Reakciju Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BIH na tekst: “VELIKA NAFTNA AFERA: Kako u UIO BiH pokrivaju međunarodno krijumčarenje naftom i derivatima“, objavljenu na našem portalu 11. januara ove godine, prenosimo u cjelosti.
Poštovani,
Tekstom objavljenim na Vašem portalu dana 11.01.2021. godine, pod naslovom “VELIKA NAFTNA AFERA: Kako u UIO BiH pokrivaju međunarodno krijumčarenje naftom i derivatima“, iznijeli ste svoje mišljenje, koje ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. S obzirom na činjenicu da Vaši čitaoci moraju imati potpunu i tačnu informaciju molimo Vas da ovaj demant objavite u cjelosti!
Uprava za indirektno oporezivanje „ne pokriva“ nikakvo međunarodno krijumčarenje naftom i derivatima, kako to stoji u Vašem tekstu. To je potpuno netačna informacija! Tome u prilog govori činjenica da se u Upravi za indirektno oporezivanje u skladu sa važećim zakonskim propisima i „Listom kategorija registraturne građe sa rokovima čuvanja“, čuva sva orginalna dokumentacija nastala u radu Uprave, uključujući i carinsku dokumentaciju za koju je propisan rok čuvanja, 10 godina. Orginlne carinske prijave čuvaju se u arhivama carinskih ispostava u čijem radu su i nastale i sve orginalne carinske prijave sa pratećom dokumentacijom postoje ukoliko se radi o carinskim postupcima za koje nije istekao rok za čuvanje arhivskog materijala od 10 godina. Tako u arhivi nadležne carinske ispostave postoje i orginalne carinske prijave sa pratećom dokumentacijom koje pominjete u svom tekstu. Dakle, UIO posjeduje pomenutu dokementaciju i ista nije uništena. „Sporna dokumentacija“ koja je predmet Vašeg pisanja i koju ste objavili na slikama može biti ovjereni primjerak carinske prijave koji se u carinskom postupku predaje deklarantu tj. uvozniku. Ističemo da se, po okončanju svakog carinskog postupka jedan ovjeren primjerak svake carinske deklaracije vraća deklarantu tj. uvozniku, koji također ima obavezu da tu dokumentaciju čuva u skladu sa zakonski propisanim rokovima. Dakle, dokumentacija koja se nalazi na slikama koje ste objavili u svom tekstu nije dokumetacija Uprave za indirektno oporezivanje. Sva orginalna dokumentacija UIO nalazi se u našim arhivama!.
Također, naglašavamo da UIO nikad nije samostalno uništavala dokumentaciju iz arhive. Svako uništenje arhivske građe u UIO vrši se po propisanim pravilima za arhivsko i kancelarijsko poslovanje. Da bi se arhiva uništila Uprava prvo šalje zahtjev Arhivu BiH, nakon toga iz pomenute institucije dolazi inspektor koji pregledava arhivsku građu, te za onu građu za koju su se stekli uslovi za uništenje Arhiv BiH donosi rješenje o uništenju. Nakon toga se arhivska građa uništava, a sve se prati na način da se formira posebna komisija za uništenje iste.
Odjeljenje za komunikacije i međunarodnu saradnju UIO
—————————————————————————————————————————
Odgovor gl. i odg urednika
Poštovani,
Polazeći od pretopostavke da mislimo na isti tekst, objavljen na našem portalu u ponedjeljak, 11. januara, u kojem smo se bavili pitanjem međunarodnog krijumčarenja naftom i naftnim derivatima, bitno je naglasiti da priča tretira događaje i modalitete šverca ovim energentom i njegovim derivatima, a na šta se vi u svom demantiju, interesantno, uopće ne osvrćete. Možda i zbog toga jer vam je vrlo dobro poznato da je SIPA provela ozbiljnu istragu i da je nakon svega u Tužilaštvu BiH formiran predmet broj T20 0 KTAPO 0017536 19.
Dakle, Vaša adresa za obraćanje su SIPA i Tužilaštvo BiH, ukoliko se oni u međuvremenu ne obrate vama, a ne redakcija “Inforadara”.
Kad je, pak, riječ o dokumentima na koje se vaš „demanti“ odnosi, želite da uvjerite javnost da su iz Viteza, tačnije iz kompanije „Tioil“, vozili 246 kilometara do Banjaluke kako bi donijeli svoje primjerke carinske dokumentacije na uništavanje, jer nisu mogli da ih unište nigdje drugo, i onda ih dali beskućniku kojeg su, sasvim slučajno, zatekli sto metara od sjedišta UIO BiH?
Ponovo, vaša adresa za obraćanje su SIPA i Tužilaštvo BiH, ukoliko se oni u međuvremenu ne obrate vama, a ne redakcija “Inforadara”.
S poštovanjem,
Almedin Šišić
