“Gradskim vlastima smo predložili tri lokacije, ali oni su nam kazali da ne mogu mijenjati regulacioni plan zbog toga”, pojasnio je.
Dodao je da je jedna od alternativa i da se most između starog dijela grada i centra Prijedora rekonstruiše u memorijalni most ubijenoj djeci.
Podsjetio je da roditelji već odavno zahtijevaju od vlasti izgradnju spomenika za svoju ubijenu djecu.
“Međutim, vrlo interesantno je da ni izgrađeni spomenici poginulim vojnicima Vojske RS-a također nisu u regulacionim planovima Grada Prijedora”, naglasio je.
Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice”, glasio je poziv na radiju.
Mnogi Prijedorčani koji su čuli poziv pronađeni su u oktobru 2013. godine u selu Tomašica, najvećoj masovnoj grobnici koju svijet još nije vidio.
Udruženje žrtava i svjedoka genocida poziva sve institucije i ustanove da danas na prozorima ili vozilima istaknu bijele čaršafe u znak solidarnosti sa Prijedorčanima koji su 1992. godine morali nositi bijele trake na svojim rukavima i označavati svoja domaćinstva.
Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Istraživačko dokumentacijski centar iz Sarajeva navodi da je od 1991. do 1995. u direktnim vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5.209 građana Prijedora, od toga 4.093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata.
