SVETLANA CENIĆ: Lokalnacionalistički izbori i ćelijski ciklus

Reče američki ambasador da je vreme za neku reviziju Dejtonskog mirovnog sporazuma, a htela sam ga lepo zamoliti da tu izjavu uglavi posle lokalnih izbora, a mnogo pre kampanje za opšte. Ovako opet ništa od vrtića, parkova, lokalnog prevoza, pijaca... Sad kad i kandidati za opštinske odbornike krenu da tumače Dejton, od te koncentracije “pameti” i šupljiranja ima da izginemo više nego od COVID-19

Budžeti usvojeni, liste overene i eto nam kampanje za lokalne izbore. U stanju pandemije i nekih ekonomskih mera koje u usvojile vlade entiteta, kantona, pa i opština. Pojedinih.

Od predlagača do zakonodavne vlasti kad biste sad upitali šta očekuju da će se sa ekonomijom dešavati do kraja godine, zatim naredne, daj bože da bi iko dao smisleni odgovor. Vlast će, naravno, hvaliti svoje mere, uz obaveznu konstataciju da smo baš zbog genijalnosti njihovih mera bolje prošli nego region.

Ma, šta region?! Evropa, svet! Nama je sjajno. Jeste da ferceraju krediti i hartije od vrednosti, ali eno red se uhvatio koliko se ljudi vraća na posao. Šta vraća? Novi se zapošljavaju!

Milijadu pao izvoz. Pad prihoda na fiskalnim kasama, pad prihoda od indirektnih poreza, u proseku 266 ljudi dnevno gubilo posao. Ko te pita za brojke i slova. Važno je ono što kažu branitelji nacionalnih neba. Nije nama jedno državno nebo. Nama izgleda da ih je više. U zavisnosti ko kakve nacionalne naočale nosi i kako mu se prelama partijska svetlost.

Volim i ja da jutro počnem sa osmehom, a najlakše je samo otvoriti portale. Tako me jutros nasmejao podatak da je prosečna plata u Republici Srpskoj tri meseca zaredom veća od prosečne plate u Federaciji BiH. Celih pet maraka!

Izjavu je dao ministar, koji nije znao da odgovori na poslaničko pitanje koliko je opterećenje na rad, odnosno koliki su porezi i doprinosi i šta se sve plaća. Na stranu što je i industrijskih i uslužnih delatnosti više u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj, na stranu što su industrijske plate uvek manje i jadne, na stranu što je uslužna delatnost stradala u FBiH toliko da ne znam može li se više i zvati uslužna ili da je zovemo otužna. No, neka zabave čiji je veći dok se kolektivno tone.

I da se vratim na izbore. Sad me živo zanima šta će kandidati obećavati u besparici. Nije da smo se i prošlih izbora naslušali o vrtićima, školama, lokalnim putevima, boljoj usluzi opštinske uprave, kulturnim događanjima i slično. Mahom se borba vodi na istom frontu kao i kod opštih izbora na “velike” teme, koje se zaborave već u osam uveče kad krene prebrojavanje glasova.

Ovoga puta očekujem još žešće nadmetanje ko je prav, ko je kriv, kome prav, kome kriv, odnosno da sadašnji o konkurenciji govore kao o najvećoj opasnosti po ljudski rod, a ne samo naciju, dok će pretendenti na prestolja da dođu do svih mogućih podataka o sadašnjima: ko je švalerka, šta voli da oblači, ko je sve iz porodice došao u javnu upravu, koliko se imovina uvećala, kad nije pouzdravio/pozdravila komšije i tome slično.

Samo jedno ne očekujem: odgovor na pitanje odakle pare i kako će biti raspoređene, a da svi o tome znaju do u zadnji fening sve. Nije samo pričati o transparentnosti, borbi protiv korupcije, vladavini prava, mi smo lepi i dobri i ostalim jednorozima. Hoće li iko ikada izložiti kako zaraditi pare, kako i budućim generacijama ostaviti nešto i kako ćemo konačno početi da cenimo one što zarađuju?

Onda me živo zanima pravljenje većine u opštinskom/gradskom veću, ne zbog toga koliko će biti preletača, jer će ih biti, već da vidim koliko će biti povratnika u prvobitno jato ako ono ostvari dobar rezultat.

U Republici Srpskoj SNSD se pobrinuo da prvo sebi napravi nazoviopoziciju, a onda ih stavi u krilo i to je, kao, velika pobednička koalicija. Mahom su to partije nastale iz ćelijskog ciklusa SDS-a, a kasnije i cepanjem po nezadovoljničkom šavu.

