Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH još nije odgovorila ko je dao nalog za prodaju robe vrijedne 100.000 američkih dolara te na koji način i pod kojim uslovima je ta roba prodata. Također nije poznato ni ko su bili članovi komisije za prodaju robe koja je uvezena iz Holandije, a ne zna se ni kojem pravnom licu i po kojoj cijeni je ta roba prodata, kaže za Inforadar Predrag Herbez, zastupnik holandske firme Lilly Mass, ujedno vlasnika robe koja je prodata iz skladišta UIO BiH pod više nego sumnjivim okolnostima.
Herbez za Inforadar pojašnjava da je dopis u kojem traži podatke dostavio UIO još 13. juna ove godine, u kojem je zatražio da mu odgovore dostave u roku od osam dana.
ADVOKAT UZALUD ČEKA ODGOVOR UIO
„Ti podaci su mi neophodni radi nastavka postupka pred Subom BiH i podnošenja izvještaja Tužilaštvu BiH protiv svih službenika UIO BiH koji su učestvovali u prodaji predmetne robe, podnošenja disciplinskih prijava direktoru UIO BiH, te obavještenju medija u BiH o nezakonitom radu Regionalnog centra Tuzla“, naglašava Herbez.
FOTO
Foto: Faksimil Herbezovog dopisa RC Tuzla UIO BiH
Pojašnjava da je roba prodata po direktnoj prodaji, a što se radi u izuzetnim slučajevima kada je riječ o kvarljivoj robi. Međutim, u konkretnom slučaju radilo se isključivo o tehničkoj robi. Herbez je posebno istakao da UIO BiH prilikom prodaje robe uopšte nije raspisivala licitaciju, te je, kako navodi, „očito da se radilo o dogovoru“. U prilog zahtjevu ovaj advokat je dostavio i presudu Suda BiH u kojoj je, uz ostalo, naloženo da UIO BiH donese novo rješenje u predmetu spornog oduzimanja robe uvozniku iz Holandije.
Foto: Advokat Predrag Herbez
Istovremeno, UIO BiH je demantovala da su njeni službenici iskoristili službene pečate propale firme „Bosna bagat“ kako bi naručili robu iz Holandije. Iako demantuju da su to uradili njeni službenici, UIO BiH nije dala odgovor ko je tako nešto mogao uraditi, odnosno ko je imao pristup podacima firme.
U UIO BiH ujedno priznaju da je pod „čudnim okolnostima“ iskorišten pečat ugašene firme iz Tuzle kako bi se iz Holandije naručila roba vrijedna 100.000 maraka i pod „još čudnijim okolnostima“ prodala.
Podsjetimo, Inforadar je došao u posjed obimne dokumentacije te, uz ostalo, objavio priču i detalje o organizovanom kriminalu u Regionalnom centru Tuzla za koji još uvijek niko od službenika ove državne institucije nije odgovarao – imenom i prezimenom. Naime, službenici ove institucije iskoristili su papirologiju ugašene firme, naručili tehničku robu iz Holandije, a zatim je pod nerazjašnjenim okolnostima prodali, iako je u toku bio sudski spor pred Sudom BiH koji je kasnije riješen u korist vlasnika robe!
ROBI NI TRAGA
Iako UIO BiH negira da su to uradili njeni službenici, sve što je urađeno u konkretnom slučaju upućuje na odlično osmišljen plan u kojem će na kraju, kao i mnogo puta do sada, greške platiti građani BiH iz svojih džepova.
Sve se odigralo tako što su početkom 2017. službenici UIO BiH iskoristili pečate propale firme iz Tuzle kako bi iz Holandije naručili tehničku robu. Ova roba, čija je vrijednost procijenjena na više od 100.000 dolara, u dva kamiona iz Holandije dovezena je u Carinsku ispostavu Bijeljina u proljeće 2017.
Tada se utvrđuje da firma koja je naručila robu, odnosno Bosna Bagat iz Tuzle – više ne postoji, jer je njen vlasnik u zatvoru. Vlasnici robe pokušavaju uredno vratiti robu, ali im šef Grupe za carinske poslove u Regionalnom centru Tuzla Ivica Čajić odbija zahtjev, „jer nije bila priložena punomoć“.
Foto: Faksimi Zaključka koji je potpisao ivica Čajić iz RC Tuzla
Iako su vlasnici firme u rekordnom roku ovlastili advokata iz Banjaluke Predraga Herbeza kao svog zastupnika u procesu povratka robe u Holandiju, u UIO BiH su okrenuli glavu te pokrenuli i završili postupak zapljene robe, tvrdeći da sve punomoći koje je imao advokat Herbez nisu valjane. Zanimljivo je da je sve ono što je UIO BiH negirala u svojim postupcima – Sud BiH odlučio suprotno.
Kada je kasnije otvoreno skladište u kojem je bila smještena roba, od nje nije bilo ni traga. Dakle, roba je u međuvremenu prodana, iako je zbog nje bio pokrenut spor pred Sudom BiH koji je u konačnici riješen u korist uvoznika.
Sumnju u čitav proces još više podgrijava činjenica da UIO BiH uporno ignoriše zahtjev advokata Herbeza da dostavi imena službenika koji su odgovorni za prodaju robe, kao i naziv pravnog lica kome je roba prodana i to po ubrzanoj proceduri.
