Piše: Lidija Pisker
Amina Beganović, mlada farmaceutkinja koja živi u Sarajevu, od 2017. godine se jednom sedmično sastaje s djevojčicom koju naziva svojom „mlađom sestrom“. U toku susreta uživaju u dugim šetnjama i razgovorima i zajedničkim odlascima u muzeje i kino. Ponekad odu i na klizanje na ledu –zabavni hobi sportkoji su zajedno savladale.
Djevojčica, koja sada ima jedanaest godina, odrasta u teškim životnim uslovima. Tokom njihovog druženja postala je samostalnija i zrelija, kaže Amina, dodajući da je i njoj samoj njihov odnos pomogao.„Koliko god sam ja pozitivno uticala na nju, i ona je meni pomoglada imam više razumijevanja i strpljenja“, kaže ona.
Amina kaže da joj je do djevojčice stalo koliko i do njene biološke porodice. „Kad je počela pandemija [COVID-19], moja prva pomisao je bila kako će to uticati na moju moju majku, oca i sestru i – nju, moju ‘mlađu sestru’“,dodaje.
Poput Amine, stotine mladih volontera i volonterkiu sklopu mentorskog programa „Stariji brat, starija sestra“ nastoje pomoći djeci koja odrastaju u izazovnim okolnostima. Osnovni cilj programa je podrška djeci koja žive u socijalno ugroženim porodicama i djeci bez roditeljskog staranja.
Fotografije ustupila Fondacija za podršku i razvoj mentorskih programa – Stariji brat, starija sestra.
Kroz program, volonteri i volonterke starosti od 20 do 30 godina (tj. „starija braća i sestre“ – od kojih su većina studenti i studentice, ili mlade osobe na početku svojih profesionalnih karijera) kreiraju „tandem“s djecom uzrasta od 6 do 14 godina (tj. „mlađombraćom i sestrama“) s ciljem da djeci pomognu da razviju pozitivne životne navike tokom određenog perioda, obično tokom trajanja jedne školske godine.
„Braća“i „sestre“ se obično sastaju jednom sedmično: posjećuju kulturne događaje, bave se sportom ili neobavezno provode vrijeme zajedno. Dosadašnje evaluacije programa pokazale su da on donosi višestruke dobrobiti djeci i pomaže im da usvoje zdravije stilove života. Također pomaže mladim ljudima da se uključe u volontiranje i rad u zajednici i razviju vlastite socijalne vještine.
Program „Stariji brat, starija sestra“ je započeo prije devetanest godina pod okriljem sarajevskogudruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, koje je utvrdilojaz između potreba djece koja odrastaju bez porodica (ili u izazovnim porodičnim okruženjima) i postojećih usluga socijalne zaštite. Udruženje NARKO-NE radi na prevenciji rizičnih ponašanja kod djece kroz aktivnosti koje ih podstiču na stvaranje zdravih stilova života.
Decentralizirani sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini čini pružanje usluga socijalne zaštite komplikovanim zadatkom. Ustav Bosne i Hercegovine prenosi nadležnosti za oblast socijalne zaštite na entitete: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, te Brčko Distrikt. Unutar Federacije, nadležnosti su podijeljene između entiteta i kantona. U Republici Srpskoj, lokalne samouprave su odgovorne za pružanje socijalne zaštite.
Sprečavanje rizika od odvajanja djece od roditelja i ublažavanje posljedica razdvajanja porodica neki su od zadataka centara/službi za socijalni rad. Većina lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini ima centre/službe za socijalni rad, ali usluge koje pružaju su nedovoljno razvijene, neadekvatno finansirane i ponekad nedostupne djeci kojoj je potrebna zaštita.
Potrebe socijalno ugroženih porodica i djece odavno su prevazišle postojeće tehničke, finansijske i kadrovske kapacitete centara za socijalni rad, utvrdila jeanaliza položaja djece bez roditeljskog staranja međunarodne nevladine organizacije SOS Dječija sela iz 2014. godine. Isto je ustanovila i Institucija ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. USpecijalnom izvještaju o stanju i problemima s kojima se susreću centri/službe za socijalni rad u Bosni i Hercegovini koji je 2019. godine objavila Institucija ombudsmena,kao prepreke sa kojima se suočavaju centri/službe za socijalni rad navode se finansijski problemi,loša tehnička opremljenost, te nedostatak kadrova.
Prema podacima navedenim u UNICEF-ovoj Situacionoj analizi o položaju djece u Bosni i Hercegovini iz 2020. godine, a koja se poziva na podatke Popisa stanovništva 2013. godine, Bosna i Hercegovina ima skoro 620.000 djece uzrasta od 0 do 18 godina, što je 18 posto ukupne populacije. U izvještaju organizacije SOS Dječija sela iz 2014. godine navodi se da je 184.720 djece registrovano kao korisnici socijalnih usluga i 112.537 djece je u riziku od gubitka roditeljskog staranja.
