Protesti rudara u Zenici krajem marta i početkom aprila ove godine ponovo su skrenuli pažnju javnosti kako na problem rudarstva tako i na problem energetskog sektora u Bosni i Hercegovini.
Podsjećamo da je proizvodnja u Rudniku mrkog uglja Zenica obustavljena 24. marta, jer nisu isplaćena primanja i topli obrok za januar za oko 900 radnika ovog rudnika zbog blokade računa preduzeća.
Rudnik duguje Gradu Zenica oko tri miliona KM na ime kamata za korištenje gradskog zemljišta, a prema podacima sa kraja prošle godine, i Poreskoj upravi Federacije BiH oko 154 miliona KM.
KAKO DO IZMIRENJA DUGA
Štrajk i protesti rudara trajali su do 5. aprila, kada je račun deblokiran, a gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović je dao rok do 10. maja da Elektroprivreda BiH, Rudnik mrkog uglja i Gradska uprava Zenica potpišu sporazum o izmirenju duga. U suprotnom, kako je rekao, ponovo će blokirati račune.
Rudnik mrkog uglja Zenica posluje od novembra 2019. u okviru Koncerna Elektroprivreda BiH, kao i rudnici Kreka, Kakanj, Breza, Đurđevik i Abid Lolić Gračanica.
Odnos svih prema ovom štrajku rudara samo je pokazao nezainteresovanost vlasti u Federaciji BiH. Razlog bi mogao biti trenutna okupiranost političara formiranjem vlasti u ovom bh. entitetu nakon posljednjih opštih izbora.
U BiH najviše električne energije proizvode četiri javne termoelektrane (TE Tuzla, TE Kakanj, TE Gacko, TE Ugljevik) i jedna privatna (TE Stanari). Ove termoelektrane proizvode od 55 do 70 postoenergije u BiH, zavisno od hidroloških uslova u pojedinoj godini.
Prema podacima Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK), 2020. godine u BiH je proizvedeno 15.391 gigawatsat (GWh) električne energije, odnosno 4,3% manje nego u 2019.
Hidrološki lošija godina rezultirala je proizvodnjom od svega 4.276 GWh u hidroelektranama, što je bilo 24,3% manje u odnosu na godinu prije. S druge strane, proizvodnja u termoelektranama zabilježila je povećanje od 8,6%, dostižući iznos od 10.443 GWh, ili 67 % od ukupno proizvedene električne energije.
Sve ovo pokazuje da rad rudnika i termoelektrana u ovom momentu je izuzetno važan za BiH, pa se postavlja pitanje zašto se onda vlasti u Bosni i Hercegovini na svim nivoima nemarno odnose prema rudnicima i termoelektranama.
Polovinom februara ove godine u medijima su se pojavile informacije da bi Elektroprivreda BiH mogla proglasiti stečaj u Rudniku mrkog uglja Zenica i Rudniku uglja Kreka iz Tuzle.
Predsjednik Saveza sindikata rudnika FBiH Sinan Husić upozorio je da bi na ovaj način bilo ugroženo 2.750 radnih mjesta i zatražio izjašnjenje Vlade FBiH i Elektroprivrede o stečaju te ako postoji ova odluka da se stavi van snage. Nakon što su rudari saopštili da su ujedinjeni i da su radnici osam rudnika u Federaciji BiH spremni za borbu za svako radno mjesto, u rudnicima Kreka i Zenicačinilo se da su se stvari smirile.
Međutim, da ozbiljnih problema ima u radu rudnika Kreka potvrdio je direktor ovog rudnika Hasan Bleković, koji je istakao da rudnik u periodu od ulaska u koncern EP BiH bilježi dug od 420 miliona KM.
Osim smanjenja proizvodnje, koja je za četiri godine pala oko 200 tona, te rasta plata za 1.870 radnika, problem je i taj što Vlada FBiH utvrđuje cijenu tone uglja, a koja je manja od proizvodne.
DA LI SE RUDNICI SVJESNO UNIŠTAVAJU
Tako je Vlada Federacije BiH utvrdila da je prodajna cijena tone uglja 50,50 KM, dok direktor Bleković kaže da tona uglja kada se proizvede u ovom rudniku košta više 80 KM. Što znači da rudnici u startu prave gubitak.
Ovo je ekonomski potpuno nelogično pa se s pravom postavlja pitanje da li Vlada Federacije BiH želi da uništi rudnike u ovom bh entitetu.
Informacija koja nam je potvrđene je da je Elektroprivreda BiH zatražila od Svjetske banke kredit za restrukturiranje rudnika. Iako ne bi u startu trebali gledati na stvar sa negativne strane, stručnjaci upozoravaju da bi i rudnici mogli doživjeti sudbinu Željeznica Republike Srpske.
