Bez svečanog defilea i ostalih manifestacija, u skladu s epidemiološkim mjerama koje podrazumijevaju zabranu okupljanja većeg broja građana, ove godine će biti obilježen 9. januar, Dan Republike Srpske.
Kako će se „najvažniji datum u istoriji“, kako to za 9. januar kažu zvaničnici ovog bh. entiteta proslaviti, još do detalja nije poznato. Osim da će se datum „svečanog defilea“ naknadno utvrditi, te da je će iz budžeta za proslavu biti izdvojeno 500.000 KM. Upravo novac namijenjen slavlju kod opozicije je naišao na brojne kritike, no njima nije kao i do sada ni u primisli da u pitanje dovode legalitet obilježavanja 9. januara kao neustavnog Dana RS.
RADIKALIZACIJA NAKON 2015. GODINE
Proslava Dana RS, ma u kakvom obliku u konačnici bude organizovana, bez sumnje će, kao što se to dešavalo u kontinuitetu od 2016., poslužiti za nova politička prepucavanja srpskih i bošnjačkih političkih elita i dizanje međuetničkih tenzija.
Podsjećamo, Dan i krsna slava RS-a sve do prije nekoliko godina obilježavali su se crkvenom liturgijom i akademijom koja je imala simbolični karakter i u javnosti nije izazvala polemike. No, stvari su se iz korijena promijenile nakon što je Ustavni sud BiH 26. novembra 2015., rješavajući po apelaciji za ocjenu ustavnosti tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovća, ocijenio neustavnim dio Zakona o praznicima RS te naložio Narodnoj skupštini tog bh. entiteta da izmijeni sporne odredbe.
„Ustavni sud naglašava da se ovom odlukom ni na koji način ne dovodi u pitanje pravo građana BiH pravoslavne vjeroispovijesti (kao ni slično pravo građana bilo koje druge vjerske zajednice u BiH) da slobodno na tradicionalan, odnosno drugi prigodan način obilježavaju svoje blagdane, uključujući i slavu Svetog Stefana. Prema mišljenju Ustavnog suda, takve slobode i prava, a posebice njihovo slobodno manifestiranje, samo potvrđuju multikonfesionalni i multikulturalni karakter Bosne i Hercegovine kao države i društva. Stoga se ovakva odluka Ustavnoga suda u tome kontekstu ne može nikako drukčije razumijevati“, dio je obrazloženja odluke Ustavnog suda BiH.
Foto: Vlasti RS već godinama ingnorišu odluku Ustavnog suda BiH koji je 9. januar ocijenio neustavnim praznikom
Narodna skupštine RS dobila je rok od pola godine da sporni član Zakona o praznicima Republike Srpske usuglasi s Ustavom BiH, no to se nikada do danas u punom kapacitetu nije dogodilo.
U odbranu prava da se upravo 9. januar praznuje kao Dan RS zdušno su stali svi srpski političari, a Narodna skupština RS samo je formalno prišla izmjenama Zakona o praznicima pa 9. januar više zvanično nije i entitetska krsna slava. Ni godinu od donošenja odluke Ustavnog suda RS, u sam osvit lokalnih izbora, na inicijativu Milorada Dodika, tada predsjednika RS, raspisan je i referendum u kojem su se građani ovog entiteta gotovo plebiscitarno izjasnili kako „ne daju svoj praznik“.
Entitetska vlast tako je, iako iza nelegalnog referenduma, dobila pokriće u „volji naroda“ da se na nju poziva, a bošnjački političari, prije svega iz SDA-a, kako oni koji participiraju u organima vlasti RS-a tako i državnih institucija, od tada kategorički odbijaju da se pojave na bilo kojoj od manifestacija kojim se obilježava Dan RS-a (iako su se neki od njih ranije pojavljivali).
Stoga se iz godine u godinu tokom januara nacionalne strasti dovode do usijanja kako bi lideri i Bošnjaka i Srba dokazali ko je od njih veći zaštitnik svog naroda.
Dan RS, što se tiče aktuelne vlasti u ovom entitetu, samo je jedan u nizu povoda da lider SNSD-a Milorad Dodik demonstrira svoju političku moć i bahatost s kojom se odnosi i prema državi, čiji je trenutno predsjedavajući, i zvaničnima međunarodne zajednice na čelu s Uredom visokog predstavnika i građanima nesrpske nacionalnosti koji žive u RS-u.
