Legenda kaže, a kubanska obavještajna agencija se kune da je to živa istina, da je na prvog čovjeka socijalističke Kube Fidela Kastra pokušano 638 atentata. Koliko je CIA bila nenefikasna pokazuje činjenica da je Kastro umro u 90. godini života.
Šta je to atentat?
U riječniku krimnalistike (Modly i drugi, 2008, str. 40) atentat se definiše kao „smišljen, organizovan, politički motivisan kriminalni akt koji je usmjeren na usmrćivanje određene osobe. Obično je riječ o osobama koje obavljaju određene državne funkcije, ili su poznate političke i javne osobe. Njihovom tjelesnom eliminacijom želi se djelovati protiv društvenog uređenja i sigurnosti neke zemlje.“
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je relativno mlad političar, ali već ima toliko atentata iz sebe da ako tako nastavi mogao bi stići i prestići i Fidela Kastra. Nasrtali su na Aleksandra Vućića automobilom marke Bentli, policija je nalazila sanduke oružja u blizini porodične kuće, ispred zgrade Radio-televizije Srbije „đilasovci“ su spremali linč.
Foto: Neki od “atentata” na Vučića u provladinim medijima u Srbiji
Preživio je Vučić i snajper s naslovne strane NIN-a, kao i „atentatorske“ poruke sa Twittera, a zadnji „atentat“ se trebao desiti prilikom otvaranja spomenika Stefanu Nemanji.
I sve je to Vučić preživio.
Zašto vam ovo pišem?
Pišem vam jer se prvi „atentat“ na tadašnjeg premijera, a sadašnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, dogodio u Potočarima, kada su ga, kako mediji iz Srbije prenose, Bošnjaci pokušali ubiti bacajući na njega flaše i cipele, uz povike: Ubij četničko govno, Idi kući, četniče, Ubij ga.
Sve i jedan „atentat“ na Vučića, pa i ovaj u Potočarima, ostao je nerazjašnjen i neprocesuiran, što ne smeta političarima iz Srbije i Republike Srpske da od 2015. godine, svakog jula, zajedno sa svojim medijima od Bošnjaka traže „istinu i pravdu“.
Ali, zašto vam sve ovo pišem?
Elem, 18. aprila ove godine u emisiji Utisak nedelje, koju uređuje i vodi Olja Bećković, jedan od gostiju je bio i Milan Dumanović, bivši član Uprave kriminalističke policije Srbije, koji je tajno boravio u Potočarima na dan „atentata“ na premijera Vučića.
U toj emisiji, ali ne samo tada, on je iznio nekoliko tvrdnji koje u velikoj mjeri bacaju novo svjetlo na sve ono što se tog 11. jula 2015. godine dešavalo u Potočarima. Tako smo od njega mogli čuti:
- Da je kao srbijanski policajac bio tajno i ilegalno, znači bez pismenog naređenja, u Potočarima, da bi snimili eventualni napad na Aleksandra Vučića.
- Da u Potočarima jeste bio napad, ali ne i atentat na tadašnjeg premijera Srbije.
- Da je više od 150 službenih legitimimacija bilo podijeljeno navijačima iz Beograda i članovima društveno odgovornog udruženja pod nazivom Srpske Sparte iz Pančeva, koje za svoj osnovni cilj ima pokretanje akcija vezanih za afirmaciju sporta.
- Sve su to znali i SIPA i BIA.
Sve ovo je Milan Dumanović rekao i u svom intervjuu za NIN.
I ništa.
Dok ovo pišemo Dumanoviću, ali i Mladenu Trboviću, još uvijek traje suđenje, zatvoreno za javnost, u beogradskom Višem sudu zbog izjava koje su dali Al Džaziri oktobra 2015. godine, a sudi im se „za odavanje službene tajne u vezi s njihovim aktivnostima prilikom posjete Potočarima 2015. godine“.
Foto: Milan Dumanović
Prosto je nevjerovatno da javnost Republike Srpske i mediji u ovom entitetu ne čitaju NIN niti gledaju emisiju Utisak nedelje. Još je nevjerovatnije i da im ovo što Dumanović tvrdi nije interesantno. Niko, ali baš niko nije našao za shodno da priupita domaće vlasti, ali i opoziciju, da li imaju bilo kakva saznanja o ovome?
Ni od dikrektora SIPA-e niko ne traži odgovore na ova pitanja. Nijedan medij nije našao za shodno da pozove Dumanovića u emisiju i porazgovaraju o svemu ovome.
Nazanimljivije pitanje je koja je uloga „sportista“ iz Srbije bila tog 11. jula 2015. godine u Potočarima?
Možda su oni spriječili „atentat“ na Vučića, i bio bi red da ih odlukujemo 9. januara.
