Na sutrašnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara (14. juli) trebao bi se naći i prijedlog izmjena naziva ulica koja nose imena ustaških vojnih i političkih dužnosnika. Ako se prijedlog usvoji, sljedeći zahtjev morao bi ići prema sarajevskim i banjalučkim vlastima, jer i u ovim gradovima postoje mnoge ulice nazvane po fašistima, zločincima, okupatorima, kvislinzima, saradnicima fašističkih režima…
Piše: D. Cviko
Nakon sve većeg pritiska domaćih i stranih zvaničnika, te nakon što su, prema pisanju medija, strane diplomate mostarskim gradskim vlastima poslale pismo sa zahtjevom da se u gradu na Neretvi preimenuju ulice nazvane po ustaškim vojnim i političkim dužnosnicima, na sutrašnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara (14. juli) to bi se napokon trebalo desiti.
Tada bi se na dnevnom redu trebao naći prijedlog vladajuće većine – HDZ-a BiH i SDA – o novim nazivima ulica u Mostaru.
Prema dostupnim informacijama, dogovor su usaglasili članovi Komisije u kojoj su bili gradonačelnik Mario Kordić (HDZ BiH), predsjedavajući Gradskog vijeća Salem Marić (SDA), te predsjednici klubova Srba, Hrvata i Bošnjaka Velibor Milivojević, Vlatko Marinović i Zlatko Guzin.
Ovaj prijedlog predviđa preimenovanje:
– Ulice Mile Budaka u Ulicu Alekse Šantića
– Ulice Vokića i Lorkovića u Ulicu Tina Ujevića
– Ulice Rafaela Bobana u Ulicu fra Ljudevita Laste
– Ulice Jure Francetića u Humsku ulicu
– Ulice Tabornika Ive Zelenike u Ulicu Ciglana
– Ulice župana Đure Spuževića u Ulicu Ismeta Ice Voljevića.
O tome zašto je sporno da ulice u Mostaru nose imena Budaka i ostalih već smo pisali. Podsjetimo samo i na to da su oni ulice dobili krajem 1995. godine odlukom tadašnjih vlasti, te da je do sada upućen veći broj inicijativa da se sporni nazivi ulica promijene, ali su svi zahtjevi, do sada, izignorisani.
Kada se i ako usvoji prijedlog izmjena naziva mostarskih ulica, sljedeći zahtjev morao bi ići prema sarajevskim i banjalučkim vlastima, jer i u ovim gradovima postoje mnoge ulice nazvane po fašistima, zločincima, okupatorima, kvislinzima, saradnicima fašističkih režima… o čemu smo također pisali.
Zahtjevi za izmjenama naziva ulica u ovim, ali i u brojnim drugim bosanskohercegovačkim gradovima i općinama, također se već godinama ignorišu.
Na kraju, podsjećamo na naš tekst u kojem smo objasnili zašto su sporni nazivi ulica u Mostaru.
ULICAMA FAŠIZMA – MOSTAR: Ideolozi NDH i zločinci Crne legije
Iako su do sada nekoliko puta pokretane inicijative za promjenu naziva mostarskih ulica nazvanih po ustaškim dužnosnicima, fašistima i zločincima, u gradu na Neretvi do toga još uvijek nije došlo. Tako se fašizam osuđuje samo deklarativno, a u stvarnosti Mostar ostaje zarobljen u raljama ustaštva i opterećen zaostavštinom tzv. NDH, fašističkom satelit-državom iz Drugog svjetskog rata.
ULICA TABORNIKE IVE ZELENIKE
Priča o ulici koja nosi ime Tabornika Ive Zelenike posebno je zanimljiva. Naime, do 1991. godine ova ulica u mostarskom naselju Balinovac nosila je ime po Anti Zeleniki, rođenom bratu Ive. Iako rođena braća, Ivo i Ante bili na suprotnim stranama historije.
Ante Zelenika, baš kao i njihov treći brat Niko, bio je partizan, član SKOJ-a, te je bio nepodoban u tzv. NDH. Prema određenim izvorima, iz Mostara je pobjegao još 1941. godine pred ustaškim tjeralicama. Preminuo je 1943. godine, navodno od tuberkuloze, a ranije je bio ranjen.
Njegov brat Ivo bio je ustaški tabornik. Od prvih dana rata bio je veoma aktivan u redovima ustaške mladeži, u tzv. NDH brzo je napredovao, sve do mjesta tabornika u Zagrebu. Nestao je nakon ulaska partizana u Zagreb.
Ironično, i danas u ovoj ulici možete pronaći tablu s natpisom „Ulica Ante Zelenike“. S druge strane, novinari Žurnala nisu uspjeli pronaći tablu s Ivinim imenom, iako zvanično ulica nosi njegovo ime.
