Slobodno i nezavisno novinarstvo u BiH je iz godine u godinu u sve većoj opasnosti što otvara prostor medijima pod političkom kontrolom i stvaranju medijskog prostora bez pluralizma, istraživačkog i kritičkog novinarstva. Dodatan pritisak na nezavisne medije desio se ukidanjem podrške američke razvojne agencije USAID, ali i najavljenim zakonskim izmjenama u Republici Srpskoj.
Zbog ovakve situacije opstanak nezavisnog novinarstva je u neizvjesnosti, a nezavisni i istraživački mediji će biti primorani na znatne uštede koje podrazumijevaju i otpuštanje novinara. Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo smatra da će gašenje fondova USAID-a za medije značiti “mnogo manju i skučeniju mogućnost da se rade priče koje oni koji su u vlasti ili oni koji su dio establišmenta žele da ne budu urađene“.
“Desit će se da ćemo imati zatvoreniji prostor koji je manje pluralan i koji ima manje mogućnosti za građane da dobiju informacije iz različitih uglova i izvora i desit će se ono što se dešava u autoritarnim režimima a to je da imamo samo jednu istinu”, smatra Turčilo.
Grantovi domaćih institucija na svim nivoima, dodaje ona, su uglavnom bili namijenjeni medijima naklonjenim vladajućim akterima koji odlučuju o dodjeli grantova.
“Povlačenju grantova USAID-a su se najviše obradovali oni koji su zbog istraživačkih i ozbiljnih novinarskih priča nezavisnih medija u sudskim procesima ili su već u zatvoru. Njihov argument je taj da nijedan medij nije nezavisan pa tako ni ovi koji su imali grantove od USAID-a. To jeste dijelom tačno, ali suština je u tome da su mediji nezavisni od lokalnih političkih i ekonomskih utjecaja. Upravo su takvi mediji, zahvaljujući podršci međunarodnih donatora, mogli istraživati one teme koje su zatvorene. Među onima koji su se obradovali su i svakako ruski propagandni mediji. Ne vjerujem da će se taj prostor nezavisnih medija skroz ugasiti. Vjerujem da će se podrška fondova EU pojačati. Neka vrsta štita, naročito ruskoj propaganci će se morati napraviti. Mislim da se i u Evropi razvijaju razne strategije kako se suprotstaviti tim malignim narativima, prije svega iz Rusije”, naglašava profesorica FPN u Sarajevu.
Ističući važnost istraživačkih medija, Turčilo je mišljenja da su oni u suštini “sloboda govora, koja podrazumijeva da se otvaraju one teme koje bi svaki sistem i svako društvo, koje bi željelo da zadrži status quo, voljelo da izbjegne”.
“To je zapravo uslov da mi kao građani ostvarimo svoje pravo da dobijemo informacije naročito o onome u čemu je naš novac i što se nas tiče, a što ne dobijamo zbog male transparentnosti u našem sistemu”, dodaje ona.
Deklarativna podrška države
Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari smatra da država tek deklarativno podržava i postojanje i opstanak nezavisnih medija.
“U bh. prilikama, država jedva da nešto čini na poboljšavanju stanja i u medijima čiji je osnivač, pri tome mislim na BHRT. Država, odnosno ono što podrazumijevamo pod tim pojmom, na nezavisne medije gleda kao na nešto što bi nekada trebala podržati, ako je na to neko prisili. Prisjetimo se onih famoznih 14 predpristupnih uslova, gdje su mediji na 12 mjestu, a Država na izvršenju te obaveze godinama nije uradila ništa”, kaže Divković.
Dodaje da, gledajući dosadašnja iskustva, BiH trebaju samo mediji koje država kontroliše.
“Takav je dosadašnji odnos prema medijima, jer smo svjedoci da se svaka slobodna riječ pokušava degradirati, a ozbiljnost medijskih istraživanja ignorisati. Na drugoj strani, vlast prakticira različite vrste pritisaka prema slobodnim medijima, uskraćujući pristup i informacijama, događajima i naravno sredstvima, izbjegavajući donošenje zakona kojima bi se poboljšala i pravna i materijalna i fizička sigurnost novinara”, naglašava prvi čovjek Udruženja BH novinari.
Mediji koji dobijaju novac su, prema mišljenju Turčilo, na neki način kupljeni da šute i da afirmativno pišu o onima koji su im novac dali.
“Davanje novca određenim medijima je ili kupovanje naklonosti ili kupovanje šutnje i baš su zbog toga bitni nezavisni grantovi. Kada mediji ima neku vrstu donatora mogu biti neke nametnute agende, ali od lokalnih vlasti i moćnika su na neki način zaštićeni i ne ovise o njihovom novcu”, smatra Turčilo.
“To pokazuje koliko se na nedemokratski način naše vlasti odnose prema medijima jer se podrazumijeva da su mediji njihovi glasnogovornici i da se mogu kupiti novcem. Mediji tako postaju ovisni. Neki zaista nemaju mnogo izbora dok pojedini nemaju ni etičke dileme, dodaje Turčilo.
