Nasuprot kratkom osvrtu na tekst koji je i bio predmet „Lagerove“ tužbe, sutkinja Mandić se u većem dijelu svoje odluke referiše na sadržaje koje CIN nije ni objavio: videoreportažu online magazina „Žurnal“ „Rudnik Kamengrad – zagađenje rijeke Blihe i okolnih sela“ te dijelova iz povezane priče o kopanju uglja lošeg kvaliteta u općini Sanski Most, zagađenju okolnih sela, rijeke i zraka: „Firma Lager ugrožava stanovništvo Kamengrada: Ako bageri počnu da rade, ova brda počeće da lete“ i „Iako je Lager pod istragom USKOK-a: EP BIH platit će firmi iz Posušja 105 miliona maraka za nabavku uglja“.
Prema ocjeni sutkinje Mandić, CIN-ovo istraživanje o poslovanju „Lagera“ „prejudicira stvari“ jer ono što su novinari pronašli istraživačkim radom nije utvrdio još nijedan sud pravosnažnom presudom.
„Vezano za drobilice kamena Tesab i privrednog društva Paloč u kojima je po navodima tuženika (CIN, op. a.) objava bila na osnovu sudske dokumentacije iz parničnog predmeta koji se vodi na Općinskom sudu u Sarajevu (…) gdje je slušala svjedočenja i parničnih stranaka i svjedoka, imala uvid u nalaze vještaka strojarske struke, ekonomske struke, a išli su i na lice mjesta i vidjeli spornu mašinu, a budući nije pravomoćnom odlukom utvrđena odgovornost Lagera doo može se reći da se radi o prejudiciranju stvari što je nedopustivo.“
„Takav stav, ukoliko bi bio prihvaćen, praktično bi značio da novinari ne smiju pisati, odnosno izvještavati ili davati kritički osvrt o bilo čemu što već nije prethodno utvrđeno nekom pravomoćnom presudom“, kaže advokatica CIN-a Ilvana Bijedić, zaključivši da je presuda nezakonita jer je donesena uz nekoliko bitnih povreda postupka. „Presuda uopće ne sadrži ocjenu dokaza koji su provedeni u postupku.“
Sutkinja Mandić tako navodi da: CIN „napada ‘Lager’ klevetničkim informacijama“ i prikazuje ovu firmu u negativnom kontekstu, „obilježavajući ga kao gospodarsko društvo koje je pod istragom USKOK-a radi davanja mita“ i koje „loše i neprofesionalno obavlja svoju djelatnost (iskapanja uglja) (…) te mu pored svih tih ‘činjenica’ javno preduzeće Elektroprivreda dodjeljuje ugovor za nabavku uglja velike vrijednosti“.
Sutkinja Mandić na osnovu ovoga zaključuje da se „temeljem izvedenih dokaza“ ne može utvrditi istinitost tvrdnji iz članaka. Međutim, „izvedenih dokaza“ na koje se poziva sutkinja Mandić nije ni bilo. Osim što nisu bili ni predmet tužbe, jer je riječ o sadržaju drugog medija, ovi tekstovi nisu bili ni spomenuti tokom sudskog postupka.
Pokušavajući shvatiti niz nerazumljivih i nelogičnih navoda iz presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, redakcija CIN-a je utvrdila da je ovaj sud tri mjeseca prije donošenja odluke protiv CIN-a donio i nepravomoćnu odluku protiv „Žurnala“. „Lager“ je ovaj portal tužio za klevetu u jednom od tekstova koji je sutkinja Mandić citirala u odluci protiv CIN-a.
Poređenjem presuda novinari su pronašli da je sutkinja Mandić u značajnom dijelu kopirala presudu sutkinje Snježane Parlain čiji su zaključci tako završili u presudi CIN-u.
Sutkinja Parlain je odlukom iz septembra 2023. godine proglasila „Žurnal“ odgovornim za klevetu „Lagera“, naloživši da plati 1.000 KM štete firmi i ukloni priču sa portala. „Žurnal“ se žalio Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu na ovakvu odluku.
