Velika Kladuša godinama je jedinstven primjer u Evropi jer na mjestu načelnika općine ima osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića. On je u Hrvatskoj za ratne zločine osuđen na 15 godina zatvora, a nakon odsluženja kazne, dva puta zaredom (2016. i 2020.) izabran je za načelnika Općine Velika Kladuša.
Osim Abdića, čiji je izbor u oba navrata izazvao burne reakcije kako u Unsko-sanskom kantonu, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini, zabilježen je i niz slučajeva u kojima su osuđeni ratni zločinci bili kandidati na izborima te nositelji funkcija.
Historijsku odluku da se toj sramotnoj praksi stane u kraj, 26. marta ove godine donio je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt koji je nametnuo izmjene Izbornog zakona BiH koristeći bonske ovlasti.
Među brojnim poboljšanjima koja je unio u izborni proces je i onaj koji se tiče ratnih zločinaca, a koji više neće biti u mogućnosti kandidirati se na izborima, ali čak ni glasati, sve dok u potpunosti ne odsluže svoju kaznu. Iz najnovijih izmjena proizilazi i to da Centralna izborna komisija BiH predsjednike i zamjenike predsjednika biračkih odbora bira javnim konkursom.
Ipak, na listi osoba koje će nadzirati izborni proces našlo se ime Najdana Mlađenovića, osuđenog na tri i po godine zatvora zbog ratnog zločina nad Bošnjacima u Bratuncu.
Udruženje Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, te Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Udruženje žena Podrinja CIK-u BiH je uputilo zahtjev za provjeru i uklanjanje presuđenih ratnih zločinaca iz izbornog procesa, konkretno imenujući Mlađenovića, a CIK je nekoliko dana poslije prihvatio uložene prigovore i sa liste kandidata za imenovanje na dužnost predsjednika/zamjenika predsjednika biračkog odbora uklonila ime Najdana Mlađenovića iz osnovne izborne jedinice Bratunac.
– Nijedna osoba koja ne bude ispunjavala zakonom propisane uslove neće biti imenovana na navedenu dužnost, pojasnili su InfoRadaru u ovoj instituciji.
Rifat Dolić, predsjednik Kluba vijećnika DNZ-a u Velikoj Kladuši podsjeća na činjenicu da se Fikret Abdić i, po tada postojećem Zakonu, nije mogao kandidirati.
– Došlo je do “kompromisa” unutar CIK-a tako da su hrvatska i srpska komponenta podržale njegovu kandidaturu a radi svojih kandidata. I eto, on je dva puta obnašao funkciju načelnika iako ni po tadašnjim zakonskim propisima to nije mogao uraditi. Šteta zbog toga je nastala i to ne samo u Kladuši već i u drugim mjestima gdje su takve osobe obnašale dužnost. Rađeno je sve protiv normalizacije odnosa unutar BiH. Nanesene su i ogromne štete za demokratske procese u državi, mišljenja je Dolić.
Napominje da je Abdić vladao osam godina i da je za to vrijeme Velika Kladuša postala bedem izoliran žicom sa svih strana.
– Velika Kladuša nema nikakve saradnje sa višim nivoima vlasti, bez saradnje je i sa našim susjedima u BiH. Imamo saradnje sa općinama za koje smo jedva i čuli. Bez obzira na to što će se pokušati amortizirati raniji uticaji siguran sam da će izmjene Izbornog zakona pozitivno uticati u općinama gdje je to bilo problematično, a posebno u Velikoj Kladuši, ističe Dolić.
Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS smatra da je BiH nanijeta ogromna šteta jer su u demokratskim procesima u BiH bili uključeni ljudi koji su se duboko i teško ogriješili o humanitarno pravo i osnovna ljudska prava i koji su radili opstrukciju demokratskog razvoja.
– To je jedan od faktora koji je učinio da reintegracija bh. društva i demokratski razvoj idu sporo i teško. Ključno je pitanje zašto BiH nije prošla procese koji su neophodni u svakom postkonfliktnom društvu a to je tranziciona pravda i lustracija. Po meni je ogromna odgovornost međunarodne zajednice koja nije instistirala upravo na tome. Možemo sada samo da sabiramo štetne posljedice učešća u javnom životu, ne samo onih koji su počinili ratne zločine, već i onih koji su činili različite oblike kršenja ljudskih prava i koji su to nastavili činiti i nakon rata. To je ogroman propust, smatra Todorović.
