Online nasilje je sve više prisutno u Bosni i Hercegovini, međutim, ono se često banalizuje i ne shvata ozbiljno. Irena Đumić Jurić-Marijanović, psihološkinja i psihoterapeutkinja udruženja ‘Novi dan’ Banjaluka, pojašnjava kako je online nasilje izuzetno opasna pojava, te da smo se kroz dva skorašnja primjera uvjerili da može završiti samoubistvom.
„Često dolazi do pada samopouzdanja, preispitivanja svoje vrijednosti, a ovo je posebno opasno u adolescenciji, dok osobe još nisu izgradile zrelu ličnost. Žrtva može da razvije anksioznost ili depresivnu sliku, izoluje se od društva i totalno povuče u sebe“, dodaje psihoterapeutkinja.
Ističe kako smo svjedoci svakodnevnog nasilja na društvenim mrežama, kako prema pojedincima, tako i prema grupama, te da ova vrsta nasilja može imati različite oblike.
„To može biti govor mržnje, vrijeđanje, ismijavanje, dijeljenje sadržaja koji osobu ismijavaju i vrijeđaju, snimanje osobe bez njene dozvole i postavljanje sadržaja kojem se drugi ismijavaju, izolovanje iz određene grupe, ucjene, seksualni kontakt sa maloljetnicima. Mnogo je oblika i važno je da osoba ne krije da postoji nasilje. Ako je dijete u pitanju, primjetićemo da nešto krije, da se sklanja u sobu, da ima promjene raspoloženja, ljuto je, tužno, popušta u školi, a pri tome ne želi da priča o uzrocima promjene svog ponašanja“, pojašnjava psihoterapeutica kako prepoznati online nasilje.
Ona ističe kako je vrlo važno, ako se se radi o djetetu, da se obrati odrasloj osobi od povjerenja kao što su roditelj, razrednik, psiholog ili nekome drugom za koga smatra da će dobronamjerno reagovati u cilju da pomogne, te neće širiti dalje informaciju bez dozvole. Kaže da postoje mnoge organizacije koje se bave nasiljem i imaju mogućnost za besplatne anonimne pozive.
„U Banjaluci je to npr. Plavi telefon, gdje ćemo dobiti adekvatan savjet od stručnjaka obučenog za slučajeve online nasilja“ dodaje ona.
Psihoterapeutkinja kaže kako je izuzetno važno sankcionisati svaki oblik nasilja.
„Nije važno da li je nasilje uživo ili na društvenim mrežama, dok god ono bude dozvoljeno i nekažnjivo, dešavaće se. Nama ljudima potrebne su granice unutar kojih možemo djelovati. Sa djecom i mladima definitivno trebamo raditi na emocionalnom opismenjavanju, razvijanju humanosti, empatije, kao i medijskom opismenjavanju. Takođe, ukoliko mi kao odrasli upražnjavamo online nasilje, teško ćemo uticati pozitivno na mlade generacije“, pojašnjava psihoterapeutkinja.
Nove tehlnologije i pojava umjetne inteligencije su omogućile visokosofisticirane načine vršenja online nasilja, a psihoterepautkinja ističe da nas čeka vrlo opasna budućnost ukoliko profit i moć i dalje ostanu važniji od zajedništva i humanosti.
Nasiljem na internetu nije precizno definisano, ali ga je moguće sankcionisati
Pravnik Dejan Lučka kaže kako u Bosni i Hercegovini nasilje na internetu nije precizno definisano, ali da postoje krivična djela kojima se može sankcinisati govor mržnje i podsticanje nasilja prema nekome ili nekoj grupi.
„U Krivičnom zakoniku Republike Srpske postoji krivično djelo ugrožavanje sigurnosti prema kome će se kazniti onaj ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će njega ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom ili nekom drugom opšteopasnom radnjom ili sredstvom“, pojašnjava Lučka.
On navodi da postoji krivično djelo javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje u kome je definisano da će se kazniti onaj ko, između ostalog, putem kompjuterskog sistema ili društvene mreže, ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualno opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina.
„U KZRS imamo i polno uznemiravanje koje je definisano kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje polne prirode koje je usmjereno na povredu dostojanstva nekog lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Ono je kažnjivo i ako je učinjeno korištenjem kompjuterske mreže ili nekog drugog vida komunikacije“, dodaje Lučka.
Tu su i druga krivična djela, kako navodi Lučka, koja mogu da budu učinjena u okviru vršenja nasilja na internetu ili koja mogu da budu uvod u nasilje i uznemiravanje na internetu, kao što je zloupotreba fotografije i video-zapisa polno eksplicitnog sadržaja.
„Ovo krivično djelo se čini kada neko zloupotrijebi odnos povjerenja i bez pristanka drugog lica učini dostupnim trećem licu fotografiju ili snimak polno eksplicitnog sadržaja koja je sačinjena uz pristanak tog lica za ličnu upotrebu i time povrijedi privatnost tog lica, ali i kada neko izradi novu ili preinači postojeću fotografiju ili snimak polno eksplicitnog sadržaja drugog lica i taj snimak upotrijebi kao pravi i time povrijedi privatnost drugog lica“, pojašnjava pravnik.
Lučka navodi kako postoje i prekršajne kazne za vrijeđanje ili ugrožavanje bezbjednosti prijetnjom napada na život, tijelo ili imovinu iz Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske.
„Dakle, imamo određeno definisanje nekih djela i navođenje da se mogu počiniti i putem kompjuterske mreže ili društvenih mreža, ali isto tako i trenutno propisana krivična djela se mogu učiniti i u online sferi ukoliko imaju sva obilježja iz zakona. Ipak, nedostaje striktno propisivanje krivičnog djela nasilje na internetu, kojim bi se tačno definisalo šta sve spada u ovo nasilje i koja je kazna za to djelo“, pojašnjava on.
Lučka kaže da ima saznanja da je u Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske u ovoj i prošloj godini imalo više desetina prijava za ugrožavanje sigurnosti putem društvenih mreža.
„U zavisnosti od toga na koji način se vrši online nasilje, moguće je obratiti se nadležnim policijskim organima i tužilaštvima, ali i potražiti savjet od advokata ili organizacija koje se bave pomoći žrtvama nasilja ili ljudskim pravima, te dodaje da ukoliko je u pitanju određena specifična situacija, kako bi se vidjelo da li postoje osnovi za prijavu nadležnim i sama odgovornost u datom slučaju“, zaključuje pravnik Lučka.
UNICEF definira online nasilje kao zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija. Može se događati na društvenim mrežama, platformama za dopisivanje i igranje igrica i mobilnim telefonima. Riječ je o ponašanju koje se ponavlja s namjerom zastrašivanja, izazivanja bijesa ili sramoćenja onih koji su na meti. Kao primjere UNICEF navodi širenje laži ili objavljivanje slika čiji je cilj osramotiti nekoga na društvenim mrežama, slanje uvredljivih poruka ili prijetnji putem platformi za dopisivanje, kao i lažno predstavljanje i slanje zlonamjernih poruka u ime drugih osoba.