Da novca ima i da se u velikim količina dijele medijima na svim nivoima vlasti, Inforadaru je potvrđeno i u Mediacentru Sarajevo.
Javni novac za poslušne medije
“Međutim, podatak o tome koliko je to novca nemoguće je utvrditi. Sa Žurnalnom smo radili istraživanje 2016. i tada smo pokušali da ustanovimo koliki je obim tog novca koji se izdvaja iz javnih budžeta, ali ni tada nismo uspjeli doći do tih podataka”, kaže za Inforadar Anida Sokol, urednica i istraživačica u Mediacentru Sarajevo.
Dodaje da je način na koji se izdvaja novac netransparentan.
“Često se u tim budžetima ne može vidjeti ko je krajnji korisnik, da li je to novac samo za informisanje ili da ide u medije…ali bilo je izdvajanja od 30 do 100 miliona KM. Novac se izdvaja kroz razne subvencije, grantove, a ima slučajeva gdje općinske vlasti kroz javne nabavke izdvajaju novac za praćenje rada načelnika ili gradonačenika privatnim medijima. Imamo i slučajeva gdje se direktno novac izdvaja za javne medije kroz subvencije ali i kroz direktne grantove i javne nabavke”, kaže Sokol.
Sokol tvrdi da su istraživanja Mediacentra pokazala da većina medija, koji se finansiraju kroz javne budžete ili dobijaju veći procenat iz javnih budžeta, pozitivno izvještava o onima na vlasti a naročito onima na lokalnom nivou, o načelniku, gradonačelniku, ili političkoj partiji na vlasti.
“Malo je kritičkog novinarstva. Mediji koji imaju kritički odnos prema donosiocima odluka većinom se finansiraju iz donatorskih grantova. Imamo i komercijalne medije kod kojih prevladava uglavnom komercijalni interes umjesto javnog”, navodi Sokol.
Marko Divković smatra da je medijima, prema dosadašnjim iskustvima, osim donatora, za preživljavanje preostalo jedino da se orijentišu komercijalnim tokovima.
“Tu je rizik da su upravo oglašivači čvrsto povezani sa aktuelnim politikama. Dio ozbiljnih medija upravo je zbog toga izgubio kredibilitet, bilo zato što izbjegavaju neke teme, osobe ili djela. Uz to, istraživački projekti koji su do sada opstajali gotovo isključivo zahvaljujući stranim donacijama, dolaze u situaciju ili da redukuju svoje planove ili da ih potpuno obustave. Nijedno od toga nije dobro, jer kako god pogledamo, broj nezavisnih i istraživačkih medija u BiH, nije veliki. Izostankom donacija, plašim se da će njihov broj biti na simboličnom nivou. Klijentelizam, kroz veze sa komercijalnim i političkim moćnicima i do sada je bio teško breme koje je opterećivalo profesionalizam, a izostankom stranih donacija, plašim se, mnogi će pod takvim teretom nestati, ili će svoju aktivnost svesti na dnevne potrebe, što je takođe pogubno”, mišljenja je predsjednik Udruženja BH novinari.
Fond za nezavisne medije
Smatra da bi bilo dobro kada bi BiH imala fond za nezavisne medije, ali da to bude pod jasno preciziranim kriterijima, u kojima bi, kao i u raspodjeli sredstava, bili uključeni i novinari.
“To kažem zbog toga jer neki kantoni u Federeaciji, godišnje dijele značajna sredstva za medije, ali uz drastične zloupotrebe i pri određivanju kriterija i pri raspodjeli. Tako su u Tuzlanskom kantonu, novac namijenjen medijima dobili trgovci automobilima i rent a car firme”, kaže za Inforadar Divković.
Milica Samardžić, izvršna direktorka Udruženja Umbrella, koje okuplja 13 istraživačkih medija, kaže da trenutna situacija u BiH predstavlja ozbiljan izazov za nezavisne medije.
“Mnogi od ovih medija oslanjaju se na međunarodne donacije, kako bi osigurali svoju finansijsku održivost i nastavili s radom. S obzirom na različita dešavanja u prethodnom periodu evidentno je da će nezavisni mediji morati da smanje obim rada, pristupe reorgranizaciji redakcija i smanje produkciju istraživačkih tekstova, što bi smanjilo i broj kvalitetnih i ozbiljnih priča o korupciji, organizovanom kriminalu i zloupotrebi moći. Manjak međunarodne podrške mogao bi dovesti do veće zavisnosti od domaćih izvora finansiranja, što povećava rizik da mediji budu pod kontrolom političkih elita ili moćnih biznismena”, smatra Samardžić.