Lustracija bi, ističe, eliminisala sve one koji su se ogriješili o ljudska prava i humanitarno pravo.
– Trebalo je uspostaviti proces tranzicione pravde. Da smo imali lustraciju onda ne bismo u policiji, pravosuđu, vojsci, lokalnoj zajednici i ministratsvima imali ljude koji su ratni zločinci i koji su kršili ljudska prava. To je trebalo da se uradi na svim nivoima BiH i međunarodna zajednica je na tome trebala insistirati kao prvorazredno pitanje za demokratski razvoj ove zemlje. To se nije desilo. Ja sam na to ukazivao i prije 25 godina, podsjeća Todorović i dodaje da je u BiH na svim nivoima vlasti “puno ratnih zločinaca kojima je to ranije bio čak i politički marketing“.
Bez obzira što se ratni zločinci neće moći kandidirati na izborima oni će, smatra Todorović, na specifičan način imati svoj utjecaj.
– Koristi se moć lobija ratnih zločinaca koji i sada tu negdje u lokalnim zajednicama figuriraju za sivu eminenciju koja odlučuje o bitnim pitanjima. To nije transparentno, naravno, već je skriveno ali je njihova moć neupitna. Ona će sada možda biti mnogo manja nego ranije ali će oni pokušati na neformalne načine da utiču i na rezultate izbora. Nisam optimističan, jer nije dovoljno učinjeno da BiH dobije ono što je najvažnije a to su pošteni izbori, naglašava izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS.
U Centralnoj izbornoj komisiji BiH ističu da se, u vezi sa primjenom odredbi Izbornog zakona BiH koje se odnose na osobe koje su na izdržavanju kazne zbog ozbiljne povrede humanitarnog prava, kontinuirano na sjednicama donose odluke da se “neka osoba briše ili upiše u centralni birački spisak”.
– Na osnovu zahtjeva Centralne izborne komisije BiH kazneno-popravni zavodi u BiH obavještavaju Centralnu izbornu komisiju BiH o datumu kada je određena osoba počela izdržavati kaznu zatvora, odnosno kad je kazna izdržana i osoba je na slobodi. Brisanje navedenih osoba iz Centralnog biračkog spiska se vrši samo za period proveden na izdržavanju kazne, kažu za InfoRadar u CIK-u BiH.
Pojašnjavaju da će informacije o tome koliko je CIK donio odluka da se sa biračkog spiska brišu pojedine osobe, koje su osuđene za krivično djelo ratni zločin, odnosno da im se oduzima pravo da biraju i da budu birani na izborima 2024. godini, objaviti “u okviru Izvještaja o provođenju zakona iz nadležnosti CIK-a BiH u 2024. godini”.
U prošloj godini CIK je donio ukupno 44 odluke, od toga 16 odluka kojima je utvrđeno da lice neće biti upisano u Centralni birački spisak dok se nalazi na izdržavanju kazne zatvora i 28 odluka kojima je utvrđeno da se lice upisuje u Centralni birački spisak, a čije ime je prethodno brisano iz spiska, u skladu s odredbom člana 1.7 Izbornog zakona BiH, zbog isteka izdržavanja kazne zatvora izrečene zbog povreda humanitarnog prava.
Odluke su, pojašnjavaju u CIK-u BiH, uslijedile na osnovu podataka dostavljenih od nadležnih organa o licima koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora ili su izdržali kaznu zatvora zbog ozbiljnih povreda humanitarnog prava koju je izrekao Sud BiH, sud Republike Srpske ili sud Federacije BiH i sud Brčko distrikta BiH ili koja se nisu povinovala naredbi da se pojave pred nadležnim sudovima.
Treba podsjetiti na informaciju koja je objavljena u aprilu ove godine kada je CIK na sjednici donio odluku kojom se iz Centralnog biračkog spiska brišu Sakib Mahmuljin te Zijad Padalović, osuđeni za krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Inače, Izborni zakon BiH nalaže da CIK BiH svaki put kada dobije obavijest od neke pravosudne institucije ili zatvorske ustanove da je neka osoba osuđena za ratne zločine ili da je na izdržavanju kazne donosi odluke o brisanju tih osoba iz Centralnog biračkog spiska. Po okončanju izdržavanja kazne zločinci ponovo stiču pravo glasa i njihova imena se vraćaju u birački spisak.
