Agresija Ruske Federacije na Ukrajinu još jednom je pokazala duboku podijeljenost bosanskohercegovačkog društva, ali i političke scene kao i nesposobnost domaćih političara da se ozbiljno suoče sa problemima koje donosi dati trenutak.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koje bi trebalo da vodi spoljnu politiku ni oko ovog pitanja nije moglo da zauzme jedinstven stav.
Nakon vojnog napada Rusije na Ukrajinu, koji je započeo 24. februara, trenutno predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić putem svom Facebook profila pružio je podršku Ukrajini, a član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović u saopštenju je „najoštrije osudio ničim izazvanu invaziju Ruske Federacije na Ukrajinu“.
Treći član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji uvijek i o svemu ima šta reći, ovaj puta je izbjegao odgovor, krijući se iza Predsjedništva BiH, dok je istupe Komšića i Džaferovića ocijenio ličnim stavovima.
„BiH nije do ovog trenutka na ustavno predviđenom nivou razmatrala situaciju u Ukrajini niti je donijela bilo kakvu odluku o tome, tako da niko nema pravo niti može da govori u ime BiH, pa ne bih ni ja u ovom trenutku o tome,“ rekao je Dodik.
Iako o situaciji u Ukrajini Predsjedništvo BiH nije raspravljalo, dan prije početka ruske invazije Bosna i Hercegovina se na sjednici Generalne skupštine UN-a (23. februara) pridružila izjavi EU o situaciji u Ukrajini. Izjavu je podržao ambasador BiH pri UN-u Sven Alkalaj, s čim se naravno ne slaže član Predsjedništva BiH iz entiteta Republika Srpska.
BLIŽA HISTORIJA ODNOSA RUSIJE I UKRAJINE
U izjavi EU podsjeća na „nepokolebljivu podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i nezavisnosti Ukrajine unutar njenih međunarodno priznatih granica“ te oštro osuđuje odluku predsjednika Putina da prizna područja Donjecka i Luganska kao nezavisne entitete, kao i odluku o slanju ruskih trupa u te oblasti.
„Pozivamo Rusiju da poništi ove odluke. Nezakonite radnje dodatno podrivaju suverenitet i nezavisnost Ukrajine i predstavljaju ozbiljno kršenje međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma, uključujući Povelju UN-a, Helsinški završni akt, Parišku povelju i Budimpeštanski memorandum“, navodi se u ovoj izjavi.
Vojnom napadu Rusije na Ukrajinu prethodila je višegodišnja kriza u odnosima ove dvije zemlje koje su do 1991. bile u sastavu SSSR-a. Nakon masovnih protesta u februaru 2014., ukrajinski parlament svrgnuo je tadašnjeg proruski orijentisanog predsjednika Viktora Janukoviča. Nedugo nakon toga počeli su sukobi u ukrajinskim oblastima Donjeck i Luganjsk. U aprilu 2014. Rusija je aneksirala polustrvo Krim, koje je za nju bila važna strateška tačka zbog izlaska na južna mora. Tri dana prije vojne invazije, ruski predsjednik Vladimir Putin priznao je nezavisnost teritorija Donjeck i Luganjsk u istočnoj Ukrajini. Putinu je najviše zasmatala namjera Ukrajine da se pridruži NATO savezu.
Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres također je izjavio da je „odluka Ruske Federacije kršenje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine i nije u skladu sa principima Povelje Ujedinjenih nacija“.
Upozorenje, odnosno mišljenje ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmytra Kulebe na istoj sjednici UN-a, koji je naglasio dramatičnost situacije rekavši da bi ovo mogao biti kraj svjetskog poretka kojeg znamo te da Rusija neće stati sa Ukrajinom, dijeli i bivši ambasador i doktor iz oblasti međunarodnih odnosa Emir Hadžikadunić. U objavi na društvenim mrežama kaže kako ne treba misliti da je samo Ukrajina cilj napada Vladmira Putina, već izlazak na granice Sovjetskog Saveza, aludirajući na neke ranije Putinove izjave.
