Photo: Josip Regovic/PIXSELL

Bošnjak, Srbin, Hrvat, tim se redoslijedom, od 2002. godine do danas, smjenjuju na fukciji predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH), iako ni u Ustavu niti bilo kom zakonu ne piše da se za tu funkciju primjenjuje princip nacionalne rotacije. Riječ je o uvriježenom običaju kojeg su bosanskohercegovačke političke partije same uvele i tog se sopstvenog “pravila” drže čvršće nego bilo kojeg postojećeg dokumenta. Nakon predstojećih oktobarskih izbora, prema toj njihovoj matematici, red je na predstavnika hrvatskog naroda.

Predsjednik Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ) BiH Dragan Čović, koji je odustao od kandidature za člana državnog Predsjedništva, a nije ni na jednoj kandidatskoj listi za Opšte izbore zakazane za 2. oktobar, već je istakao da bi novi predsjedavajući Vijeća ministara trebao biti Hrvat, te da je uvjeren da će to biti kandidat Hrvatskog narodnog sabora (HNS), čiji je također predsjednik. Odustajući od kandidature za državno Predsjedništvo rekao je i da će vladati “iz sjene”.

To je otvorilo prostor za pitanje osigurava li Čović sebi mjesto u Vijeću ministara, mnogo prije početka predizborne kampanje u BiH, ali i ono da li je za predsjedavajućeg i ministre na državnom nivou, te premijere i predsjednike entiteta važnija nacionalnost i stranačka pripadnost ili sposobnost.

Analizirajući sazive Vijeća ministara u posljednjih dvadeset godina jasno je da je ministar finansija i trezora, sa izuzetkom mandatnog perioda od 2010. do 2014. godine, bio iz reda hrvatskog naroda i to uvijek iz HDZ-a BIH. Kadar te stranke je od 2006. do danas i na čelu državnog ministarstva pravde, dok su  ministarstva odbrane i sigurnosti uglavnom pripadala strankama sa bošnjačkim predznakom, najčešće Stranci demokratske akcje (SDA). U posljednjih pet mandatnih perioda ministri vanjskih poslova dva puta su bili iz reda srpskog, a tri bošnjačkog naroda, dok su se u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa uglavnom smjenjivali predstavnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpske demokratske stranke (SDS).

“Ovdje su izbori motivisani dobijanjem moći kako bi se vladalo u određenim institucijama ove države, jer oni rezultate izbora vide kao plijen, a onda kad plijen dijele, onda je tu etnički osnov, pa se onda on podjeli onim koji su ne najsposobniji, nego onim koji su najodaniji svom šefu. I onda se biraju takvi ljudi. I zato mi imamo ovakvu i ekonomsku i socijalnu i društvenu situaciju kao što imamo danas”, kaže nekadašnji član Centralne izborne komisije (CIK) BiH, Vehid Šehić.

POLITIČARI OPŠTE PRAKSE

Mnogi ministri pa i premijeri, kako dodaje Šehić, koji danas izborni proces nadgleda kao dio nevladine organizacije Pod lupom, nemaju ni opšteg obrazovanja. Dodaje kako su primitivizam, neprincipijelnost i licemjerstvo dominantne karakteristike u političkom životu u BIH. “Zato svako može biti svašta. Sve smo sveli na to da imamo političare opšte prakse onda imate rezultate kao što imate”, objašnjava on.

Šehić: Ovdje su izbori motivisani dobijanjem moći kako bi se vladalo u određenim institucijama ove države, jer oni rezultate izbora vide kao plijen.

Nacionalna pripadnost i stranačka podobnost, ključ je koji otvara ministarska vrata u Bosni i Hercegovini. O obrazovanju i vještinama izabranih za javne funkcije malo ko vodi računa, u najvećoj mjeri i zbog toga što unutar stranaka nema “utakmice” u kojoj bi se zbrajali bodovi po spobnosti kako bi se ministarska, ili bilo koja druga pozicija obavlja na najbolji mogući način.

“Meni je neshvatljivo da ljudi prihvataju određene fukcije i pozicije, a da nemaju elementarnog znanja o tome, jer ovdje politika hoće podobnog, ne sposobnog. Da li se znanje cijeni u ovoj državi danas – ne cijeni. Da li se cijeni istina, da li se cijeni poštenje? Sistem vrijednosti je urušen zato što moral ne postoji više kao kategorija ili karakteristike nekog društva. I onda imate vlast ovakvu kakvu imamo”, objašnjava Šehić.

Poput imenovanja državnog Vijeća ministra i kod imenovanja najviših zvaničnika u Federaciji BiH već godinama postoje “nepisana pravila”. Tako je ministar finansija Federacije uvijek iz reda hrvatskog, a premijer iz reda bošnjačkog naroda.

To govori, kako kaže pravno politički analitičar Nedim Hogić, da u BiH postoji veliki rizik da određene nadležnosti u planiranju budžeta, recimo kada je u pitanju pozicija ministra finansija “budu podložne koruptivnim mrežama koje su bliske HDZ-u, jer konstantno ljudi insistiraju na tome da kontrolišu tu pozciju”.

Ili, kako dodaje, obrnuto, one nadležnosti koje su isključivo nadležnosti premijera Federacije imaju veći rizik od toga da budu zarobljene, interpretacijom bošnjačkih nacionalnih interesa onako kako ih shvataju ljudi iz SDA budući da su oni najčešće vršili tu funkciju.

Hogić: U partijama nema unutrašnje utakmice između različitih frakcija, gdje se ljudi takmiče po sposobnosti, već uglavnom po moći.