Ističe da bi to moglo ugroziti objektivnost. Ono što će također biti jedna od posljedica smanjenog rada istraživačkih medija, prema njenom mišljenju, jeste da bi propagandni mediji i sadržaji mogli dobiti veći prostor, što će svakako dovesti do slabljenja demokratskih procesa i porasta dezinformacija.
“Međutim, jedno je sigurno a to je da nezavisni mediji neće prestati da se bore i da će ostati na tragu onoga što ih je i izdvojilo prethodnih godina od svih ostalih medija, a to je velika posvećenost istraživačkom, profesionalnom i objektivnom novinarstvu i razotkrivanju svih anomalija koje razaraju naš društveni sistem”, jasna je izvršna direktorica Udruženja Umbrella, koje je do sada realizovalo više značajnih projekata sa ciljem jačanja kapaciteta nezavisnih medija, zaštite slobode izražavanja i poboljšanja kvaliteta novinarskog rada.
S obzirom da predstavnici vlasti na svim nivoima u BiH do sada uglavnom nisu bili zainteresirani za ulaganje u društveno dobro kakvo je na primjer istraživačko novinarstvo, tako su se nezavisni mediji pretežno oslanjali na donatorska sredstva drugih zemalja ili međunarodnih organizacija.
Formiranje državnog fond za nezavisne medije, dodaje predsjednica Udruženja Umbrella, može biti korisno rješenje.
“S tim da bi morao biti postavljen na način koji osigurava transparentnost i sprečava politički uticaj. Ovakav fond bi očuvao medijski pluralizam, smanjila bi se zavisnost od donatora, sredstva bi mogla biti usmjerena ka projektima istraživačkog novinarstva, borbe protiv dezinformacija i unapređenja medijske pismenosti, te bi bio veliki posticaj za lokalne i manjinske medije, koji često nemaju pristup značajnim izvorima finansiranja. Međutim, ključni izazovi neće biti u samom uspostavljanju fonda, već u garanciji njegove nezavisnosti i transparentnog upravljanja”, pojašnjava Samardžić.
Takvi fondovi bi, prema riječima profesorice Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejle Turčilo, trebali biti garancija da će se na fer osnovama svi medijima koji za to apliciraju dodijeliti sredstva ovisno o javnom interesu i kvalitetu priča koje su u javnom interesu.
“Kod nas mnogo stvari nema niti se o njima govori. Samo neka od njih su digitalizacija medija, a nismo riješili ni pitanje javnih servisa kao ni finansiranja medija iz ovakvih grantova. Mislim da je glavni razlog za to ne zato što vlasti ne znaju da nam to treba ili nema novaca, jer očito da ima, već zato što im odgovara da nezavisni mediji ne postoje kao ni grantovi koji bi ih podržali. Time će ušutkivanje medija biti još jednostavnije. Nije to slučajno. Vlast će što duže bude mogla odugovlačiti sa uspostavljanjem takvog sistema”, smatra Turčilo i dodaje da su sve to pokazatelji da regulacija medija na demokratski način nije visoko na agendi vlasti.
“Vlasti u BiH očito odgovara ovakvo stanje i iz tog razloga se i ne donosi regulativa niti se investiraju sredstva u nezavisne medije, a niti se podržava istraživačko novinarstvo. Nama građanima najmanje odgovara to, ali očito na to i ne možemo mnogo utjecati. To sve utiče na kremu medijskog bh. prostora, smatra profesorica FPN, te podsjeća da je već značajna skupina novinara, koji su dobijali međunarodne nagrade, ostala bez posla usljed nemogućnosti funkcionisanja i izostanka međunarodnih donacija.
Urednica u Mediacentru Sarajevo Anida Sokol dodaje da takav fond postoji u pojedinim zemljama Evropske unije, a među njima je i Hrvatska.
“Civilni sektor se zalaže i dio je zagovačakih aktivnosti civilnog sektora da se i u BiH uspostavi fond za istraživačko novinarstavo ili druge priče koje su manje prisutne u medijima. Trenutno se radi na izradi nacrta Zakona o transparentnosti medijskog vlasništva i mi zagovaramo da pored te obaveze da su mediji transparentni u svom vlasništvu imamo osnovan i Fond za medijiski pluralizam gdje se podržavaju razne vrste izvora informacija a u cilju podsticanja pluralizma informacija kako na lokalnom tako i na državnom nivou”, pojašnjava sagovornica iz Mediacentra.
Ponavlja da je važno to što se iz javnog budžeta izdvaja novac radi opstanka i održivosti novinarstva, ali smatra da se to do sada radilo na pogrešan način. Sokol dodaje da bi, ukoliko bi se taj fond i uspostavio, bilo ključno da ekspertska komisija procjenjuje pristigle prijave i da se radi na transparentan način.
Sagovornici Inforadara su složni da je ovo vrijeme u kojem mediji treba da pokažu solidarnost, te da se o njoj što više govori jer to nije pitanje pojedinačnih novinara i medija, već pitanje opstanka slobode govora i slobodnih medija u društvu.
