Planina Trebević je zaštićeno područje još od pedesetih godina prošlog stoljeća, a sada joj prijeti uništenje. Zbog neplanske i neregulisane gradnje, kako upozoravaju ekološki aktivisti i stručnjaci, bosanskohercegovačke planine bi se uskoro mogle pretvoriti u gradove, sa hektarima iskrčene šume i visokim betonskim zgradama. Nastavkom gradnje ugrozila bi se i voda, a građani Sarajeva i Istočnog Sarajeva ostali bi bez jednog od rijetkih utočišta od zagađenja nadomak grada.
“Sarajevo je okruženo planinama, ali Trebević je poseban zato što se do njega može stići žičarom ili automobilom za manje od desetak minuta. Čak i ako krenete pješke iz grada, možete stići na ovu prelijepu planinu za manje od sat vremena. Možete zamisliti kada boravimo u ovom užasnom zraku u Sarajevu, koliko je dragocjeno izaći na Trebević, a mi ćemo sad zbog šake pohlepnika koji žele da grade, izgubiti ovo prirodno bogatstvo”, započinje priču ekološki aktivista Anes Podić iz ‘Eko akcije’.
Aktivista Podić pojašnjava kako je očito da postoji tržište, viška novca i ljudi koji bi kupili apartmane koji se grade na Trebeviću.
“Načelnicima u Bosni i Hercegovi iz svih političkih opcija, čim neko dođe s parama, oni ispunjavaju sve želje, pa i na uštrb uništavanju naših prirodnih bogatstava. Kome bi palo na pamet da gradi ovaj Roof Garden i Trebević Hills, ove monstrume”, govori Podić.
Ekološka aktivistica ‘Koalicije za zaštitu rijeka’ Sunčica Kovačević ističe kako je ekspanzija gradnje na Trebeviću samo još jedan primjer gdje politika na prvo mjesto stavlja profit, a ne ljude, prirodu i javni interes.
“Nažalost, sve je veći pritisak da nam se oduzmu šume i planine, a ono što posebno zabrinjava je da se urbanizacija vrši neplanski i neregulisano. Iako nam je sada najupečatljivija promjena pejzaža, zbog koje naše planine sve više počinju ličiti na gradove, i to njihove najurbanije dijelove, mislim da će se posljedice nedostataka kvalitetne planske politike tek vidjeti u budućnosti. Rekla bih da ovakve gradnje razaraju naše okruženje, a da su nam u današnje vrijeme prijeko potrebne politike i društvo u kojima će biti dobro svima, i ljudima i prirodi”, navodi ova aktivistica.
Nestankom šume na Trebeviću moglo bi doći do zagađenja vode
Dalibor Ballian, profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu, kaže kako je na ovom području prije nešto više od stotinu godina bila golet, a trebevićke šume su podignute na umjetan način, te zbog toga predstavljaju rijetkost u Bosni i Hercegovini.
“Svaka intervencija je pogubna i zaustavlja prirodne procese u šumama. Kako je Sarajevo jedan od najzagađenijih gradova, trebevićke šume ublažavaju to zagađenje, vežući za sebe čestice dima, čađi i brojnih drugih štetnih agenasa”, kaže Ballian.
Profesor pojašnjava kako bi nestankom šuma na Trebeviću došlo do smanjenja izvorišnog kapaciteta, kvalitet vode bi bio znatno slabije, a moglo bi doći i do zagađenja.
“Nestankom šuma doći će do promjena u režimu površinskih i podzemnih voda. Zbog toga divlja gradnja koja je predviđena na Trebeviću imat će izravno djelovanje na sve vodene tokove koji gravitiraju Bistričkom potoku, te će doći i do smanjenja izvorišnih kapaciteta. Nestankom šume površinske vode koje se javljati na tom mjestu neće biti zaustavljene, nego će se javljati bujice, što će se negativno odraziti na padinske dijelove grada nizvodno Bistričkim potokom. Također, drveće akumulira i sprema znatnu količinu vode u tlu, tako što je filtrira i zadržava svojim korijenskim sustavom”, pojašnjava profesor Ballian.
Kaže da se veliki betonski objekti nikako ne bi trebali graditi u šumama, kako zbog ekoloških razloga, tako i zbog estetskih, jer mijenjaju sliku krajolika. Objekti koji se grade i koji se planiraju graditi su predimenzionirani, a veliki neboderi zaustavljaju vjetar koji je izuzetno važan tokom epizoda zagađenja.