U Federaciji BiH najveći rasadnici novih partija su SDA i SDP. U tim kolevkama je zaljuljano mnogo od sadašnjih pretendenata. Inače me politička scena podseća često na telekomunikacije i bankarstvo. Stanovništva sve manje, pa je jedino preostalo da otimaju jedni od drugih ili boljom uslugom ili cenom, s tim da kada je politička industrija u pitanju, cena je keš i dobra pozicija za keš, a pod uslugom se smatra udomljavanje i cele familuje kasnije.

Istine radi, ima i jedan broj partija, ali zanemarljivo mali od ukupnog, koje su nastale ili iz nekih pokreta i ideje ili tadašnjom naivnošću osnivača da se sa materijalom za pitu govnaru može praviti burek. Osnivači digli ruke, a pita se i dalje razvlači od interesa do interesa. Ili, recimo, sve ono što je nastalo iz HDZ-a ili kao protivteža HDZ-u, pa završilo u loncu Hrvatskog narodnog sabora. Dobrovoljno.

Hoće li biti promena? Hoće. Već je sada jasno ko se na šta sveo od prošlih lokalnih izbora, odnosno ko je u čiju orbitu ušao, pa ili će centripetalna ili centrifugalna sila da im okonča putanju. Izgubiće i oni čija se sva kampanja svodi na pljuvanje konkurencije. Malo je došlo do zamora od čekanja odgovora na pitanje: A šta ćete vi uraditi?

Ali, pouzdano znam jedno: rezultati izbora ništa neće promeniti građanima u smislu kvaliteta života, ali će promeniti mnogo od relacija i kadriranja na entitetskom i državnom nivou, doduše mnogo manje u Republici Srpskoj nego u Federaciji BiH.

U Republici Srpskoj je apsolutna većina SNSD-u u NSRS, dok na državnom nivou imaju kontrolni paket u Doma naroda, pa kako god prođu na lokalnim izborima – ne remeti im mnogo, osim kao jasan znak za opšte izbore. Jedino ako izgube Banjaluku, pa to digne moral opoziciji.

U Federaciji stvari stoje malo drugačije. Nikada se posle opštih izbora 2018. nije sastavila nova Vlada FBiH, a u međuvremenu se sklopio i neki koalicioni sporazum sa DF-om, pa im se moralo ustupiti mnogo pozicija, upravo i zbog neformiranja nove Vlade, u koju ući neće, čini mi se, dok postoji HDZ i dok se ne raščiste stvari oko izbornog zakona, na kojem inistira HDZ.

Ali, zato ih eto svugde od nadzornih odbora do direktorskih i ostalih pozicija. A šta ako DF na lokalnim izborima pokaže da ih je na lokalu ostalo samo u tragovima? Šta će biti dalje sa tim koalicionim sporazumom, bez obzira na stalno isticanje Željka Komšića da je on u Predsedništvu zbog toga da brani NATO i EU put i da, kao, bude barijera onima koji, kako on kaže, nisu završili posao 1992-1995?

Hoće li biti u još većem podaničkom položaju prema SDA? Loši rezultati mogu dodatno da smanje i pozicije SBB-a, pa da vidimo šta dalje sa probosanskom koalicijom. Posebno što se SBB izmakao sa državnog niova, a drži prst na tasu kantonalne vlade u Sarajevu.

Ako HDZ izgubi izbore u Mostaru, kakvu odmazdu sprema na entitetskom i državnom nivou? I kako će se tek to odraziti na kadriranje?

Reče američki ambasador da je vreme za neku reviziju Dejtonskog mirovnog sporazuma, a htela sam ga lepo zamoliti da tu izjavu uglavi posle lokalnih izbora, a mnogo pre kampanje za opšte. Ovako opet ništa od vrtića, parkova, lokalnog prevoza, pijaca… Sad kad i kandidati za opštinske odbornike krenu da tumače Dejton, od te koncentracije “pameti” i šupljiranja ima da izginemo više nego od COVID-19.

Svetlana CENIĆ
Svetlana CENIĆ
Ekonomski ekspert i civilni aktivista. Rođena u Sarajevu, gde je i diplomirala u 22. godini života, postdiplomske studije završila je u inostranstvu. Od 2007. kolumnista magazina Dani. Trenutno vodi projekat regionalnog poslovnog kluba Biznis plus, predavač je na SHL Akademiji za mlade lidere, bivši član NO BH Telecoma.

Povezane vijesti

NAJNOVIJI ČLANCI