Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska pokrenuo je institucionalnu kampanju s ciljem negiranja genocida u Srebrenici koji je nepobitna pravna činjenica što su je dokazala dva međunarodna suda (Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde).
Za genocid u Srebrenici, Haški sud, Sud BiH, te sudovi u Hrvatskoj i Srbiji do polovine prošle godine osudili su ukupno 45 osoba na oko 700 godina zatvorske kazne.
Podsjećamo, Narodna skupština RS odbacila je izvještaj Komisije o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995., a Vlada ovog entiteta ga je stavila van snage i formirala dvije međunarodne komisije za utvrđivanje istine – o stradanju svih naroda na području Srebrenice kao i o stradanju Srba u Sarajevu.
REVIZIONIZAM I FALSIFIKOVANJE ISTINE
Cilj svega ovoga je jasan – da se donesu politički stavovi kojim bi se genocid u Srebrenici sveo na nivo ratnog zločina. Zanemaruje se da politički stavovi o tim presudama ne mijenjaju utvrđene činjenice na sudovima koji su jedini ovlašteni da utvrđuju odgovornost počinilaca.
Analitičarka Tanja Topić smatra da je ova inicijativa kontroverzna s obzirom da su međunarodni sudovi jasno dokazali da se u Srebrenici desio genocid.
Tanja Topić: Stavljaju se na vagu svi zločini koji su počinjeni u BiH kako bi se opravdali sopstveni
“Naravno da će se ovo koristiti za unutrašnje političke svrhe, ali je isto tako i potvrda relativizacije, prije svega političkog i institucionalnog vrha RS, zločina iz 90-tih godina prošlog vijeka. Pri tom mislim na jedno vrlo nekritičko suočavanje sa zločinima koje je počinila sopstvena strana i težnji da se neke stvari ospore, odnosno da se falsifikuju. Rekla bih da se stavljaju na vagu svi zločini koji su počinjeni u BiH kako bi se opravdali sopstveni“, kaže Topić.
Izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović mišljenja je da nikoga ne treba da iznenadi istorijski revizionizam, falsifikovanje istine o događajima vezanim za Srebrenicu i ostalim dešavanjima tokom minulog rata u BiH.
“To nije samo ‘specijalitet’ Banjaluke i Sarajeva, nego se s tim srećemo i u regionu. I upravo tome svjedočimo na primjeru odnosa i Beograda i Zagreba oko ustaškog logora Jasenovac iz Drugog svjetskog rata. Drugo je pitanje zašto vlastima ne odgovara istina? Razlog leži u činjenici njihove nespremnosti da prihvate odgovornost. Kada su predstavnici vlasti svjesni da mogu da nekažnjeno lažu, da u to uključe medije, akademsku zajednicu, prije svega istoričare, onda to i čine, a sve kako bi se prikazali kao tobožnji zaštitnici nacionalnih interesa. Mi na prostoru bivše Jugoslavije i dalje nismo zatvorili sukobe iz Drugog svjetskog rata (odnos partizani, četnici, ustaše), a kamoli kada su u pitanju dešavanja i ratovi iz devedesetih godina, gdje su akteri tih događaja još živi”, kaže Todorović.
Branko Todorović: Pitanje je zašto vlastima ne odgovara istina
Potvrdu ovoga dala je i – blago je reći – sporna Međunarodna naučna konferencija o temi Srebrenica, stvarnost i manipulacije, održana u Banjaluci 12 i 13. aprila.
Predsjednica RS Željka Cvijanović, ali i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, naglasili su na otvaranju da je potrebno da se događaji u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. “posmatraju u cjelini kako bi se stvorila jasna i objektivan slika o ratnim dešavanjima na tom prostoru u julu 1995”.
“Nemoguće je da je istina o dešavanjima u Srebrenici koncentrisana samo na sedam dana u julu 1995., kako su to kreirali predstavnici međunarodne zajednice. Za istinu je neophodno sagledati cijeli rat, stradanja svih naroda, ali i istorijske procese”, rekao je Dodik.