„Loše stanje u rudnicima u Federaciji BiH i ogromni gubici koje imaju je posljedica maćehinskog odnosa Elektroprivrede BiH prema rudnicima. Očito je da u nešto više od tri godine koliko gazduju rudnicima nisu uradili ništa da barem jedan ili dva rudnika osposobe da pozitivno posluju. Nešto se mora uraditi jer očito je da se ovako dalje ne može. Problem je što elektroprivrede u oba entiteta, ali i politika, ne žele da to priznaju da rudnici i TE u budućnosti nemaju ekonomsku perspektivu u poređenju s obnovljivim izvorima energije“, smatra ekonomista Damir Miljević, član Upravnog odbora Centra za održivu energetsku tranziciju ReSET.
Stanje energetskog sektora u BiH, prema mišljenju Miljevića, je zabrinjavajuće.
„BiH je na svim administrativnim nivoima nastavila sa usklađivanjem zakonodavstva o energiji s pravnom stečevinom Evropske unije, razvojem energetskih i klimatskih politika te provođenjem reforme sektora energije. Međutim, na ovom planu se radi vrlo malo. U energetskoj tranziciji Bosna i Hercegovina zaostaje i za zemljama u regionu, a tri elektroprivrede u BiH ovakve kakve su teško da je mogu provesti“, kaže Miljević.
I dok se Evropa, Amerika i Kina takmiče u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), u Bosni i Hercegovini se još uvijek pravi malo novih ovakvih objekata. Ovo su vlasti na svim nivoima i tri elektroprivrede (Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda RS i Elektroprivreda HZ HB ) prepustile privatnim inicijativama.
Iz obnovljivih izvora energije koji se odnosi na vjetroelektrane, male hidroelektrane, solarne i elektrane na biogorivo, u Bosni i Hercegovini 2020. je proizvedeno svega 399 GWh, ili 2,6 %.
„Pored nekih pozitivnih primjera, posebno u Tuzlanskom kantonu, gdje sve više privatnika ulaže svoja sredstva u solarne fotonaponske elektrane, električna energija u Bosni i Hercegovina će i u narednom periodu zavisiti od rada termoelektrana, odnosno od rudnika. Problem je što su termoelektrane stare i postaju sve neisplativije, a njihov rok rada je upitan“, kaže Miljević i objašnjava da TE Stanari, koja je otvorena u septembru 2016., koristi 40 % energije uglja, dok sve ostale TE u BiH su ispod 30%.
KADA SE TERMOELEKTRANE IZBACUJU IZ UPOTREBE
Jedan od problema je i što su u posljednjih desetak godina EU, pa i Bosna i Hercegovina, donijeli mnoštvo zakona koji bi trebali pridonijeti smanjenju zagađenja životne sredine iz Termoelektrana, posebno onih na fosilna goriva.
Uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime Protokolom iz Kyota (Japan) iz 2005., s ciljem smanjenja emisije ugljen dioksida (CO2) i stakleničkih plinova, termoelektrane su se trebale izbaciti iz upotrebe do kraja 2020. Ovaj protokol potpisalo je više od 170 zemalja u svijetu.
Rok 2020. je već probijen, a neki novi rokovi koji su postavljeni u EU za gašenje termoelektrana je 2050. godina.
Prema informacijama koje smo dobili od stručnjaka iz oblasti, u nekim ranijim planovima bilo je planirano da se pojedine termoelektrane ili neki njihovi dijelovi u BiH zatvore do 2023. godine. Do kraja 2023. od osam blokova TE Tuzla iz pogona su trebali izaći blokovi 3 i 4, a od sedam blokova TE Kakanj blok 5, jer su odradili svojih 20.000 sati.
Budućnost TE nije svijetla, smatra Miljević i naglašava da se u narednom periodu zbog njihove dotrajalosti može očekivati sve više tzv tehničkih kvarova i ispadanje iz sistema.
„S druge strane se može očekivati da će elektroprivrede nastaviti ulagati u stare termoelektrane, jer nove se neće praviti, što će za rezultat imati povećanje cijena za potrošaće. Problem je što elektroprivrede u posljednjih 10 godina nisu ulagale mnogo sredstava ili skoro ništa u obnovljive izvore energije. Mi se htjeli ili ne moramo okretati sve više iskorištavanju energije sunca i vjetra. Prema nekim našim istraživanjima, ukupna snaga solarnih elektrana u BiH na kraju 2022. godine premašila je 100 MW sa ostvarenom proizvodnjom od 110 GWh električne energije“, kaže Miljević te dodaje da će se prije ili kasnije morati početi sa restrukturiranjem rudnika koji žive od uglja.
„To je dugoročan proces jer ne možete ugasiti bilo koju TE u BiH ako prije toga niste obezbijedili razvoj da ljudi mogu da rade u nekom drugom sektoru osim proizvodnje uglja ili električne energije. BiH se na to obavezala u Sofiji 2019., kada smo potpisali deklaraciju da ćemo postati karbon neutralna zemlja kao i čitava Evropa do 2050. Znači najkasnije do 2050. godine moramo ugasiti sve termoelektrane. Međutim moglo bi nam se desiti i to da zbog sve jeftinije energije solara i vjetra ćemo morati ugasiti TE i za 10 godina iz ekonomskih razloga“, ističe Miljević.