“Trebali bi povećati zelene površine u gradu bar za 100%. Građani bi mogli pomoći jako mnogo da se smanji zagađenje. Pomoć bi se ogledala u tome da svako od građana zasadi bar jedno stablo godišnje i da ga njeguje. Takve aktivnosti ponoviti nekoliko godina, a grad bi bio znatno zeleniji i zdraviji. Nažalost, naši građani teže da se ukloni što više drveća oko zgrada, jer navodno lišće koje u jesen opada prlja ulice, međutim, najviše grad prljaju neodgovorni stanovnici”, zaključuje profesor Ballian.
Pokušaji oduzimanja statusa zaštićenog područja
Ekološki aktivista Anes Podić iz ‘Eko akcije’ pojašnjava da je Trebević zaštićen još 1954. godine, te da zaštiti još uvijek traje u kontinuitetu.
“Kanton Sarajevo donosi odluku o formiranju zaštićenog područja spomenika prirode Trebević 2014. godine, a vlada Republike Srpske donosi prošle godine odluku o proglašenju parka prirode Trebević. Mi nažalost nemamo kopiju odluke iz 1954. godine. Međutim, na osnovu drugih odluka čiji sadržaj imamo sa velikom vjerovatnoćom mogu reći da je na tom dijelu bila zabranjena gradnja, osim onoga što bi zavod dozvolio. Tek kada dobijemo na uvid odluku iz 50tih, sa sigurnošću možemo reći da je gradnja nelegalna”, kaže ovaj aktivista.
Podić pojašnjava kako bi svaki ljubitelj okoliša potpisao Strategiji razvoja Opštine Istočni Stari Grad za period 2021. do 2027. godine, jer se u njoj spominje razvoj održivog turizma i poljoprivrede, dobre uprave, postoji prijedlog da se napravi sirara i pijaca gdje bi se prodavali lokalni proizvodi, ali od svega toga, kako navodi Podić, nema ništa.
“Sva ova gradnja nije uopšte planirana tom strategijom, a očito su ovi investitori naknadno uplivali. Tako da ova vizija načelnika kako na ovom dijelu treba biti grad je novijeg datum i pojavila se tek kada su došli investitori sa vrećama novac”, govori aktivista.
Redakcija InfoRadar je kontaktirala Boju Gašanovića, načelnika Općine Istočni Stari Grad, ali do objave teksta nismo dobili odgovor na upit.
U Federaciji BiH je slična situacija, a u februaru 2022. godine, gradski vijećnik Almedin Miladin iz stranke ‘Narod i pravda’ predložio je da se Trebeviću i Darivi oduzme status zaštićenog područja, a svi ostali vijećnici su ga jednoglasno podržali.
“Srećom, gradsko vijeće ne odlučuje o tome već Skupština Kantona Sarajevo, međutim, isti stranke su i u gradskom vijeću, kao i skupštini kantona, pa bi federalni dio mogao doživjeti istu sudbinu kao i dio Trebevića u RS-u. Ako se ovo postigne, to će izgledati tako da posjetitelji odu žičarom na Trebević, a dočeka ih asfalt, beton i privatni posjedi. Imat ćemo zidovima ograđena stambena nasilja gdje će biti neki prazni stanovi, bogatih ljudi, koji jedva da će tu biti. Trebević kakvog smo svi imali više neće postojati”, govori Podić.
Međuentitetska saradnja je ipak dobra
Aktivisti Eko Akcije, navode da su došli do informacije da Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo pripremaju projekat kanalizacionog sistema na koji će biti priključeni i objekti izgrađeni na Trebeviću, na teritoriji entiteta Republika Srpska. Ovakvi potezi, kako navode iz Eko akcije, pokazuju da ipak postoji međuentitetska saradnja kada su u pitanju pogodovanja investitorima i vlasnicima nelegalno izgrađenih objekata.
„Sjećate se onih prepirki oko table između gradonačelnice Sarajeva i gradonačelnika Istočnog Sarajeva, a 10 dana poslije toga ide rasprava kako će kanalizacija, odnosno jedan krak ići za Republiku Srpsku. Ono žele praviti novi prostorni plan gdje bi bili novi objekti i u tim planovima stoji krak za Republiku Srpsku. Septička jama nije ništa loše, ona povećava malo troškove, a oni su potrošili 1 300 000 maraka, samo za krak do Vidikovca, za šta bi se mogao platiti odvoz septičke godinama. Septička jama ako se redovno prazne ne predstavlja nikakvu prijetnju okolini, jer ovo nije vodozaštitna zona. To se sve pravi zbog budućih objekata, jer se ne bi mogli graditi bez kanalizacije, a stambeni objekat sa 30 stanova ne može na septičku“, zaključuje aktivista Podić.
