Kakvu politiku prema Bosni i Hercegovini vode zvanični Beograd i Zagreb? Da li se i koliko odustalo od davno začete ideje da se sudbina ove države kreira van njenih granica?
Pitanja su to koja su u fokus regionalne javnosti došla nakon niza kontroverznih izjava iz Beograda i Zegreba te na kraju posjete člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika Zagrebu, ponajviše zbog obrazloženja koje je dao hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Naime, kako Dodikov dolazak u Hrvatsku nije bi usaglašen u državnom Predsjedništvu, Milanović je naveo da se s njim sastao kao s „liderom Srba“.
OJAČAO SRPSKO-HRVATSKI HEGEMONIZAM
Malo je vjerovatno da Milanović ne zna da je Dodik osoba s američke crne liste i da nije lider Srba – već srpski član Predsjedništva BiH, te da ga se bira na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska, koji ni nakon temeljnog etničkog čišćenja provedenog nad nesrpskim stanovništvom u minulom ratu nije entitet samo srpskog naroda.
Jednak odnos konstantnog miješanja u unutrašnja pitanja BiH, pod krinkom obaveze zaštite srpskog naroda, ima i Srbija. Tako obje države, iako supotpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma koje bi trebale činiti sve da ostane „mirna Bosna“, potiho rade na njenom unutarnjem razaranju, što je notorna činjenica.
Žarko Korać, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, komentarišući odnose Srbije i Hrvatske prema BiH ističe da je to zatvoreni krug.
„Hrvatska i Srbija imaju otvorene mogućnosti da se mešaju iz dva razloga. Prvi zato što svesno, pre sveg Srbija, ali delimično i Hrvatska, Bosnu i Hercegovinu održavaju disfukcionalnom. Jer ako pogledate politiku rukovodstva RS prema državnim telima, onda ćete videti jednostavnu činjenicu da se vrlo svesno čini sve da BiH kao celina ne fukcioniše, i time se otvara mogućnost da se uz tvrdnju da je BiH disfukcionalna oni moraju da štite interese svojih narod u njoj“, kazao je Korać u izjavi za naš portal.
Korać: Srbija, ali i Hrvatska, BiH održavaju nefunkcionalnom
Istovremeno, naglašava naš sugovornik, Srbija nije nikada odustala od hegemonističke ideje koja se sada naziva „srpski svet“, a što se objašnjava potrebom da se politički ujedine narodi koji žive u drugim državama. Pri tom, podsjeća Korać, položaj Srba u državama u okruženju Srbije je veoma različit jer su u BiH konstitutivni narod, u Crnoj Gori ih se ne definiše kao manjinu, pa su manjima samo na Kosovu i Hrvatskoj.
„Stoga je ta ideja dokaz postojanja pretenzija da se preko predstavnika srpskog naroda u državama bivše Jugoslavije na neki način mnogo utiče na političke procese u tim državama“, navodi Korać te zaključuje da su takve ideje ojačale i u Hrvatskoj.
„Nisu mi jasne pojedine izjave Zorana Milanovića koji je bio političar socijademokratskog uverenja. On u poslednje vreme tvrdi da su Hrvati u BiH marginalizovani i da ne mogu ostvariti svoja ustavna prava. Dakle, sve to se uzima kao opravdanje za unutrašnje mešanje u BiH i tako se taj krug o kojem sam govorio zatvara“, zaključuje Korać.
JAVNOST U HRVATSKOJ PODIJELJENA
Što se ukupne javnosti u Hrvatskoj tiče, mišljenja o odnosu zvaničnog Zagreba prema BiH su podijeljena. Dok na jednoj strani, refererirajući se na susrete Dodika s premijerom i predsjednikom Hrvatske, dio javnosti, poput političkog analitičara Davora Gjenera i novinarke Heni Erceg smatraju da je riječ o promociji povijesnog „ideala“ da se o BiH trebaju dogovoriti Hrvati i Srbi, oni drugi tvrde da su takve ocjene pretjerane.