Osim ove, doneseno je još 15 odluka o brisanju iz evidencije tog spiska i oduzimanju prava da biraju i budu birani na izborima i to za presuđene ratne zločince Juru Kordića, Bobana Inđića, Duška Suvaru, Petka Inđića, Radojicu Ristića, Novaka Polugu, Obrada Polugu, Radovana Veljovića, Ljiljana Mitrovića, Mehmeda Aleševića, Milu Bujevića, Gojka Stevanovića, Vukašina Draškovića, Momčila Tešića i Srećka Aćimovića. Za sve ove ratne zločince stigla je obavijest iz Državnog zatvora u Vojkovićima da su na izdržavanju kazne.
Na izbornim listama u prošlosti su se mogli naći i Blagoje Simić, ratni predsjednik SDS-a u Bosanskom Šamcu, zatim Simo Zarić, koji je tokom rata progonio i uhićivao građane iste općine, te Branko Grujić, ratni načelnik Zvornika.
Načelnik opštine Vlasenica Miroslav Kraljević, optužen je za ratne zločine u ovoj opštini gdje je, prema podacima udruženja preživjelih, ubijeno oko 2.800 Bošnjaka. Kraljević je nekadašnji komandir zloglasnog Specijalnog voda Službe javne bezbjednosti Vlasenica.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, smatra da će provjere kroz CIK BiH biti lake, jer “nema na hiljade ratnih zločinaca da se to ne može pratiti”.
– Zakon je predvidio i ovo što je pokušao Mlađenović. CIK je svjestan svojih obaveza i zadataka. Najveći nam je problem primjena Zakona o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina jer je očito da Tužilaštvo BiH ne želi da postupi u skladu sa Zakonom, ističe Tahirović.
Smatra da je veliku štetu pojedinim lokalnim zajednicama nanijelo upravo to što su se na čelnim pozicijama godinama nalazili osuđeni ratni zločinci.
– Tu, prvenstveno, mislim na Fikreta Abdića. Znamo kakvo je stanje u Velikoj Kladuši gdje se godinama ništa ne ulaže, podsjeća Tahirović koji nije siguran u činjenicu da će izmjene Izbornog zakona vratiti dostojanstvo žrtvama.
– Za to treba puno stvari koje mi kao društvo još uvijek nismo spremni uraditi. Mi nismo prihvatili da je u BiH bio užasan rat. To društvo treba oporavak. Kako i na koji način…to je do politike da konačne počne rješavati. Nema niti jednog zakona koji tu materiju na adekvatan način opslužuje, dodaje Tahirović.
Sociolog Srđan Vukadinović smatra da bi izmjene Izbornog zakona itekako imale smisla kada bi svijest u bh. društvu bila razvijena kod sve tri strane i to u smislu da se suoče sa prošlošću i svi osude “svoje ratne zločince”.
– Ne treba identifikovati niti jedan ratni zločin sa kolektivitetom. Zakon je dobar u svojoj formi, ali vidimo da nije suštinski dobar. Prije godinu smo imali slučaj da se aktuelna federalna ministrica kulture i sporta zalaže za rehabilitaciju ratnih zločinaca i da mogu učestvovati na izborima i bilo gdje. To govori o monstruoznosti onih koji obnašaju vlast i dolaze na vlast. Dokle god je tako ne može se bh. društvo suočiti sa prošlošću bez obzira kakvi se zakoni donose. Zakoni su tu da se poštuju u određenom trenutku jer tako hoće međunarodna zajednica ali u suštini nema promjene strukture svijesti kod pripadnika etnonacionalnih grupa, smatra Vukadinović.
On je mišljenja da tek onda kada pripadnici svake etnonacionalne grupacije osude svoje pripadnike na onaj način na koji je Hrvatska osudila ponašanje NDH, moći će se govoriti o tranziciji i razvoju svijesti u bh. društvu koji vodi povjerenju, saglasnosti i toleranciji.
– Vidjet ćemo hoće li se još neko provući na tim listama jer je poznato da ratni zločinci slobodno šetaju, hvale se zločincima koje su napravili, a tužilaštva i međunarodna zajednica šute. Dešavalo se da se provuku na neku listu i dođu na mjesto načelnika. Zakon će možda na lokalnim izborima spriječiti kandidovanje takvih pojedinaca, ali je razvoj svijesti mnogo kompleksnije i šire nego je to samo jedna pravna norma, naglašava sociolog Vukadinović.