„Kako je objavljeno, Rusija je upravo pokrenula potpunu invaziju na Ukrajinu, ali nemojte pogriješiti. Putinov krajnji cilj nije Ukrajina, nisu ni Južna Osetija, Abhazija, Donbas ili Krim. On ima misiju da ispravi ‘najveću geopolitičku katastrofu stoljeća’ – raspad Sovjetskog Saveza“, piše Hadžikadić. Smatra i da Rusija potkopava temelje koji su osiguravali 30 godina mira nakon Hladnog rata u integrisanoj Evropi i 75 godina stabilnosti u zapadnoj Evropi.
„Ono što bi se moglo pojaviti kao poredak koji je favorizirao Kremlj, ne daj Bože, najviše bi nalikovalo Evropi prije Prvog svjetskog rata, multipolarnoj Evropi bez američkih sigurnosnih garancija, balkaniziranoj Evropi u kojoj se evropski narodi ponovno suočavaju sa svojim iskonskim strahovima“, zaključio je Hadžikadunić.
BH POLITIČARI KAO POSMATRAČI
Ivo Komšić na tribini održanoj u Stocu 25. februara, posvećenoj Danu nezavisnosti BiH, upozorio je na moguće prelijevanje ukrajinskog scenarija u BiH.
„Biće rata. Uzmite puške. Generalni sekratar NATO Jens Stoltenberg večeras (25. februara) je saopštio da NATO raspoređuje elemente NATO snaga za reagovanje na kopnu, moru i u vazduhu kako bi mogli brzo odgovoriti na bilo koju nepredviđenu situaciju. Naglasio je da će te snage brati svaki pedalj teritorije NATO-a, te da će nastaviti da pružaju podršku Ukrajini kao i drugim zemljama kojima prijeti Rusija, uključujući Gruziju, Moldaviju i BiH. Dakle, nije slučajno Putin prije dva dana kada je najavljivao ovo u Ukrajinu rekao da mi spadamo u interesnu zonu Rusije. Koga on napada? Zemlje koje nisu u NATO-u. Potpuno je moguć taj scenarij i u BiH, da Dodik proglasi Republiku Srpsku nezavisnom, a ruske snage osvanu u BiH. A šta rade naši državnici? Pričaju o izbornom zakonu, dok je još prije sedam dana trebalo praviti planove kako braniti državu”, rekao je Komšić.
I dok je većina zemalja u svijetu oštro osudila Rusiju zbog napada na Ukrajinu, a SAD i EU svakim danom pooštravaju sankcije prema ovoj zemlji, probosanski bh. političari se ponašaju kao posmatrači fudbalske utakmice koji navijaju za Ukrajinu, dok se oni drugi, očekivano, ali i priličnoi oprezno svrstavaju na stranu Rusije. Bilo kakvog institucionalnog odgovora na ovu ozbiljnu svjetsku krizu nema, osim objašnjenja da se ne može uraditi ništa jer nemamo robnih rezervi. Niti jedan parlament u BiH nije raspravljao o trenutnoj situaciji, a političari se oglašavaju uglavnom preko društvenih mreža.
Izdvajamo, međutim, stav delegatkinje SNSD-a u državnom parlamentu Dušanke Majkić koji je izazvao bure reakcija i osuda, između ostalog i reakciju američke ambasade u BiH. Majkić je, naime, „upozorila“, ili zaprijetila, da je Rusija u martu 2021. naglasila da će reagovati ako BiH poduzme korake ka pridruživanju NATO.
„Nemojte poslije da niste znali“, rekla je Majkić.
Međutim, za razliku od bh. političara, koji se brinu kako će proći na oktobarskim izborima, za bezbjednost u BiH više su zabrinuti u EUFOR-u koji je 24. februara saopštio da će preventivno rasporediti dodatnih 500 pripadnika rezervnih snaga EUFOR-a koje su stacionirane izvan BiH. Zadatak ovih snaga, ističe se, biće da pokažu odlučnost EU da održi stabilnost u Bosni i Hercegovini.
„Pogoršana sigurnosna situacija na međunarodnom nivou mogla bi potencijalno uzrokovati nestabilnost u BiH. Raspoređivanje ovih snaga je mjera predostrožnosti, koja se preduzima u cilju jačanja stabilnosti u BiH, tako što će se pozicionirati dovoljan broj sposobnih snaga u zemlji koje će pružati podršku institucijama BiH pri održavanju sigurnog i stabilnog okruženja“, istakli su iz EUFOR-a.
