Neki dan mi je bilo žao Milorada Dodika koji nije nacionalista, ali je upao u živo blato nacionalizma iz kojeg ne zna kako da se izvuče.
Znam, sada se vi pitate kako to da on nije nacionalista kad je on taj koji sokoli Srbe iz Republike Srpske na nezavisnost, koji ne spava zbog brige o srpskom identitetu i bori se za prava Srba od Soluna do Motovuna.
Elem, prije neki dan, tačnije 5. juna Milorad Dodik je ničim izazvan kazao:
“A, šta mislite za ideju koju čujem ovih dana, da Republika Srpska utvrdi da je 15. februar Dan Republike Srpske, na isti dan kao i Srbija. Mislim da je to dobra ideja”.
Nikome nije jasno gdje je za tu ideju Milorad Dodik čuo, ali je ova izjava izazvala bijes kod vaskolikog srpskog naroda u Republici Srpskoj.
Mirko Šarović je jedva dočekao da srbuje: „Ovakvom izjavom Dodik je pokazao da mu nije istinski stalo do Republike Srpske i da ima neke skrivene namjere. Jedna od njih bi mogla biti ukidanje 9. januara kao praznika Republike Srpske, što odavno traže Dodikovi koalicioni partneri iz SDA. Očito je da Dodik ovakvim izjavama ispipava puls naroda i pokušava da nađe rješenje kako bi zadovoljio one koji insistiraju na ukidanju“, dok je Borenović podsjetio Dodika na rezultate referenduma:
„Na jedinom održanom, od desetina obećanih referenduma, 99,79% građana je jasno reklo da je Dan Republike Srpske 9. januar. Nije prošlo ni pet godina, Milorad Dodik planira da taj praznik ukine, poništi odluku naroda i Dan Republike ‘premjesti’ na drugi datum, što je čin najgoreg izdajnika svog naroda i najvećeg podanika interesa drugih“…
Foto: Branislav Borenović i Mirko Šarović
Ajde što je opozicija zavrištala na ovu Dodikovu ideju, nego je razljutio i vanstranačke Srbe, pogotovo mlađu generaciju koja je stasavala uz mitove i legende o svetosti i nepromjenjivosti 9. januara.
Već sutradan, 6. juna, Dodik mijenja priču i izjavljuje:
„Svim dobronamjernim ljudima je jasno da sam odgovarao na pitanje, na nečije ideje da i Republika Srpska svoj dan slavi kada slavi svoj dan i Srbija. Ti dobronamjerni su mogli takođe da pročitaju da sam rekao da o toj ideji treba razgovarati i da će se 9. januar uvijek slaviti u Republici Srpskoj. Niti sam rekao da ćemo Dan republike slaviti na neki drugi datum, niti je ta odluka u mojim rukama“…
Vidite kako se za dvadeset i četiri sata „nacionalista“ Dodik, uz pomoć „dobronamjernih“ ljudi, pretvorio u političara Dodika.
Ali sada dolazimo do jedne mnogo veće dileme.
Zašto Srbi iz Republike Srpske ne žele da im 15. februar bude Dan Republike, koji je istovremeno i Dan državnosti Srbije, a i njene ustavnosti, kao i sjećanje na Prvi srpski ustanak?
Foto: Banjaluka za 9. januar
Na simboličkom planu bila bi to još jedna kopča sa Srbijom, jer zajednički praznik je logičan korak ka simboličkom stvaranju malo veće Srbije. Također, to bi pokazalo jedinstvo srpskog naroda s obje strane Drine i želju da žive u jednoj državi.
I tu nastaje problem, da li o zajedničkoj državi sa Srbijom maštaju Srbi iz Republike Srpske?
Izgleda da ne.
Problem je u tome što ni Srbi iz Republike Srpske ne znaju sa sigurnošću šta žele uraditi sami sa sobom.
Jedan dio njih, ne znamo koliki procenat, želi da Republika Srpska ostane entitet u okviru Bosne i Hercegovine. Drugi dio mašta o nezavisnoj državi, dok bi treći željeli da Republika Srpska postane dio velike Srbije. Četvrti nemaju kad da razmišljaju, oni idu za većinom.
I to nisu sve nedoumice koje muče srpskog homo politikusa.
On je rastrgan između istoka i zapada, Moskve i Brisela, demokratije i prosvećenog apsolutizma, ćirilice i latinice, carstva zemaljskog i carstva nebeskog, svijetle prošlosti i neizvjesne budućnosti, emocija i razuma.
Sve ove dileme sa kojima se svakodnevno, već 25 godina, susreće prosječan Srbin iz Republike Srpske su psihički iscrpljujuće. Previše je to tereta za običnog, malog čovjeka, jer njihovi lideri nemaju hrabrosti da preuzmu odgovornost i donesu važne strateške odluke.
Srbi lagano nestaju iz Republike Srpske, umorni od stalnih istorijskih izazova, sudbonosnih izbora i sjedenja na više stolica.
U takvom okruženju nema mjesta za maštanje.