Konstante teze o RS-u kao državi u državi, prijetnje raspadom BiH, poruke koje su pravoslavni crkveni velikodostojnici toga dana slali iz Banjaluke bile su prehodnih godina dio pažljivo režiranog igrokaza koji je svoju kulminaciju imao na svečanim akademijama.
NACIONALNI INTERES JE NEŠTO SASVIM DRUGO
Teško je stoga zaboraviti tzv. besjedu redatelja Emira Kusturice (2017. godine) od koje se svakom razumnom čovjeku ledila krv u žilama. Emiru, alias Nemanji Kusturici, nije bilo dovoljno da se u besjedi obračuna s Alijom Izetbegovićem, nego se latio proizvodnje najgrubljih povijesnih falsifikata ne bi li kako dokazao poveznicu Nemanjića, svetosavlja i bosanskih Srba, negirajući pri tom i primisao da su u zemlji Bosni stolovali bosanski a ne srpski kraljevi.
Ipak najjezivije je zvučala prijetnja s kraja njegovog obraćanja u kojoj je kazao: „Nevolja srpskog naroda što danas prošlost uvažava samo onaj ko ima atomsku bombu. Volio bih da imam jednu ovakvu bombu, pa da zaustavim priču u kojoj su od jednog žrtvovanog naroda napravili zločince“.
Ono što ine kusturice svjesno negiraju jeste činjenica da je „žrtvovani“ narod svoj entitet u BiH stvorio na stotinama hiljada prognanih građana nesrpske nacionalnosti, na svjesnom nastojanju zatiranja bilo kakvih tragova stoljetnog postojanja na prostoru BiH drugih naroda, na masovnim grobnicama i u konačnici na genocidu počinjenom u Srebrenici.
Svjesno se relativizira da je cjelokupan politički i vojni vrh RS-a osuđen za najteže ratne zločine, kako pred Haškim tribunalom, tako i Sudom BiH. Za ovdašnju vlast i veliki broj građana oni su ipak i dalje heroji.
RS-om danas suvereno vladaju ljudi bez ikakvog moralnog digniteta koji su legalizovali korupciju u svim njenim oblicima, ljudi koji slave ratne zločince i koji su se okružili kriminalcima. Otuda nikoga valjda i ne čudi što su se prije koju godinu na prijemu koji je povodom Dana RS upriličio Milorad Dodik našli i sa njim fotografisali Dalibor Čember i Milan Đuršević, pripadnici Srbske časti i momci s podebljim kriminalnim dosijeom, koji su se ponovo našli iza rešetaka jer su prije nekoliko dana hladnokrvno likvidirali Duška Savanovića.
Svečani devetojanuarski defilei bili su posljednjih godina, koliko god žalosno u svom kiču izgledali, i demonstracija policijske moći s jasnom porukom građanima ko će im se i čime suprotstaviti dignu li glavu protiv aktuelne vlasti. Tu silu na svojim leđima osjetili su članovi grupe Pravda za Davida 25. decembra 2018. Ali bez obzira na svu policijsku brutalnost, Banjalučani su se samo petnaestak dana kasnije uredno okupili na ulicama da mašu i tapšu toj istoj policiji.
Devetim januarom, poručuje se već godinama, brani se srpski nacionalni interes. Samo što je u realnosti nacionalni interes i funkcionalno zdravstvo i dobro obrazovanje i nezavisno pravosuđe i tvornice i radna mjesta. Sve ono što ovdašnje vlasti kojima su usta puna svog naroda tom narodu nisu kadri osigurati.
Entitet, koji se tako upire da bude država u državi, ne čine ni njegovi praznici ni simboli, već sposobnost da bude servis svojim građanima. Onim građanima koji od marta mjeseca i izbijanja pandemije COVID-19 broje mrtve prijatelje, rođake, sugrađane, koji svaki dan sa zebnjom slušaju podatke o broju novozaraženih, prekapacitiranim bolnicama. Onim građanima koji svakodnevno razmišljaju hoće li sačuvati posao, da li će i kada u RS stići vakcine protiv korona virusa.
Onim građanima koji su pravoslavni Božić i radost praznika sa svojom djecom, koja su trbuhom za kruhom napustila BiH, dijelili putem skypea.
Kako god ove godine bio obilježen Dan RS, iza 9. stići će 10. januar. Sa njim i sve duži redovi pred javnim kuhinjama koji su samo najvidljiviji dio sumorne realnosti koju živi Republika Srpska.