Snage EUFOR-a su raspoređene u BiH od 2004. i imaju oko 3.500 pripadnika, od kojih je 600 trenutno raspoređeno u zemlji.
NAJVIŠE ĆE IZGUBITI GRAĐANI BIH
Politička analitičarka Tanja Topić također smatra da će agresija Rusije na Ukrajinu imati posljedice na BiH.
„Ima ih već sad, u brojnim analizama i izjavama političara na Zapadu postavlja se pitanje da li je BiH slijedeća na redu. Jačanje EUFOR snaga u BiH pokazuje zabrinutost. Povlači se paralela oko toga da je malo ko u Ukrajini vjerovao da će doći do totalnog rata, pa se dodatno insistira na oprezu u BiH. A ovdašnji političari, po dobrom starom običaju, podijeljeni, slijede svoju ideološku braću pa uslijed te zaslijepljenosti ne razlikuju dobro i zlo, pravdajući agresiju na suverenu državu i diveći se moći nasilnika. Slučaj Ukrajine je zbacio maske i pokazao u kakvom dubokom moralnom i civilizacijskom posrnuću dominiraju politike koje su sopstvene građane indoktrinirali do te mjere da brane neodbranjivo i da im prijete ukrajinskim scenarijem – ukoliko ne poštuju upozorenja silnika. Mislim da je odlučnost prije svih čelnika EU ozbiljno upozorenje ovdašnjim političarima da se ne usude igrati vatrom“, zaključuje Topić. Naglašava da će i u ovoj krizi najviše izgubiti građani BiH.
„Građani BiH biće na udaru poremećaja na tržištu, a oslonjeni su samo na sebe. Podrška institucija, kakvu gledamo u Srbiji i Hrvatskoj, nije ni na vidiku niti na nju treba računati. Robnih rezervi nema, a galopirajiću inflaciju mnogi ne mogu pratiti. Teška vremena, socijalno i ekonomski, napadom na Ukrajinu postaju još teža, a tome treba dodati strah i osjećaj neizvjesnosti, što će značiti nakon laganog udisaja nakon pandemije već slijedeći gubitak daha za mnoge. BiH podijeljena je po još jednoj liniji – ovog puta odnosom prema agresiji, koja je za dobar dio političara, javnosti i medija ‘specijalna vojna operacija Rusije’. Manipulacije, propagandni rat, podrška ideološkim miljenicima, nepostojanje empatije sa napadnutim.građanima Ukrajine, navijanje za jače vojne udare, nesuočavanje sa sopstvenim demonima, prateća su obilježja koja svakako zavređuju dublju kulturološku i političku analizu“, mišljenja je Topić.
Vladimir Putin, dakle, invaziju na Ukrajinu naziva „specijalnom vojnom operacijom“, a tu terminologiju preuzela je većina medija u bh. entitetu Republika Srpska. Oni koji su iskusili ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini i znaju šta on sve može donijeti otišli su u tržne centre po neke najosnovnije namirnice, o čemu svjedoče i poluprazne rafe u velikim tržnim centrima širom BiH. Zbog sankcija zapada, uvedenih ruskim bankama, građani sve više podižu i novac iz tih banaka.
„Velikih poremećaja na BH tržištu ne treba očekivati s obzirom na mali obim robne razmijene sa Rusijom i Ukrajinom, te ukoliko građani ne budu počeli stvarati zalihe, što bi moglo dovesti do porasta cijena. BiH bi najaviše problema mogla imati oko armaturnog željeza koje se koristi u građevinarstvu, a koje se dosta uvozilo iz Ukrajine. Ukoliko se desi da se zatvori i željezara Zenica zbog nepostizanja dogovora oko cijene električne energije, to bi moglo uticati na oblast građevinarstva“, smatra ekonomista Zoran Pavlović.
Odnosi dvije najveće svijetske sile, SAD i Rusije, odnosno NATO i Rusije dovedeni na najnižu tačku i mogu se porediti sa Kubanskom krizom, jer se s ruske strane počelo zveckati i nuklearnim oružjem, što sve skupa ne daje previše nade da će se trenutna situacija u Ukrajini brzo riješiti.
Danas će najviše delegacije Ukrajine i Rusije održati pregovore o mogućem uspostavljanju mira, na ukrajinsko- bjeloruskoj granici, no teško je predvidjeti da li se od ovih pregovora može nešto konkretnije očekivati.
