Jedva čekam 2022. godinu.
U njoj ćemo saznati koliko je Amerikancima stalo do Bosne i Hercegovine, koliko je Rusima stalo do Dodika, koliko su Srbija i Hrvatska uticajne u Evropskoj uniji, koliko su jedinstvene Oružane snage BiH, SIPA, OSA i koliko su koalicioni partneri SNSD-a spremni da se žrtvuju za njih.
Kao što vidite, mnogo je važnih pitanja na koje ćemo dobiti odgovore u 2022. godini.
Ali valjalo je preživjeti 2021. godinu.
U 2021. godinu smo ušli sa, od COVID-a, oporavljenim Miloradom Dodikom. Iako je na momente njegovo zdravstveno stanje bilo ozbiljno, toliko da su i doktori i Srbije uzeli učešća u njegovom liječenju, to nijednog trenutka nije pokolebalo našeg vođu da ekonomiju stavi ispred zdravlja, što se najbolje moglo vidjeti na Jahorini. Od decembra do marta Jahorinu je posjetilo oko 250.000 ljudi. Tako uspješna turistička sezona nas je „lansirala“ u sam vrh zemalja po smrtnosti od korone.
U februaru su se Srbi i Hrvati prepirali oko toga koju ocjenu zaslužuje Dara iz Jasenovca. Bio je to primjer balkanske iracionalnosti, jer su i jedni i drugi ocjenjivali film – iako ga nisu pogledali; premijera je bila 22. aprila. Naravno, dok su se Srbi i Hrvati međusobno glođali oko Dare, kolateralna šteta je bio film Quo Vadis, Aida? kojeg su Srbi pokušali da omalovaže na sve načine. Kako tada, tako i danas.
U martu smo još uvijek čekali vakcine protiv COVID-19, pizdeći na sve nivoe vlasti u BiH koje su pokazale toliku nezainteresovanost za njihovu nabavku. Bio je to odličan pokazatelj koliko su političarima u Bosni i Hercegovini važni ljudi. Za to vrijeme u Sarajevu se čekalo u redu pred Pokopom.
U aprilu se stvari ubrzavaju, u aprilu građani Bosne i Hercegovine se masovno i besplatno vakcinišu u Srbiji, ali to nije mnogo uticalo na rejting domaćih političara. Bosna i Hercegovina je čekala sadaku. Vlasti Republike Srpske objavljuju Izvještaj o stradanju Srba u Sarajevu, čiji je uticaj na percepciju dešavanja u Sarajevu tokom rata jednak nuli. Iz Slovenije nam je došao nešto što se nazvalo non-pajper, najavljujući sve ono što će se dešavati u drugoj polovini 2021. godine.
U maju smo se bavili odjecima posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Banjaluci, nagađajući da li je njegova nova uzdanica gradonačelnik Banjaluke Stanivuković, ili je Milorad Dodik i dalje u njegovoj milosti. Ta enigma još uvijek nije razriješena, ali dok Vučić drži Vulina kao ministra to i nije toliko važno. Ipak, događaj koji je obilježio ovaj mjesec, ali će uticati i na događaje poslije, je najava odlaska Valentina Incka i dolaska Kristijana Šmita kao novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Radovan Karadžić je prebačen u Veliku Britaniju na izdržavanje kazne, što je izazvalo negodovaje svih ljubitelja ratnih zločina u Republici Srpskoj.
U junu smo dobili Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine, koji sam jedino ja pročitao u Bosni i Hercegovini. Ostali su čitali na preskoke, ili ga nisu uopšte čitali. Uticaj tog izvještaja na percepciju onoga što se dešavalo u Srebrenici je jednak Izvještaju o Sarajevu, znači nikakav. Ipak, to je osokoliko mnoge srpske patriote da još glasnije negiraju genocid u Srebrenici, ali samo do avgusta. Ovaj mjesec je obilježila ženska Košarkaška reprezentacija BiH koja je osvojila 5. mjesto na Evropskom prvenstu. Naravno, Dodik je opet ispao seljak ignorišući košarkašice iz Republike Srpske koje su igrale za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Juli je obilježila odluka visokog predstavnika Valentin Inzka da je na području Bosne i Hercegovine zakonom zabranjeno negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Odluka je stupila na snagu 28. jula, i ne znam da je iko do danas odgovarao za to, a nije da nije bilo negiranja. Narodna skupština RS po hitnom postupku usvaja Zakon o neprimjenjivanju odluke visokog predstavnika u BiH Valentina Incka o zabrani negiranja genocida. Sada mi iz Republike Srpske ne znamo kojeg zakona da se pridržavamo?
