Piše: Tihana Tomičić
Da je neki političar ili diplomat iz SDP-ovog kontingenta otišao na proslavu obljetnice osnutka tvorevine koja je nastala na genocidnoj srpskoj politici u BiH, vjerojatno bi već dobio pismo-bombu ili na stotine prijetnji smrću u inbox.
A evo u HDZ-u nisu znali da njihov veleposlanik u BiH pohodi tu sumnjivu manifestaciju. Kad su saznali, povukli su ambasadora na konzultacije – naravno, pod pritiskom javnosti. Da se nije digla halabuka, nikom ništa. Del Vechio bi ostao, još ljepši i stariji.
Ali ondje je bio i šef sestrinske stranke, HDZ-a BiH, Dragan Čović, osoba od punog povjerenja cijelog matičnog hrvatskog HDZ-a, a blizak i predsjednici Republike. Njega nitko nigdje nije povukao, niti će vjerojatno snositi ozbiljnije posljedice ovog sramotnog događaja.
Zašto? Pa odgovor je jednostavan – jer su u BiH svi političari
nacionalnih stranaka sve jedan »istiji« od drugoga. Koja je suštinska razlika između Čovića i Milorada Dodika? Danas, naime, nema gotovo nikakve razlike.
Nećemo sad ovdje ulaziti u »povijest bolesti« i analizirati gdje su obojica bila 90-ih, jer tad ćemo se zapetljati u bespuća povijesne zbiljnosti. Ali danas obojica imaju niz sličnosti, i onu ključnu – vode dvije nacionalističke stranke, čija je politika jačanje nacionalnih entiteta, a građanska Bosna im je najveća uvreda koju mogu čuti.
Zajednički neprijatelj im je Željko Komšić, koji jedini zagovara modernu građansku BiH, ali zbog njegova uspjeha žele mijenjati izborni zakon i izmijeniti način izbora članova Predsjedništva.
Pa tko si bolje pristaje kao partner i prijatelj nego oni koji su nekada zajedno kovali planove o podjeli Bosne? Tu nema apsolutno razloga za bilo čije čuđenje. Uostalom, hrvatski ambasador je ionako rekao da on jest bio u Banjoj Luci u srijedu, ali nije došao na defile vojske Republike Srpske. Bravo, pohvalno, čestitamo, odlična politička procjena i politička reakcija predstavnika Hrvatske.
Da se javnost u Hrvatskoj nije zgrozila, ne bi u Ministarstvu vanjskih poslova nitko vjerojatno ni trepnuo na činjenicu da hrvatski ambasador pohodi, a time i podržava, obljetnicu osnutka jedne paratvorevine koja je danas opstajuća samo kao relikt tih vremena i posljedica Daytona, koji je u tom trenutku imao primarnu funkciju zaustavljanja rata i sukoba.
A onda su se stvari cementirale, i upravo je to razlog zašto su političari poput Komšića trn u oku ovoj vrsti političara, što organiziraju vojne defilee svojih nepriznatih vojski i proglašavaju se »carevima« svojih nesamostalnih država.
U svakom slučaju, hrvatska Vlada je dopustila da joj se dogodi novi neugodni gaf. Nakon blamaže s avionima, sad i ovo. Ne uspijevaju kontrolirati sustav zračne obrane, savjetnici šefice države i šefovi SOA-e optužuju se međusobno za prijetnje, a hrvatski veleposlanici idu na proslavu Karadžićeve tvorevine. Nije li u pravu Komšić kad se pita: »Znači li to da Hrvatska sudjeluje u slavljenju zločina nad vlastitim građanima«?!
Novilist.hr
