Poštovana predsjednice Cvijanović,
obraćam vam se nakon sređenih utisaka u ime svih nas iz devedeset i neke, a tiče se svečanog defilea povodom Dana Republike Srpske, 9. januara.
Svi mi ratni zločinci gledali smo zadnji defile pomješanih osjećanja. S jedne strane ponosni smo na 30 godina Republike Srpske i što smo naše zločine ugradili u njene temelje. Ponosni smo i na našu policiju, lovce, poštare i ribolovce, naše studente i despote, ali iskreno mi je zasmetao izostanak srpskih mažoretkinja.
Ipak, zaboljela nas je činjenica da je na tribinama bio samo jedan presuđeni ratni zločinac, Vinko Pandurević.
Nikome nije jasno otkud on tamo i zašto samo on? Da li je on predstavnik svih nas, ratnih zločinaca ili nije, i ko je odlučio da nas on predstavlja?
Neosporno je da je Vinko Pandurević osuđen za ratne zločine protiv čovječnosti. Neosporno je da je odležao 10 godina od presuđenih 13. Neosporno je da je on penzionisani general Vojske Srbije. Neosporno je da i dalje negira genocid u Srebrenici. Neosporno je da su ratni zločinci u velikoj mjeri zadužili Republiku Srpsku. Neosporno je da im se Republika Srpska zahvali kada je to god moguće, ali ja vas molim predsjednice Cvijanović da nas ne razdvajate.
Da li je Pandurević vrijedniji jer je osuđen u Hagu za zločine u Srebrenici od nekih drugih ratnih zločinaca kojima je osudio Sud BiH?
Pa svi znamo da su ti sudovi politički i protiv Srba.
Poštovana gospođo Cvijanović,
svi smo mi, u skladu s mogućnostima i datim okolnostima, ubijali, silovali, tukli, mučili, protjerivali, maltretirali zarobljenike i civile. Palili smo, rušili i pljačkali koliko smo stigli i mogli.
Tada je naše vođstvo stajalo iza nas, pa zašto ne bi i danas. Tada nas nisu dijelili, pa ne biste ni vi trebali sada.
Evo recite nam predsjednice Cvijanović, da li su ratni zločinci iz Prijedora, ima ih oko 50, manje zaslužni da se nađu na svečanoj tribini 9. januara, od Vinka Pandurevića?
Ja mislim da nisu.
Zašto se iza vas i Dodika nisu stajali ratni zločinci iz Foče, Teslića, Doboja, Bijeljine, Banjaluke?
Nije valjda da ih se stidimo?
Razumijem, male su tribine da stanu svi naši zaslužni ratni zločinci, ali opet vas pitam zašto samo Vinko Pandurević?
On se tokom suđenja u Hagu izvinio za počinjene zločine, izvinio se i žrtvama i njihovim porodicama, a mi danas imamo Obiliće koji nikada nisu poklekli i izvinili se bilo kome.
Zašto njih nije bilo na svečanoj tribini?
A šta ćemo sa onima koji još uvijek trunu u kazamatima širom Evrope? Zašto njihove fotografije ili njihovi potomci nisu bili dio svečanog defilea?
Šta ćemo sa onima što se kriju po Srbiji i kojekuda? Ni njih, ni njihove zločine ne smijemo zaboraviti.
Poštovana gospođo Cvijanović,
nebrojeno puta ste kazali da nam je danas potrebno jedinstvo da bismo se odbranili od unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja i molim vas da nas ne dijelite. Zločin je zločin. Mi moramo ostati jedinstveni u odbrani i ignorisanju ratnih zločina. To je naša sveta dužnost i obaveza. Naši potomci moraju da znaju da zločine u Republici Srpskoj nisu činili psihopate i psihički oboljela lica, već njihovi djedovi, očevi, stričevi, ujaci, braća, obični ljudi, domaćini i pravoslavci, koji su samo izvršavali naređenja.
Želim vam svako dobro i do sljedećeg defilea.
(Vaš ratni zločinac, poznat tužilaštvu ali nedostupan sudstvu)