Usljed brojnih ograničenja u radu, neke vladine institucije rado sarađuju sproaktivnimnevladinim sektorom u zemlji. U Kantonu Sarajevo, na primjer,program „Stariji brat, starija sestra“ zajednički provode udruženje NARKO-NE, kantonalni Centar za socijalni rad, i Dom za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave u Sarajevu.
NARKO-NE je odgovoran za odabir i obuku volontera i volonterki, te za implementaciju programa. Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo i Dom Bjelave preporučuju i prate djecu koja učestvuju u programu.
“U početku je bilo malo skepse jer nije lako ostaviti djecu s nekim koga ne poznaješ. Ali vidjeli smo da je [program] zasnovan na povjerenju, komunikaciji i saradnji”, kaže Tarik Smailbegović, direktor Doma Bjelave. “To je zaista sjajan program i postigao je mnogo.”
Stručnjaci i stručnjakinje smatraju da je program zaista koristan za djecu, jer podstiče njihov društveni, emocionalni i kognitivni razvoj. “Program sprečava asocijalna ponašanja i devijacije u svim sferama života djece, te ih štiti od socijalne izolacije”, kaže psihologinja Aida Omeragić iz Centra za socijalni rad u Zenici.
“Druženjem, razmjenom iskustava, razgovorom i pronalaženjem rješenja za poteškoće, ako ih dijete ima, moguće je izgraditi samopoštovanje, unutrašnju snagu i općenito poboljšati sliku koju imaju o sebi”, kaže Omeragić.
Slični mentorski programi po modelu„jedan na jedan“ provode se u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i nekoliko zemalja u Evropi pod nazivom“Big Brothers Big Sisters”.Istraživanja ukazuju da ovakvi programi imaju generalno pozitivanuticaj na njihove učesnike i učesnice. Evaluacijaprograma „Big Brothers Big Sisters“Irske, na primjer, pokazala je da su djecakoja su imala mentore i menoriceimali više nade i imali pozitivniji pogled na budućnostnego djeca bez mentora i mentorica. Prema nalazima studije, djecakoja su imala mentore i mentorice su se općenito osjećali kao da imaju veći nivo podrške od onih koji nisu imali mentore i mentorice, a roditelji djecekoji su imali mentore ocijenili su njihovo ponašanje pozitivnijim nego roditelji djece bez mentora i mentorica.
Kada je u pitanju procjena efikasnosti programa „Stariji brat, starija sestra“ u Bosni i Hercegovini, dosad je provedeno nekoliko evaluacija. Procjenaprogramskog ciklusa 2017. – 2018. zasnovana je na poređenju rezultata identičnih upitnika koje su djeca ispunjavala prije i nakon programa, a koji su ispitivali njihova osjećanja o školskom uspjehu, ponašanju, socijalizaciji, posvećenosti, radnim navikama, higijenskim navikama, slobodnom vremenu i drugim temama. Rezultati ukazuju na kreiranje pozitivnih promjena u ponašanju djece tokom programa: djeca su postigla bolje rezultate u školi, povećali učešće u društvenim aktivnostima i poboljšali socijalne vještine. Nivo samostalnosti djece uzrasta od 6 do 10 godina povećan je za 21 posto, a stepen društvenosti za oko 13 posto. Djeca od 11 do 14 godina su 16 posto češće učestvovala u vanškolskim aktivnostima, a u sportskim aktivnostima oko 14 posto više u odnosu na period prije pohađanja programa.
Najnovija evaluacija programa, sprovedena tokom programskog ciklusa 2021. – 2022., potvrdila je da je učešće u programu doprinijelo poboljšanju komunikacijskih i društvenih vještina, te većem učešću djece u obrazovno-kulturnim aktivnostima. Takođe je pomoglo boljem korištenju slobodnogvremena: na početku programskog ciklusa 38 učesnika i učesnica nije imalo hobije; do kraja se taj broj smanjio na 15.
O rezultatima programa se redovno razgovara i na internim sastancima, objašnjava Sanela Šehić, koordinatorka programa „Stariji brat, starija sestra“ u udruženju NARKO-NE. Volonteri i volonterke na sastancima izvještavaju o uočenim promjenama u ponašanju svoje mlađe „braće“ i „sestara“, poput usvajanja pravila pristojnog ponašanja, razvijanja dobrih manira, empatije prema drugim ljudima, ili usvajanja navika lične higijene, objašnjava Šehić. Mjesečni grupni i individualni sastanci se organizuju kao vid podrške volonterima i volonterkama, ali i kao metoda praćenja njihovog rada s djecom.
Od 2004. godine u programu „Stariji brat, starija sestra“ je učestvovalo oko 700 djece s područja Kantona Sarajevo. Isti program implementiraju udruženja u drugim bosanskohercegovačkim gradovima kao što je Mostar, Travnik, Tuzla, Laktaši i Foča. U programu je dosad ukupno učestvovalo oko 1900 djece.