Sudovi u Širokom Brijegu su od septembra do decembra 2023. godine, osim ove dvije nepravosnažne, donijeli i pravosnažnu presudu protiv portala „Inforadar“ koji je, također, pisao o ovoj posuškoj firmi. Presudu sutkinje Parlain iz 2021. godine, prema kojoj mora platiti 2.000 KM štete „Lageru“ i ukloniti članak sa portala, potvrdio je i Kantonalni sud u Širokom Brijegu u novembru 2023. godine.
„Iskreno, od početka ovog parničnog postupka upozorio sam svog klijenta, a čega je isti donekle bio i svjestan, da, s obzirom na sve okolnosti, ne treba nešto previše da očekujemo pred redovnim sudovima i da ćemo svoja prava najvjerovatnije morati da štitimo pred Ustavnim sudom BiH. Ovo se, nažalost, potvrdilo kao tačno”, kaže za CIN advokat „Inforadara” Njegoš Petrović.
I dijelovi iz ove presude su se našli u presudama protiv „Žurnala“ i CIN-a dvije godine kasnije.
„Potpuno je jasno da predmetna presuda (protiv CIN-a, prim.a.) ne može o(p)stati na snazi. (…) Neupitno je da je predmetna presuda rezultat copy/paste tehnike donošenja presuda, tj. da je neka ranija presuda korištena kao urnek prilikom donošenja predmetne presude, što je rezultiralo time da predmetna presuda obiluje sadržajem koji se uopšte ne odnosi na meritum predmetnog spora“, zaključuje advokat Ahmet Efendić.
Sutkinja Radmila Mandić je u nastavku presude kojom proglašava CIN krivim za klevetu protiv „Lagera“ navela: „(…) da ni nakon 10 mjeseci od objave članaka isti nije uklonio, već je i dalje dostupan trećim licima“.
Redakciji CIN-a je bilo nejasno na šta se sutkinja Mandić referiše sve dok novinari nisu otkrili da je, ustvari, riječ o kopiranom dijelu iz starih presuda medijima koje sutkinja Mandić nije prilagodila svom predmetu.
Naime, uvid u presude pokazuje da je od objave „Inforadarovog“ teksta do donošenja nepravomoćne presude ovom mediju prošlo 10 mjeseci, odnosno 10 i po mjeseci u „Žurnalovom“ slučaju pa je taj podatak smislen u ove dvije presude. No, u CIN-ovom slučaju su od objave do nepravomoćne presude prošle dvije i po godine te ova činjenica ukazuje na očigledan propust pri sastavljanju sudske odluke.
Ovo nije posljednji zabrinjavajući propust koji su novinari CIN-a uočili u presudi. Kopirajući dio iz presude protiv „Žurnala“, sutkinja je prilagodila činjenični dio, napisavši da CIN nije objavio „Lagerov“ demanti, ali nije promijenila nastavak kopirane rečenice pa je u presudi ostala nejasna misao:
„Pri odmjeravanju visine naknade sud je posebno cijenio da je tužitelj gospodarsko društvo koje uživa pravo na zaštitu svog ugleda, da tuženi nije objavio demant ali sa svojim malicioznim naslovom, (…)“.
Naime, „Žurnal“ je objavio „Lagerov“ demanti na svoju priču, što je sutkinja Parlain u presudi i konstatovala, ocijenivši naslov „malicioznim“, a sutkinja Mandić nakon tri mjeseca nesmotreno kopirala u presudi protiv CIN-a, ne obrisavši dio rečenice o malicioznom naslovu.
Osim toga, prema odluci sutkinje Mandić, CIN bi mogao platiti i manju zateznu kamatu „Lageru“ jer ona u presudi kopira od riječi do riječi, navodeći da će kamate na iznos dosuđene štete biti obračunate od novembra 2022, kada je tužen „Žurnal“, umjesto od juna 2021. godine kada je tužen CIN.
