Svjetski dan poezije proglašen je 21. marta 1999. godine kada je UNESCO usvojio Odluku o proglašenju tog dana na zasjedanju u Parizu. Cilj je promoviranje čitanja, pisanja, objavljivanja i proučavanja poezije širom svijeta, kao i podsticanje nacionalnih, regionalnih i internacionalnih poetskih pokreta. Prvi put je obilježen 2000. godine.
Kao glavni cilj obilježavanja ističe se prilika svim jezicima da ostave traga u svojim zajednicama. U društvima širom svijeta poezija je važno kulturno uporište. Time se potvrđuje zajednička međuljudska potreba za izražavanjem riječima. Također, vidljivo je da su teme i motivi o kojima se piše zajednički.
Bosankohercegovačka pjesnikinja Adisa Bašić ističe da je za nju najbolji poklon za Svjetski dan poezije ove godine izlazak dugo očekivane “Velike knjige lirske poezije” koju je priredio akademik i pjesnik Slobodan Blagojević.
– Ta trotomna antologija južnoslavenske poezije donosi brojne vrhunske stihove i pokazuje koliko emocija, spoznaja, smisla i užitka može da stane u svega nekoliko redova – ona je zaista kapitalno djelo za našu kulturu. Poezija objedinjava mudrost i igru, drevni magijski iskaz i jezički eksperiment, uzvišene i svete teme sa onim svakidašnjim, naizgled prizemnim. Teško da postoji aspekt ljudskog života koji u lirici nije opjevan. Poezija je neprekidno svuda oko nas, stihovi su u knjigama, ali oni dolaze i uz muziku – na očekivanim i na sasvim začudnim mjestima- istaknula je Bašić.
Za bh. pjesnikinju Tanju Stupar Trifunović Svjetski dan poezije danas ima funkciju podsjećanja na njenu važnost.
– Ono što vidimo je njena zanemarenost i skrajnutost, savremeni život kao da se potrudio istisnuti poetsko iz sebe. Ono što nam preostaje je tiha nada da će se poezija vratiti u naš duhom osiromašeni svijet jer upravo poezija ima snagu da čovjeka suoči sa njim samim. Ona je unutarnji razgovor i jezik suštine koji smo gotovo i zaboravili – kazala je Stupar Trifunović.
Pjesnikinja iz Hrvatske Darija Žilić kaže da je za nju poezija trenutak kada sve iskustvo koje ima, životno, žensko, čitalačko se pretoči u stihove.
– I to nastaje u dahu. U tom smislu poezija je najautentičniji trenutak kad se jezikom izražavaju misli i osjećaji posebnim ritmom. I tada posebno uživam kada čitatelji osjete i tumače pjesme, svaki na svoj način. Poezijom sam obišla razne kontinente i gradove, putovala i čitala na festivalima na hrvatskom jeziku. Poezija u trendu opće globalizacije čuva jezik. I to je također njena važna uloga. Mladi danas pišu poeziju više nego prozu i taj trend je zanimljiv. Nisam pesimistična za poziciju poezije u budućnosti. Ona opstaje unatoč svemu jer je za razliku od povijesti univerzalna – naglasila je Žilić.
Nadija Rebronja pjesnikinja iz Srbije kaže da se vjeruje da poezija danas ne može promijeniti svijet.
– Poezija može promijeniti jedan trenutak jednog čitaoca i promijeniti jedan dan jedne osobe, ona mijenja mikrosvjetove. Poezija mijenja fragmente malih stvarnosti, a puno malih glasova mogu da postanu vrisak – istakla je Rebronja.