RELATIVIZIRANJE GENOCIDA
Međutim, jasno je da niko i ne želi da se stvori objektivna slika o dešavanjima u Srebrenici. Vlasti u ovom bh. entitetu u protekle 23 godine od okončanja rata za to su imali prilike, ali na tome nisu radili skoro ništa.
Institucije RS istraživanjem i prikupljanjem dokumentacije o počinjenim ratnim zločinima počinju se baviti ozbiljnije tek 1999., osnivanjem Dokumentacionog centra za istraživanje ratnih zločina. Republički centar za istraživanje ratnih zločina osnovan je tek u decembru 2008., a u januaru 2013. prerastao je u Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. Do sada ovaj centar se bavio samo istraživanjem zločina nad Srbima.
Vlasti u RS dugo su odbijale i bilo kakvu saradnju s Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine u Hagu, iako je to bila obaveza prema Dejtonskom mirovnom sporazumu u koga se danas kunu. Tako da tek u januaru 2003. počinje sa radom Republički sekretarijat za odnose sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu i istraživanje ratnih zločina.
Nakon što su mnogi visoki oficiri Vojske RS osuđeni, kako u Haškom tribunalu tako i na sudovima BiH za genocid u Srebrenici, pokrenut je proces pokušaja relativiziranja genocida pričom “o potrebi utvrđivanja istine za stradanje svih”.
Foto: Milorad Dodik snosi ključnu odgovornost za obesmišljavanja i negiranje genocida
„Imamo jednu vrstu promjene odnosa prema genocidu u Srebrenici. U jednom trenutku smo imali jedan dio, naravno ne cijeli, institucionalnog i političkog rukovodstva RS koji je javno priznao da se u Srebrenici desio genocid. Onda smo ušli u jednu vrstu potpunog osporavanja toga što se desilo u Srebrenici i umjesto genocida došli smo do ‘strašnog zločina’, što se danas najčešće koristi”, objašnjava Tanja Topić.
Možda najbolji primjer promjene političkih stavova političara iz RS je Milorad Dodik, koji je 2008. u dnevniku novinaru Senadu Hadžifejzoviću izjavio kako “savršeno zna da se u Srebrenici desio genocid”, da bi nekoliko godina kasnije okrenu ploču i shvatio da “savršeno zna da se genocid u Srebrenici nije desio”.
„U tim pokušajima osporavanja i negiranja genocida u Srebrenici našlo se jako puno istorijskih primjera koji su izvlačeni kako bi se opravdao genocid. Najčešća od svih je kako je genocid u Srebrenici uslovljen kako bi se spriječili genocid i stradanja Srba iz Drugog svjetskog rata, a u taj okvir stavljao se Jasenovac. Mislim zapravo da je to odsustvo kritičkog odnosa jedne političke i institucionalne strukture u RS da se suoči sa zločinima koji su počinili pripadnici sopstvenog naroda“, smatra Tanja Topić.
ODGOVORNA I MEĐUNARODNA ZAJEDNICA
Očigledno je da je na sceni ozbiljni politički projekat kome jeste cilj negiranje srebreničkog genocida. U njega je uključen i veliki broj nevladinih organizacija iz RS proisteklih iz proteklog rata u BiH (predsjednik Organizacionog odbora konferencije o Srebrenici u Banjaluci je bio Milovan Milutinović, koji je i predsjednik Organizacije starješina Vojske RS, op.a.), kao i dio akademske zajednice iz RS i Srbije, ali i neki “prijatelji” iz svijeta.
Prema mišljenju Todorovića, odgovornost za sve ovo što se dešava, kako u BiH tako i region, snose i predstavnici međunarodne zajednice.
“Prije svega EU nije osmislila model tranzicione pravde za postkonfliktna društva u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, i zato nacionalističke elite mogu da nekažnjeno lažu i falsifikuju dešavanja iz minulih ratova. Druga je odgovornost samih građana koji ni sami nisu spremni suočiti se s prošlošću, prihvatiti sudske presude za ratne zločine i koji zapravo daju podršku revizionizmu u svim njegovim oblicima. I stoga ističem da je cijeli region po tom pitanju u dubokom blatu”, navodi Todorović.