Iako sutkinja Mandić u presudi ponavlja kako je „savjesno i brižljivo cijenila sve navedene dokaze, pojedinačno i u međusobnoj vezi“, novinari CIN-a su uočili i da su dijelovi presude u kojima su navedene ocjene dokaza skoro identični sa druge dvije nepravomoćne presude.
„Nakon ocjene izvedenih dokaza, sud je stanovišta da se izvještavanje tuženog u spornom članku ne može smatrati objektivnim izvještavanjem, već da je tuženi iznio klevete. (…) U konkretnom slučaju je utvrđeno da je tuženi objavio neistinite sadržaje u spornom članku jer tuženi nije dokazao da se radi o istinitim činjenicama.“
„(…) U tom smislu dopuštena je ne samo oštra, nego i gruba kritika, a i tzv. „obojeni izrazi“, koji privlače pažnju čitatelja o materiji koja je predmet rasprave ili stava. No, ovo nikako ne znači anarhiju i ovlaštenja medija da se bezobzirno obrušavaju na čast i ugled neke osobe, te da neprovjereno objavljuju neistinite činjenice.“
„Objavom spornog teksta tuženi su, trećim licima, tužitelja identificirali, kao pravnu osobu koja se u svom poslovanju služi radnjama koja čine obilježja kaznenih djela, ili u najmanju ruku prekršaja, iznoseći neprovjerene i netočne informacije, odnosno prikazujući tužitelja u negativnom kontekstu, što predstavlja napad na njegov ugled.“
Advokatica Jovana Kisin Zagajac kaže da je sud dužan brižljivo obrazložiti razloge donošenja presude: „S druge strane, puko kopiranje obrazloženja iz drugih sudskih odluka je nedopustivo i zaista dovodi u pitanje integritet i ozbiljnost pravosuđa kao stuba države koji mora stajati čvrsto i čuvati povjerenje građana ne samo u njegovu nepristrasnost već i u kvalitet“.
Iz Vijeća za štampu Bosne i Hercegovine smatraju da ovakvi primjeri služe da obeshrabre novinare da nastave raditi svoj posao. U reakciji na presudu naveli su da moraju reagovati nadležni organi jer ovakve odluke dovode u sumnju „sposobnost i neovisnost“ pravosuđa.
Njihovo mišljenje dijeli i Borka Rudić iz Udruženja „BH Novinari“: „Jedini efikasan odgovor bio bi istraga svakog pojedinačnog slučaja i sankcije – po službenoj dužnosti i hitno! Jer, ovdje se nanosi neprocjenjiva šteta mediju (u ovom slučaju CIN-u), ali i cjelokupnoj pravosudnoj zajednici“.
Proglašavanje novinara odgovornim za klevetu tako što se prepisuju zaključci iz drugog predmeta nosi jasnu poruku, smatra advokat Petrović:
„Nije nam stalo do istine, nije nam važno da budemo informisani i da imamo saznanja o društvu i sredini u kojoj živimo. (…) Bitno je ućutkati novinare, a idealna strategija za to je putem suda“.
Općinski sud u Širokom Brijegu se uoči početka suđenja po tužbi „Lagera“ (Posušje) protiv CIN-a (Sarajevo) oglasio „mjesno nemjerodavnim“ za postupanje, određujući da će predmet biti vođen na nadležnom Općinskom sudu u Sarajevu. „Lager“ se na ovu odluku žalio Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu koji je vratio postupak u ovu lokalnu zajednicu.
„Ova praksa je, prema mom dubokom ubjeđenju, u ogromnoj mjeri pogodovala masovnoj pojavi tzv. SLAPP tužbi (eng. strategic lawsuit against public participation) kroz koje ekonomski moćni subjekti, koristeći uticaj na sudove u svojim lokalnim sredinama, vrše pritisak na medije da se ne bave izvještavanjima o njihovom poslovanju. U kontekstu navedenog, smatram da bismo imali kudikamo objektivnije presude ako bi u postupcima zbog klevete sudili sudovi opšte mjesne nadležnosti“, kaže advokat Ahmet Efendić.
