika i civila. Odred „El Mudžahid“ je bio u sastavu 3. korpusa Armije RBiH.
“Sakib Mahmuljin kao zapovjednik 3. Korpusa ARBiH tereti se da je propustio da spriječi počinjenje ovih kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i civila od pripadnika postrojbe „El Mudžahidin”, te je propustio da iste kazni nakon počinjenog zločina, “ navodi u saopštenju državno tužilaštvo.
Četiri godine nakon optužnice, Vlada i Skupština Zeničko-dobojskog kantona dodjeljuju Plaketu sada penzionisanom generalu ARBiH Sakibu Mahmuljinu. Predlagači su listom zastupnici SDA Ramo Pivić, Jasmin Duvnjak i Ćazim Huskić te Omer Škaljo, čija se stranačka pripadnost mora pratiti na dnevnoj osnovi.
“Svojim vojničkim ponašanjem i nesebičnim załaganjem pozitivno je uticao na razvijanje međuljudskih odnosa na načelima solidarnosti, humanosti i tolerancije medu ljudima različitih nacija, vjera i kultura,“ poetizirali su predlagači u svom obrazloženju.
Ima li predlagačima išta sporno u tome što je Sakib Mahmuljin optuženik za ratne zločine i upravo mu traje suđenje pred Sudom BiH? Očito nema. Koliko god ne treba prejudicirati krivicu samom optužnicom, isto je tako ne treba relativizirati ovakvim priznanjima.
Posebno cinično je to što se optuženik za ratne zločine nagrađuje za solidarnost, humanost i toleranciju među ljudima različitih nacija, vjera i kultura.
Također, neobično je i to što u vremenu sveopšte povike, prije svega SDA, kako BiH treba nastaviti put ka NATO savezu, njihovi poslanici dodjeljuju priznanje ne samo optuženom za ratne zločine, nego i čovjeku zbog kojeg će nakon rata biti stopiran vojni program Sjedinjenih Američkih Država „Opremi i obuči“. Program je, podsjetimo, bio uslovljen Mahmuljinovom ostavkom na tadašnju funkciju zamjenika federalnog ministra odbrane.
(zurnal.info)