Nerma Daut Bajramović je 2004. godine bila brucošica psihologije na Univerzitetu u Sarajevu i jedna od prvih volonterki programa „Stariji brat, starija sestra“kroz aktivnosti NARKO-NE. Danas njen “mlađi brat” ima 32 godine i stabilan život, a ona radi na razvoju programa kroz Fondaciju za razvoj mentorskih programa – Stariji brat, starija sestra. Njih dvoje su i danas u kontaktu.
Fondacija „Stariji brat, starija sestra“ je osnovana 2013. godine s ciljem razvoja programa „Stariji brat, starija sestra“ i razvijanje novih mentorskih programa za osnaživanje djece i mladih. Također, Fondacija se aktivno bavi promocijom filantropije i širenjem misije dobročinstva.
Mreža sadašnjih i bivših volontera i volonterkistalno raste, a brojni alumni nastavljaju da doprinose programu. Neki od njih, poput DautBajramović i drugih bivših “starijih sestara” rade za Fondaciju „Stariji brat, starija sestra“. Drugi, poput Samira Mahmića, izabrali su malo manjekonvencionalannačin da pomognu. Bivši koordinator programa, Mahmić je odlučio da prvi maraton, koji je istrčao u februaru 2022. godine, posveti programu „Stariji brat, starija sestra“, prikupivši oko 1000 konvertibilnih maraka kroz sponzorstvo.
„Dok sam bio dio dio priče ‘iznutra’, čuo sam tako divne priče, dirljive, emotivne (…) Program je vrlo značajan za odrastanje djece i vjerovatno je to i glavni razlog zašto sam se odlučio da prikupljam i doniram sredstva upravo za taj program”, kaže on.
Donacije poput Mahmićeve su svakako dobrodošle, ali nisu dovoljne da pokriju sve programsketroškove. Program uglavnom podržavaju strane donatorske organizacije. Lokalne samouprave do sada nisu finansijski podržavale program. Općenito, lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini izdvajaju vrlo malo novca za rad organizacija civilnog društva.
Udruženje NARKO-NE i Fondacija „Stariji brat, starija sestra“ zalažu se za uključivanje programa u sistem socijalne zaštite Kantona Sarajevo, ali je proces spor i otežankomplikovanom političkom strukturom i čestim promjenama kantonalnih vlasti. Konstantna previranja u vladi i pandemija COVID-19 dodatno su usporili ove napore u toku posljednjih nekoliko godina.
„Zahtjevi i problemi svakog djeteta nisu isti, a vrlo često njihove potrebe nadilaze materijalnu pomoć i iziskuju savjetovanje, usmjerenje i pomoć.Neposredan kontakt mentora sa djecom znači da će djeca imati potpunu individualnost u pristupu koja im je potrebna, i da je u središtu pažnje dijete, a ne problem koji ga čini djetetom u riziku,“ kaže Šehić iz NARKO-NE.Uključivanje programa mentorstva u kantonalne socijalne službe učinilo bi sistem bolje opremljenim da zadovolji specifične potrebe djece i odgovori na njihove probleme, dodaje ona.
Trenutno 45 djece učestvuje u programu „Stariji brat, starija sestra“ u Kantonu Sarajevo. Ali i mnogoj drugoj djeci treba mentorstvo, kaže Smailbegović iz Doma Bjelave, koji se zalaže za povećanje broja volontera i volonterki i djece kroz namjenska budžetska sredstva.”Kada program jednom uđe u sistem i postane socijalna usluga, veličina programa neće biti definisana novcem, već potrebama”, tvrdi on.
Program također prate i vlastita ograničenja. Volonteri i volonterke se biraju putemjavnih poziva i intervjua prije početka svakog programskog ciklusa (svaki ciklus je usklađen sa školskom godinom, i traje od septembra do juna). Većina volontera i volonterki je posvećena programu, ali se starije „sestre“ i „braća“ ponekad neredovno susreću s djecom. To može naštetiti razvoju njihovog odnosa i ugroziti pozitivneefekte programa. Koordinatori i koordinatorice programa, međutim, pokušavaju da prevaziđu takve prepreke tokom redovnih sastanaka podrške sa volonterima.Drugi problem je da se za volontiranje većinom prijavljujudjevojke. Budući da mladići nisu toliko zainteresirani za volontiranje, za “starije sestre” ponekad je izazov da uspostave odnos s dječacima adolescentima.
Ali bez obzira na njegove nedostatke, Daut Bajramović iz Fondacije „Stariji brat, starija sestra“ uvjerena je u višestruke pozitivne vrijednosti programa. „U ovom programu ima mnogo više prednosti nego rizika“, kaže ona. “Nadamo se da će se njegove koristi i u budućnosti nastaviti multiplicirati.”
Autorica je tekst napisala u saradnji s medijskom organizacijom Transitions kao dio programa podrške novinarstvu okrenutom ka rješenjima.