Početkom avgusta je u Bosnu i Hercegovinu stigao i Kristijan Šmit, za Srbe, Ruse i Kineze kao turista, za ostale kao visoki predstavnik, i tu je do danas, strpljiv kao Buda, racionalan kao Švabo i sa ovlaštenjima u ladici. U avgustu je započela blokada Parlamenta BiH, ali i drugih institucija, kao reakcija na nametanje zakona od strane Valentina Incka. Naravno, srpski poslanici, kao i ostali Srbi zaposleni u BiH institucijama, bez problema su primali plate, iako nisu radili. To traje i do danas, ali po potrebi blokada se prekida „kada je to u interesu Republike Srpske“. U avgustu se održala i druga Parada ponosa u Sarajevu, Dodik je izdao knjigu čijoj promociji nije prisustvovao, a Dragan Čović je kupio porodični grb.
U septembru se polako Bosna i Hercegovina vraćala u radni režim, a Milorad Dodik je u Budimpešti na Demografskom samitu najavio veliko prijateljstvo i savezništvo sa Orbanom i pozicionirao sebe kao najperspektivnijeg desničara Evrope. Tada je postalo jasno zašto Bošnjake naziva Muslimani i da sebe vidi kao graničara hrišćanske Evrope. Ustavni sud BiH šume u RS proglasio državnom imovinom, što je naljutilo Republiku Srpsku i još jednom pokazalo da političar Dodik „bolje“ poznaje zakone od sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
U oktobru su u Bosnu i Hercegovinu krenuli da dolaze raznorazne diplomate, nastojeći da urazume prvo Dodika, a onda i ostale političare. Dolaze Amerikanci, dolaze Evropljani, naši idu kojekude – i ništa. Kako tada, tako i danas. Niti imamo novi Izborni zakon, niti imamo deblokadu institucija, niti imamo sankcije Dodiku ili bilo kome drugom, ali je i dalje diskriminacija legalna. Narodna skupština RS usvoja Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima RS-a kojim je previđeno osnivanje entitetske agencije za lijekove, ali za šest mjeseci. Glavna tužiteljica tužilaštva BiH Gordana Tadić je smijenjena.
Početkom novembra Dodik najavljuje prijedloge izmjena pet zakona za vraćanje nadležnosti RS koje se odnose na odbranu, indirektne poreze, Visoki sudski i tužilački savjet. Sve češće se spominje mogućnost izbijanja rata, iako Dodik najavljuje da će sebe transformisati u Gandija, a Srbe u sledbenike Ahimse, tj. nenasilja.
U decembru imamo sve ovo što se dešavalo u septembru, oktobru i novembru zajedno i nikome više nije jasno u kom pravcu Bosna i Hercegovina ide.
Amerikanci i Evropljani ne dolaze na pregovore u Sarajevu, što može da znači da je Dodik prešao crvenu liniju i da sada može očekivati sankcije, ili da su svi digli ruke od BiH. Sasvim je jasno da nema ništa od sankcija prema Dodiku od strane EU, ali ćemo vidjeti kako će reagovati pojedine države EU kao na pr. Njemačka, Britanija, Francuska, Holandija i koga će SAD staviti na crnu listu? Njemačka će osjetiti bijes Republike Srpske, ako uvede sankcije.
Kao što rekoh na početku teksta, u 2022. godini mnoge ove nedoumice i procesi biće nam jasniji. Možda će odgovori na ova pitanja mnogima biti bolna, ali krajnje je vrijeme da se neke stvari u Bosni i Hercegovini raščiste. Za 30 godina previše je toga gurano u masovne grobnice i pod tepih.
Kako god da bude, želim nam da izbjegnemo izolaciju, mobilizaciju i inflaciju.
