Već pet dana je poznato ko su članovi Predsjedništva BiH, iako je još nepoznato ko su predsjednik i potpredsjednici entiteta Republika Srpska, kao što nisu poznati ni svi novi poslanici u parlamentima. Uskoro sve ono što se dešavalo prije izbora postaće nevažno, jer valja sastavljati skupštinsku većinu.
Ipak, ja ću se vratiti na jedan detalj iz predizborne kampanje, koji je važan i koji pokazuje sav besmisao izbornog sistema u Bosni i Hercegovini.
SRBI SADA BIRAJU NAJEKSTREMNIJE
Elem, ovako je izgledala debata koju je BHTV organizovao za kandidate za srpskog člana Predsjedništva BiH.
Zašto se na debati nisu pojavili Željka Cvijanović, Mirko Šarović, Borislav Bijelić, Nenad Nešić i Vojin Mijatović?
Odgovor je vrlo jednostavan – jer su procijenili da im se ne isplati.
Sada dolazimo do mnogo važnijeg pitanja, zašto se nekom političaru ne isplati da se pojavi na državnom javnom servisu i na taj način dopre do velikog broja potencijalnih glasača u BiH?
I ovdje je odgovor prilično jednostavan.
Prvo, BHTV nije nešto posebno gledan u Republici Srpskoj, a drugo i mnogo važnije je da kandidate za srpskog člana Predsjedništva BiH baš briga šta će o njemu misliti neki Mujo iz Zeniceili Lucija iz Vareša.
Izborni sistem u BiH je ustrojen tako da se srpski člana Predsjedništva BiH bira u Republici Srpskoj. Prema popisu iz 2013. godine, u entitetu Republika Srpska živi 81,5% Srba, 14% Bošnjaka, 2,4% Hrvata i 2,1% Ostalih.
Jednostavno, Srbi iz Republike Srpske biraju svoga člana Predsjedništva BiH.
U takvoj situaciji, kandidati za ovu funkciju svoju izbornu kampanju fokusiraju na Republiku Srpsku i Srbe, što za posledicu ima cvijetanje radikalne retorike, sijanje straha i etničke podjele.
U praksi to ovako izgleda, birajmo najekstremnije koji su garant da nas ona dva tamo neće preglasati i nametnuti sve ono što mi ne želimo. Glasajmo za onoga koji nije za kompromis i dogovor, onoga koji će gledati samo svoje interese i lupiti šakom od sto i po potrebi rad institucija blokirati. Glasajmo za one kojima će biti bliži interesi Srbije, od interesa vlastite države.
KADA BI SVI GLASALI ZA SVE
Zamislite sada situaciju da srpskog člana Predsjedništva, baš kao i hrvatskog i bošnjačkog, biraju svi građani Bosne i Hercegovine.
Sve bi se preko noći promijenilo, a evo i zašto.
Zato što bi kandidati počeli da vode računa ne samo o interesima jedne etničke grupe, već i drugih stanovnika Bosne i Hercegovine. Počelo bi se voditi računa ne samo o interesima drugih etničkih grupa, već i o interesima sindikata, strukovnih udruženja, nevladinog sektora i sl. Preko noći bi nestao njihov ekstremizam i zapaljiva retorika, jer bi vodili računa o tome kako će ih percipirati Mujo iz Zenice ili Lucija iz Vareša, jer sada i njihov glas odlučuje o njihovom rezultatu.
Najednom bi se politička scena humanizovala i uljudila, jer bi ljudi spremi na kompromis i dogovordobili šansu da pobijede na izborima. Najednom bi partije u BiH postale multietničke jer bi se nastojala izgraditi partijska infrastruktura u cijeloj državi, a ne samo među svojima
Tada bi u studio BHTV-a trčali Željka Cvijanović, Mirko Šarović, Borislav Bijelić, Nenad Nešić i Vojin Mijatović, jer bi im stalo da ih vide i čuju svi stanovnici Bosne i Hercegovine.
P.S.
Prije nekoliko godina sam se zadesio u Sjedinjenim Američkim Državama pred izbore, gdje sam shvatio koliko su predizborne debate važne i koliko ima nijanse sive u toj kampanji. U trci za predsjednika SAD-a su bili Hilari Klinton i Donald Tramp i nijednom od njih nije palo na pamet da izostanu sa debate, jednostavno rečeno Amerikanci ne glasaju za kukavice i folere.
Ono što je mnogo važnije od toga je ta iznijansiranost predizborne kampanje gdje kandidati vode računa kakve poruke šalju glasačima, jer za njih glasaju u većoj ili manjoj ljudi različite boje kože, različite etničke pripadnosti, vjerskih ubjeđenja, pola, seksualnih opredjeljenja, imovinskog stanja. Tu ekstremni nemaju šta da traže u politici.