U izjavi za InfoRadar Vlatko Cvrtila, rektor veleučilišta Vern iz Zagreba, kaže da je teško odrediti šta je dobonamjeran ili nedobronamjeran odnos prema BiH kada posljedice ratova na ovim prostorima još uvijek dominiraju politikama tih država, a vrlo su često prisutne i u narativima političara koji su vladali u različitim periodima.
Cvrtila: Teško je odrediti šta je dobronamjeran a šta nedobronamjeran odnos prema BiH
„Ponekad se javni govor koristi određenim formulacijama koje se u interpretacijama s različite strane mogu prihvatiti ili ne prihvatiti prema BiH, jer je ona najsloženiji slučaj, a i Hrvatska i Srbija su supotpisnice Dejtonskog sporazuma. Naravno, dodatni je element da i Srbija i Hrvatska u BiH imaju svoje korpuse koji su vezani za svoje matice kroz različite vidove suradnje, a u BiH i kroz političku podršku koja je vidljiva kroz različite oblike“, kaže Cvrtila.
Smatra da je to je situacija koja „otežava razumijevanje“ među onima koji bi trebali raditi na održavanju BiH kao funkcionalne države i u tom smislu pokušavati smanjivati tenzije u bilateralnim odnosima između BiH i Hrvatske, odnosno BiH i Srbije.
Osvrćući se na reakcije koje su iz BiH došle na Milanovićeve komentare prema BiH i njenom unutrašnjem ustrojstvu, Crvtila kaže da to nije prvi put, odnosno da takve reakcije postaju konstanta „jer se pokušavaju određeni govori interpretirati kao zlonamjerni prema BiH“. On tvrdi da su u Hrvatskoj „davno zamrle ideje politike koja bi radila na rastakanju BiH“ te da u zvaničnoj politici „to nikome ne pada na pamet“.
„Mi smo država Evropske unije i članica NATO i svaka takva aktivnost bi bila primjećena od naših partnera. Mi to ne radimo jer je službena politika Hrvatske da BiH bude što funkcionalnija država“, tvrdi Cvrtila.
MATICE NE ODUSTAJU OD UPLITANJA
Korać, pak, kaže da je suštinsko pitanje da li je istorija miješanja u unutrašnja pitanja BiH od strane Srbije i Hrvatske ikada prestala? Kao primjer navodi istupe predsjednika Aleksandra Vučića koji stalno ističe da podržava BiH kao cjelinu, ali u konkretnim slučajevima kada se postavi pitanja suvereniteta BiH on to ne čini.
„Ovde se stalno održava politika koja počiva na tezi da je srpski narod gubitnik ratova u Jugoslaviji i da na neki način stalno treba držati otvorenim pitanje funkcionalnosti, pa čak i postojanja država nastalih njenim raspadom“, upozorava Korać.
Nepobitna je činjenica da je BiH nefukcionalna država ne samo zbog svog ustavnog ustrojstva, nego i činjenice da manje ili više otvoreno domaće i srpske i hrvatske političke elite čine sve da takvo stanje ostane.
Ustav BiH, kao sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, zarad same funkcionalnosti države bi se trebalo mijenjati, ali ne na način na koji to žele lideri SNSD-a i HDZ BiH Milorad Dodik i Dragan Čović, podržani od svojih mentora u maticama.
Foto: Koalicija Dodik-Čović otvoreno provodi hegemonističke politike Beograda i Zagreba i sve otvorenije radi na disoluciji BiH
Zapravo najbolja potvrda da „matice“ neće odustati od miješanja u unutrašnja pitanja BiH stigla je u vrijeme pisanja ovog teksta iz Hrvatske. Najavljujući svoje obraćanje Generalnoj skupštini UN-a, hrvatski premijer Andrej Plenković saopštio je da će zatražiti reviziju Dejtonskog mirovnog sprazuma.
U samoj BiH za očekivati je da će reakcije biti različite. A prema onima iz opozicionih redova u RS-u, Mirko Šarović (SDS) i Branislav Borenović (PDP) protivljenje Plenkovićevoj inicijativi fokusirano je samo na pitanje kako bi se to odrazilo na položaj ovog bh. entiteta. Komentara o tome kakve bi to dugoročne posljedice po BiH to moglo imati, ako o njima ne postoji unutrašnji konsenzus, zasad nije bilo.