ULICA JURE FRANCETIĆA
Rođen 1912. godine, Jure Francetić kasnije će postati jednim od najutjecajnijih ustaša. Prema dostupnim izvorima, Francetić je i prije Drugog svjetskog rata emigrirao iz Jugoslavije zbog kritika na račun tadašnjeg jugoslovenskog režima. U to vrijeme priključuje se ustaškom pokretu. Pred početak rata vratio se u Zagreb gdje je nastavio s ustaškom propagandom.
Ubrzo emigrira u nacističku Njemačku, ali se nakon proglašenja tzv. NDH vraća, te ga ustaški vođa Ante Pavelić imenuje povjerenikom za Bosnu. U jesen 1941. godine osniva zloglasnu Crnu legiju čiji je bio zapovjednik. Crna legija ostala je poznata po strašnim zločinima, prvenstveno nad Srbima, Židovima i komunistima, a sam Francetić je zdušno radio na njihovoj deportaciji i provođenju rasnih zakona. Prema određenim izvorima, čak su i sami Nijemci imali zamjerke na njegov rad, tvrdeći da njegove jedinice rade brojne pokolje nad srpskim stanovništvom.
ULICA RAFAELA BOBANA
Rafael Boban bio je zamjenik Jure Francetića, a navodno ga je Ante Pavelić smatrao jednim od najpovjerljivijih saradnika. Ustaškom pokretu priključio se prije rata, a navodno je 1937. godine uhapšen s grupom ustaša zbog pripremanja atentata na Milana Stojadinovića. Dio predratnog života proveo je u Italiji.
Proglašenjem tzv. NDH vraća se na ove prostore i kasnije postaje jedan od najzloglasnijih ustaša. Nakon smrti Francetića, Boban postaje zapovjednik V. stajaćeg djelatnog zdruga, a što je ranije bila Treća bojna Crne legije. O zlodjelima Bobana svjedoče brojni izvori, a ostalo je zapisano da su se, po njegovom nalogu, pritvorenici tukli bikovačom i toljagom danju i noću, da su im gurane igle pod nokte, da su morali lizati pod i sol… Na kraju su strijeljani.
Prema dostupnim informacijama Boban je na kraju rata imao čin ustaškog pukovnika i generala Hrvatskih oružanih snaga, a u maju 1945. godine se kod Bleiburga uspio probiti na sigurno. Nakon toga ne može se sa sigurnošću reći gdje je bio i kad je umro.
ULICA VOKIĆA I LORKOVIĆA
Ulica Vokića i Lorkovića nazvana je po ministrima u tzv. NDH Anti Vokiću i Mladenu Lorkoviću.
O Anti Vokiću, koji je od 1943. godine bio ustaški pukovnik i ministar oružanih snaga, najbolje govore odlikovanja koja je dobio. Ante Pavelić dodijelio mu je najviši ustaški čin krilnika, generala. Odlikovan je Redom krune kralja Zvonimira, a Adolf Hitler ga je odlikovao Redom njemačkog orla. Inače, Vokić je bio jedan od saradnika Jure Francetića.
Mladen Lorković bio je bliski saradnik Ante Pavelića i predstavnik ustaškog pokreta za Njemačku. Ministar vanjskih poslova tzv. NDH bio je dva puta, a tokom 1943. godine bio je ministar unutrašnjih poslova.
Zajedničko za ova dva ministra je neuspjeli pokušaj tzv. puča. Naime, dvojica ministara pokušala su preuzeti vlast u tzv. NDH 1944. godine, kada je već bilo jasno da fašisti gube rat. Zvanično, cilj urote bio je prelazak NDH na stranu Saveznika, iako je bilo jasno da Saveznici ne žele sarađivati s fašističkom satelit-državom. Ovaj dvojac kasnije je pogubljen.
ULICA DR. MILE BUDAKA
Često opisivan kao vodeći intelektualac i ideolog ustaškog pokreta, Mile Budak ulicu u Mostaru dobio je kada je ratna vlast u zapadnom dijelu grada preimenovala dio ulice Alekse Šantića.
Budak je bio doglavnik i zapovjednik ustaških logora za obuku u Italiji. Njegova knjiga „Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu“ iz 1934. godine postat će jedno od temeljnih djela kada je riječ o oblikovanju ustaškog ideološkog sistema. U Zagreb se vratio 1938. godine, u tzv. NDH bio je ministar bogoštovlja i nastave, potom poslanik u Berlinu, a od 1943. godine ministar vanjskih poslova. Nakon rata ga je kao ratnog zločinca Vojni sud osudio na smrt, te je ubijen.
Izvor: zurnal.info
