Piše: Almedin ŠIŠIĆ
Najveće političke partije u BiH uveliko kalkuliraju s pozicijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, iako bi, prema svim relevantnim istraživanjima, predstojeći parlamentarni izbori u oktobru mogli da budu jedni od najneizvjesnijih dosad.
S tim u vezi niti jedna politička opcija u BiH, ma kakvom vlastitu snagu predstavljala, u ovom trenutku ne može da bude sigurna niti uvjerena da će biti sastavni dio neki novih parlamentarnih većina na nivou države. Odnosno, da će biti nova vlast.
NOVI PREMIJER SRBIN
No, to sve skupa ne mijenja niti može da utiče na neke unaprijed poznate stvari, politički davno dogovorene na bazi nepisanih pravila od kojih je jedno, primjera radi, da se predsjedavajući Vijeća ministara BiH svake četiri godine rotira iz reda drugog naroda. Tako će od oktobra ove godine novi državni premijer biti iz reda Srba a njega će, sasvim izvjesno, ponuditi ili SDS ili SNSD, u zavisnosti koja partija bude pobjednička. Mnogo je onih koji sebe vide na toj poziciji pa je stoga i svaka prognoza nezahvalna.
Kada je riječ o partijama sa sjedištem u Sarajevu, najmanje četiri ili pet stranaka računaju na pobjedu, odnosno na ulazak u vlast (SDA, SBB, SDP, Nezavisni blok, koalicija DF-GS…) te će po istom reciprocitetu u državnoj vladi za kadrove nekih od ovih partija, uz ostale, pripasti i ključne pozicije ili ministra vanjskih poslova BiH, ili ministra finansija i trezora, inače resora koji faktički još od Daytona HDZ ljubomorno čuva za sebe (što samo po sebi pokazuje i otkriva mnogo toga).
Legenda kaže da kadrovi HDZ-a nisu bili blizu para jedino u (ne)prilikama kada nisu bili dio vlasti, ili kada je njihov čovjek bio državni premijer (kao u mandatu predsjedavanja Vjekoslava Bevande 2010-2014.). U svim drugim slučajevima ova je partija, koja s liderom Draganom Čovićem na čelu sve otvorenije radi na razgrađivanju BiH i obesmišljavanju njenih institucija, bila neraskidivo vezana sa državnim trezorom preko svojih ministara: Antona Rilla, Ljerke Marić, Dragana Vrankića te sada Vjekoslava Bevande.
S druge pak strane, prema informacijama Inforadara dobijenih iz vrha SDA, ova će partija, ukoliko uđe u vlast, insistirati na trezoru i finansijama (što bi u konstelaciji političkih odnosa i ugrožavanja vitalnih institucija države bio iznimno glup potez, ali i jasan pokazatelj namjera SDA), a tek kao alternativi na vanjskim poslovima. U oba ova slučaja glavni kandidat za te pozicije je – Denis Zvizdić, aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara, koji je u „šahovskom razigravanju“ surpužnika Izetbegović prije nekoliko mjeseci izvisio za kandidaturu za novog člana Predsjedništva BiH te bi mu ovo bila nekakva vrsta utjehe.
IZETBEGOVIĆEVA POZICIJA SIGURNA
Sve informacije koje smo dobili dosad govore da je Zvizdiću najprije obećana pozicija novog šefa bh. diplomatije, no i da, isto tako, ne bi bio previše razočaran i pozicijom novog ministra finansija i trezora.
U cijeloj ovoj priči, međutim, apsolutno se mora računati na predstojeći Kongres SDA, u maju 2019. godine, jer za očekivati je nove tektonske poremećaje u ovoj nekada najvećoj bh. partiji koja se unazad godinu ozbiljno počela urušavati odlascima nekih svojih uglednih kadrova i formiranjem novih partija proizašlih iz SDA.
Najprije, teško je očekivati da će rezultati općih izbora iz oktobra biti implementirani do maja 2019. (niti jedni do sada faktički nisu bili provedeni za manje od pola godine), no i od samih dešavanja na Kongresu SDA zavisiće mnogo toga, pa i ključne kandidature za pozicije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti (ukoliko, ponavljam, SDA uopće uđe u vlast).
Jedino što je izvjesno jeste da pozicija Bakira Izetbegovića, budući da je u međuvremenu uspio rastjerati ili umanjiti moć svih konkurenata na prijesto lidera stranke (pri tom i devalvirati vrijednost same partije), ne bi trebalo da bude upitna. Bez obzira na slabljenje snage SDA i bez obzira na rezultate parlamentarnih izbora u oktobru.
