“Postoji nesvjesno internaliziran mit koji mnogi od nas zastupaju, a to je da osoba mora biti dobra ili moralna da bi bila žrtvom nasilja, a posebice obiteljskog nasilja. S tim povezano je uvjerenje o tipičnoj žrtvi nasilja…Osoba ne mora plakati na sudu, može biti agresivna, može biti dramatična u nastupu, može biti moralno loša i SVEJEDNO može biti žrtvom nasilja…Povjerenje prema žrtvama koje se ne uklapaju u kalupe, emitiranjem ovog procesa je ozbiljno narušeno”
Psihologinja dr. sc. Mara Šimunović iz Zagreba nedavno je objavila status o slučaju suđenja Johnny Deppa i Amber Heard koji je godinama intrigirao svjetsku javnost.
Status, uz odobrenje autorice, prenosimo u cjelini.
“Posljednjih tjedana pratila sam celebrity suđenje koje je “al pari” onome O.J. Simpsonu 90-ih. Kako je u sridu pogodio neki američki portal, zapravo se nije radilo o suđenju nego o TV egzorcizmu nad jednom duboko toksičnom vezom. No, ne želim secirati nečiji odnos. Ono što želim komentirati, iz pozicije psihologa, jest atmosfera koja vlada u medijskom prostoru. Čini mi se da dugo nismo svjedočili toliko uniformnoj, intenzivnoj i zdušnoj demonizaciji neke žene koja tvrdi da je trpjela višegodišnje nasilje od svog partnera. Na društvenim mrežama se događa progon vještica u kojem anonimni i neanonimni korisnici objavljuju postove i Tiktok videe koji ismijavaju brutalno uznemirujuće osobne opise seksualnog, verbalnog, emocionalnog i fizičkog nasilja. Za psihijatrijsku dijagnozu medijskog prostora nebitno je jesu li ti opisi 100% istiniti ili ne. Jasno je da su društvene mreže postale poligon za vježbanje masovne psihopatije.
Polarizacija dvoje protagonista ovog show programa je također nevjerojatna: Depp kao paćenik koji je napokon dokazao svoju istinu, a Heard kao ultimativni ženski zlostavljač kojem je pravda napokon pokucala na vrata. Moje skromno mišljenje je da kad god u društvu imamo zastupljene ovoliko ekstremne stavove, na djelu moraju biti neke kognitivne distorzije i/ili predrasude. Pa bih malo o tome.
1. Fenomen savršene/tipične žrtve: Postoji nesvjesno internaliziran mit koji mnogi od nas zastupaju, a to je da osoba mora biti dobra ili moralna da bi bila žrtvom nasilja, a posebice obiteljskog nasilja. S tim povezano je uvjerenje o tipičnoj žrtvi nasilja. Čak sam i od kolega psihologa čula zaključke da Heard očito laže jer ne zadovoljava parametre tipične žrtve s kojima su oni do sada radili. Možda se uistinu neki obrasci doživljavanja i ponašanja češće viđaju kod žena koje su pretrpjele obiteljsko nasilje, no to nam ne daje pravo zaključivati da žena koja se ne uklapa u taj kalup laže. Osoba ne mora plakati na sudu, može biti agresivna, može biti dramatična u nastupu, može biti moralno loša i SVEJEDNO može biti žrtvom nasilja. Može biti i proglašena za najljepšu ženu na svijetu, imati novac i društvenu moć i biti žrtvom nasilja. Povjerenje prema žrtvama koje se ne uklapaju u kalupe, emitiranjem ovog procesa je ozbiljno narušeno.
2. Vjera u pravedan svijet: Nakon što je prije dvije godine Depp izgubio sudski spor u kojem je pokušao dokazati da nije bio nasilan prema bivšoj ženi, to je, naravski, negativno utjecalo na njegovu karijeru. Ovim zadnjim (strateški) javno emitiranim suđenjem i (relativnom) pobjedom, Depp je doživio uskrsenje i javno pranje svoje slike. To je skript koji podržava našu temeljnu potrebu za dokazima da se “istina uvijek sazna” i “pravda uvijek pobjedi”. To, nažalost, nije točno. Život je pun nepravde, a nevini ljudi stradavaju i stradavat će u budućnosti. Vjerovanje u pravedan svijet je opijum za mase koji je ujedno štetan za ostvarivanje iste te pravde u koju apsolutno želimo vjerovati.
3. Mentalno filtriranje: Fenomen u kojem ignoriramo informacije koje se ne uklapaju u našu, otprije stvorenu, kognitivnu shemu, a uzimamo u obzir samo one informacije koje tu shemu podržavaju. U skladu s ovim, javnost ima kolektivnu amneziju nad činjenicom da je prije samo dvije godine sud u Londonu presudio da je Depp bio nasilan prema Heard u najmanje 12 različitih prilika. Distorzija pod brojem 2 podržava distorziju pod brojem 3.
4. Rodno uvjetovana amnestija: Depp je višedesetljetni ovisnik o alkoholu i drogama za kojeg je, po vlastitom priznanju, čudo što je uopće živ s obzirom na stupanj zlouporabe raznih opijata. S druge strane, znamo da postoji snažna korelacija između ovisnosti i obiteljskog nasilja. No čini se da je Deppu vlastito opravdavanje svoje ovisnosti (rečenica koju je na sudu izgovorio je “Zar nije happy hour bilo kad?”), zbog čega su, između ostalog, bili ugroženi višemilijunski filmski projekti – oprošteno. Zlouporaba alkohola i droga uklapa se u Deppovu personu holivudskog zločestog dečka sa zlatnim srcem i čudnjikavog umjetnika. Zamislimo na trenutak da je situacija obrnuta – da je Heard majka dvoje, u to vrijeme, maloljetne djece i da su na sudu prikazane fotografije nje razvaljene na podu i u vlastitoj rigotini – kako bi javnost na to reagirala? Do kada ćemo muškarce i očeve s Petar Pan sindromom štiti od preuzimanja odgovornosti?
Zaključak je da je javno emitiranje ovog procesa nanijelo veliku štetu sadašnjim i budućim žrtvama bilo kojeg nasilja jer su njime kolektivne kognitivne distorzije, rodni stereotipi, ali najviše od svega – nepovjerenje u sustav – pojačani. Štetno je i za internet kulturu i mlade jer je krvoločan, progoniteljski “cancel” fenomen koji vlada generacijom Z dobio još jedno uporište za širenje. Na kraju želim reći da ne znam i ne mogu zaključivati tko je i je li netko uopće u ovoj situaciji bio žrtva, a netko drugi zlostavljač. Nemam pravo na to, kao ni nitko od nas.