Zbog toga ne čudi što su sramni zaključci aprilske Međunarodne konferencije u Banjaluci “da se zločin u Srebrenici u julu 1995. ne može smatrati genocidom”.
Foto: Sramna “međunarodna” konferencija održana u Banjaluci 12. i 13. aprila
“Pravne kvalifikacije zločina u Srebrenici, koje je dao Haški tribunal nakon izricanja presuda određenom broju optuženih i osuđenih lica, nisu zasnovane na naučno, stručno i profesionalno verifikovanim činjenicama i dokazima, već uglavnom na neistinitim izjavama pojedinih svjedoka iz reda bošnjačkog naroda i drugih. Zbog toga one moraju biti podvrgnute naučno-stručnoj i profesionalnoj verifikaciji”, poručeno je nakon ove konferencije.
Todorović zaključuje da je osnivanje raznih komisija ili naučnih skupova s ciljem revidiranja istorijskih činjenica, njihovo negiranje ili revitalizacija, samo ideološka priprema novih generacija na nove ratove i sukobe, koji bi, ako upozorava, mogli da budu i krvaviji od onih kojima smo u BiH svjedočili.
OSUĐENO KOMPLETNO RATNO RUKOVODSTVO RS
Oni koji su pratili suđenja u Hagu mogli su da vide i čuju holandskog sociologa Anthona Zwana, iz Instituta za istraživanje genocida iz Amsterdama, koji je svjedočio o fenomenu genocida u slučaju protiv Slobodana Miloševića. Tada je objasnio da je za genocid tipično da se razvija od vrha prema dolje, i da su najviša državna tijela najodgovornija za taj proces.
“Genocidu uvijek prethodi odluka državnog vrha, ali ih je teško uhvatiti ‘in flagranti’, jer su svjesni ekstremnog karaktera genocida, pa ne ostavljaju tragove“, rekao je tada Zwan.
Bez obimnog planiranja i koordinacija na visokoj razini, ne bi bilo moguće u nekoliko dana, kao što se desilo u Srebrenici, pobiti hiljade ljudi. O tome postoje i svjedočenja nekih od učesnika u srebreničkim događajima u julu 1995.
Komandant Zvorničke brigade Drinskog korpusa Vojske RS (VRS), ratni zločinac Vinko Pandurević, koji je u julu 1995. sa svojim vojnicima učestvovao u napadu na Srebrenicu, rekao je da je u Zvorniku ubijeno više od 3.000 ratnih zarobljenika koji su transportovani iz rejona Srebrenice.
“Za streljanja koja su se desila na području Zvornika niko nije utvrdio ko je izdao naređenje. Utvrđeno je ko je streljao, ko je pokopao i ko je sakrivao zločin, ali niko, pa ni sudsko vijeće u Hagu, nisu uspjeli utvrditi koliki je tačan broj i ko je izdao naređenje“, rekao je Pandurević gostujući u decembru 2017. na valjevskoj TV Marš.
TV-svjedočenje osuđenog ratnog zločinca Vinka Pandurevića
Haški tribunal za zločine i genocid u Srebrenici osudio je 14 pripadnika VRS te izrekao četiri pravosnažne doživotne kazne zatvora i jednu prvostepenu za komandanta glavnog štaba Vojske RS Ratka Mladića. Pravosnažno na doživotnu kaznu zatvora su osuđeni: Radovan Karadžić – prvi predsjednik RS, Vujadin Popović – potpukovnik VRS, Ljubiša Beara – načelnik uprave za bezbjednost Glavnog štaba VRS te Zdravko Tolimir – načelnik Sektora za obavještajno-sigurnosne poslove. Beara i Tolimir su preminuli tokom izdržavanja kazne.
Ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić: Prvi čeka pravosnažnu presudu, drugi pravosnažno osuđen na doživotnu robiju
Stručnjaci koji se bave genocidom saglasni su da planeri i izvršioci u načelu ne završavaju genocid klanjem i ubijanjem žrtve, već da je završna faza genocida njegovo negiranje, jer, kažu, negiranjem genocida teži se da se preoblikuje istorija i još više ponize žrtve i rehabilituju počinitelji.