“Oni bi mogli nekada imenovati i ljude koji jesu iz određene etničke grupe, ali su i sposobni, ali se to ne dešava toliko često, nažalost”, dodaje Hogić.

Iz takvog se političkog djelovanja, prema njegovom mišljenju, moguće izvući samo postepenim radom na modernizaciji društva, a dobar dio korupcije i nekompetentnosti potiče iz toga što su političke partije nerazvijene. U njima, kako objašnjava, nema unutrašnje utakmice između različitih frakcija, gdje se ljudi takmiče po sposobnosti, već uglavnom po moći.

“Dok god ta unutrašnja utakmica ne posatane bazirana oko toga, neće biti progresa. Ja tu recimo vidim rješenje prije nego zakonskim intervencijama. To malo drugačije vidim, jer sam radio u dvije poltičke partije pa mi to malo oblikuje pogled na svijet. Dok oni ne počnu da se svađaju oko toga, ko zna – ko ne zna, a ne samo šta je čiji tal šta pripada kojem općinskom odboru, teško da će imenovati sposobnije ljude”, objašnjava Hogić.

I na svim ostalim nivoima, bio da je riječ o zastupnicima koje građani direktno biraju, bilo da je riječ o političkim imenovanjima u izvršnoj vlasti, etničko nad znanjem ima primat, pokazuju dosadašnji izborni rezultati.

NACIONALNO I STRANAČKI PODOBNI, NE SPOSOBNI

“Da li se biraju najsposobniji na izborima, da li mi imamo odgovorne političare ili zastupnike u Predstavničkom domu, koliko oni znaju o političkim sistemima, koliko oni znaju o raznim drugim segmentima jednog društva”, pita se Vehid Šehić.

Smatra da bi, kada je riječ o izboru Vjeća ministara i Vladi Federacije BiH koje su izvršna vlast, trebalo da budu imenovani ključni ljudi koji zaista znaju da rade posao za koji su imenovani. ”Trebali bi da se imenuju znalci, ali ovde se vrlo često biraju podobni. Ovdje je politika ipak kako uhljebiti svoj kadar”, dodaje on.

Ustavom BiH je predviđeno, između ostalog da će se u sastavu Vijeća ministara osigurati jednaka zastupljenost konstitutivnih naroda BiH. No, najvišim pravnim aktom države nije predviđen način na koji će se mandatno mijenjati iz godine u godinu pripadnici tri konstitutivna naroda, a redosljed koji su oni sami odredili na mjestu predsjedavajućeg nije poremetila nijedna od brojnih političkih kriza u državi. Zakon o Vijeću ministara propisuje da predsjedavajućeg imenuje Predsjedništvo i to nakon novog mandata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine koju već godinama čine predstavnici stranaka koje zastupaju interese konstitutivnih naroda.

Princip konstitutivnosti naroda, jasno je, nije usklađen sa međunarodnim demokratskim standardima. To je potvrdila i praksa Evropskog suda za ljudska prava u tri presude. Evropski sud za ljudska prava je u sve tri presude zauzeo stav u pogledu konstitutivnosti naroda da je riječ o privremenoj mjeri koja je donesena u cilju uspostave međunarodnog mira i stabilnosti. Diskriminatoran je u odnosu na nacionalne manjine, u odnosu na građane BiH, ali i u odnosu na same konstitutivne narode, jer ni oni nemaju ista prava na cijeloj teritoriji BiH.

MOŽE LI ČOVIĆ DO FUNKCIJE BEZ IZBORA

Dragan Čović lider HDZ-a i HNS-a odustao je od funkcije i prepustio kandidaturu za državno Predsjedništvo stranačkoj koleginici Borjani Krišto. Da li je riječ o kalkulaciji za buduće mjesto predsjedavajućeg u državnoj izvršnoj vlasti ili Domu naroda teško je, kažu analitičari, procijeniti.

“Evidentno je da se nije kandidovao za člana Predsjedništva, da ga nema ni na jednoj kandidatskoj listi što ne znači da sutra ne može biti evo konkretno u Domu naroda. Tako da se tu može kalkulisati, to se isto dijeli po etničkoj osnovi”, kaže Šehić.

Šta su Čovićevi razlozi, teško je to dokučiti, no politička praksa u Bosni i Hercegovini pokazuje da ne postoji nikakva smetnja da sutra bude na jednoj od najpopularnijih funkcija među političarima –  predsjedavajući Vijeća ministara, ministar finansija, ministar vanjskih poslova ili da jednostavno nastavi mandat kao delegat u Domu naroda, kao što je to učinio nakon što je izgubio trku za državno Predsjedništvo na Opštim izborima 2018. godine.

Photo: Armin Durgut/PIXSELL

Nedim Hogić vjeruje da je Čović od kandidature odustao jer nije bio siguran da će pobijediti. “S druge strane puno se priča da je bio praktično nagovoren, odnosno zamoljen da se ne kandiduje, imajući u vidu da je jako nepopularno nakon ruske agresije na Ukrajinu da budete na politčkoj funkciji, a da ste prononsirani ruski igrač i da bi zbog njega dosta simpatija izgubio HDZ, tako da vrlo je moguće da je bio rukovođen time”, dodaje on.

Podsjeća da formiranje Vijeća ministara u BiH traje jako dugo, te da mu u tom kontekstu zvuči nevjerovatno da je Čović, kao iskusan političar, u ovom momentu ozbiljno računao na to da će biti budući predsjedavajući Vijeća minstara.

“Oni su istakli Borjanu Krišto koja nema naročit ugled. Mene sve ovo podsjeća kao da hoće da izgube ili računaju sa porazom”, zaključuje Hogić.

 

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime