Poštovani posjetioci Inforadara, od prije dvadeset i jednu sedmicu – roka ni dogovora preciznog nema, kao ni unaprijed određenog dana objavljivanja, u prilici ste da čitate nešto iz sehare Zadnja pošta Kozja ćuprija, u zavisnosti od autorove inspiracije i ozbiljnosti.
Iz potpuno drugačijeg spisateljskog ugla Branko Vrdoljak, splitski Sarajlija i dugogodišnji, novinar/urednik i muzički/modni menadžer, dijeliće vlastite tjedne/heftične misli i iskustva s vama.
P.S. Uredništvo portala jamči, autor antikolumne nije pripadnik nijedne domaće ni strane stranke, klana, službe.
———————————————————————————————–
PARADA PONOSA
***
zove agim nikolić, ex senior fk sarajevo, danas trener juniora.
sastanak raje iz treće gimnazije u 7 pred sarajkom, pa u birc šenoina.
tako bi.
skupilo nas se šest, od četrdesetak raštrkanih meridijanima.
najplemenitija u razredu, vera galić, prva je napustila surovi svijet, mora bit u boljem, inače se ne bismo rađali.
*
ajlina, aida, ružica, tarik, agim, mojamalenkost, i kasnije se pridružila linina kuma.
na fotki s ekskurzije skroz desno stojim, agim čuči. bedž stonesa, nakon što me jagger u zagrebu polio kantom ledene vode, ubrzo zamijenih bedžom parafa. a friz punk antifrizom.
ćakulasmo sinoć uz meze do ponoći, ceh stojaipo, ništa tv, utakmice, dnevnici.
u svetkovini raznih reminiscencija, u jednom bijasmo jednoglasni >>
naša matura jača je od tri bolonjske diplome. a mrski profesori nas ne samo poučavali, nego odgajali.
blabla, pusapusa, pa bicom do hrasnog, za ugodan počinak.
zanima li vas, evo što sanjah.
*
bosna postala republika, na čelu joj vrhovnik temeljne partije, tarantula.
bivši stanovnici federacije postali kukci a eresa insekti.
oko nas rojevi pčela i eskadrile komaraca, dok svira orkestar muha zumzara, čestitaju mi svi.
inauguracija.
jbt nemoguće, al’ san je san, pa kontam moguće, postah pauk poglavnik.
baš ja, okati glavopršnjak, bradavičasti člankonožac.
mažoretkinje leptirice dočekuju najbliže mi suradnike, redom mi nazdravljaju, svatko pruža svoju čašicu, red je svima gucnut i kucnut.
osam čašica, taman mi stanu u 4 para nogica.
osam jarana iz ck.
*
u svečanoj sali prigodni transparenti, okačeni na paukovoj mreži >>
od akcije do demokracije, u svojoj vjeri u svojoj havi, snaga insekata, od desnice do ljevice, od turske do sandžaka, od pala do kalemegdana, od dejtona do bočinje, od čede do čedomira, od tolerancije do jednoumlja.
kako nazdravljah s jaranima od francuskog šampanjca preko sarajevskog tamnog do škotskog viskija, tako me spuca adrenalinski libido.
moram pokupit trebu, spazih je na šanku, obukla se kao medicinska sestra, karmin, minjak, i još zavodljivo gleda. sad ili nikad.
pozdravih pajdaše redom, osam veličanstvenih
>>
čedomir lukić,
desnica radivojević,
ivica šarić,
slobodan kaurin,
željko komšić,
čedomir jovanović,
plus kapiten,
sejdo bajramović.
i diskretno, uz mig tjelohraniteljima i šoferu, odvedoh seksepilnu seku doma.
*
ujutro se budim, mamuran ali zadovoljen, glava slatko natekla, posteljina zgužvana, okrenem se…
i samo što ne padoh u nesvijest. prizor, apsolutni šok!
srce stade, udovi se zalediše, svih osam, vrisnuh.
> pa vi ste bogomoljka?!
* jesam.
> pa vaša vrsta ubija partnera nakon koitusa?!
* tako je šefe, završni čin, egzekucija…
ne brinite, to kod nas rade ženke.
ROMEO&JULIA
***
spektakularno nova dimenzija umjetničkog klizanja.
ushićenje do kaskade suza.
svjetlosna godina ispred drugih parova.
zato zlato nose drugi.
nakon jučerašnjeg magičnog performansa, nogomet mi, skupa s kladionicama, patriotskim tribinama i tv komentatorima, izgleda tragikomično.
bez uvrede, molim.
*
DIGITALNI HEROIN
***
nedjeljno popodne.
taman pomislih na njega, kad zove.
telepatija, da.
hajmo šetat.
lepi bane.
hajmo.
vils.
*
aquarius.
ambijent prijatan, metropolski, bez kiča, bez dima, osoblje ljubazno.
bane naručio kapučino, naručih kafučino.
kelner donio kafu, nije gledao belu lađu.
ali top okus.
*
ćaskamo, nismo se čuli od banetova božića.
nedjeljom ne nosimo mobitel.
s kauča superioran pogled na kompletan enterijer.
skeniramo.
dva dizajnirana japija papaju u desnom separeu.
do njih mladi hetero par.
pa dvije cure ala rihana.
lijevo dva puta po tri starije cure ili mlađe žene.
ulazi veće društvo, sedam-osam, urbano, sa sitnom djevojčicom, smještaju se do stejdža.
*
svi redom u sali, osim djevojčice, puše.
svi redom fanatično ćaskaju.
ali ne međusobno.
nego s mobilnim gadžetima.
djevojčica se udaljila.
otac je ustao i vratio je za stol, ne prestajuć sumanuto tipkat po zaslonu.
mama je za to vrijeme namještala frizuru i provjeravala vještačke nokte.
i trepavice.
i kut kamere za selfie.
*
onda lepi bane i moja malenkost odlučismo kupit vremeplov.
jer na moru je bura.
a litar benzina košta kao dva litra mlijeka.
a oboje po dva propala braka.
u treću sreću ne vjerujemo.
*
pesimist je diplomirani optimist.
*
ENVER
***
padne mi nekad na pamet, ničim izazvan banem na čvilu, kinezu, meštru od slikopisa.
nako, bez telefona, smsa, emaila, najave, poziva, razloga, interesa.
taj rijedak, dragocjen osjećaj da ste dobrodošli.
stolić+dvije artdeco fotelje, mušterija za fotkanja, čašica tračanja, gitara, taman.
*
naletim na envera.
kinezov rođak, predratni a bogme i ratni visokorangirani bezbjednjak.
u mirovini. razvezao, a što ne bi.
zada temu koja me kopka odavno.
*
bilo je to grlom u jagode doba. meni 13, buja pubertet, s klikera prelazimo na opasnije igre. kiko, čadžo, almin, irfan, đoko, mero…
imam sve petice, zlatna značka, uzoran u svakom pogledu, mamin ponos.
ali dok je mama na poslu, sin joj iz zasjede zračnicom likvidira uličnu rasvjetu pred glavnim mupom.
danima u strahu nisam zaspao, vidim milicajca kontam gotovo ščepat će me.
nikad živoj mami priznao nisam, kao što nikad pred njom nisam zapalio cigaretu. znala je da nakon nastave na gorici pušim dravu s vojnicima na straži, kućica kod vojne bolnice.
slušali smo u skromnoj kuhinjici mama+ja radio jedne tople julske večeri te davne socijalističke 1972., u eteru dragan stojnić, dragan antić, indexi, ana štefok, hamdija čustović, sabina varešanović…
kad uđe čika adil, donese taze tiskan svijet, tek sutra na trafikama. ne smije se kao obično, ozbiljan je belaj.
uzbuna! država je u pitanju. diverzanti, teroristi, ustaše kod bugojna. hitna mobilizacija, redovna+rezervna struktura ono+dsz.
*
teroristička grupa fenix, sastavljena od 19 gerilaca hrvatskog revolucionarnog bratstva, nakon višednevnih okršaja u operaciji raduša, uspješno je neutralizirana, javio je slavodobitno radio sarajevo.
pao nam kamen sa srca, drito u slobodu.
tako nezreo, pitah sebe, kako kamionet kamikaza emigranata može srušit našu nepobjedivu titovu fnrj, kojoj ne može naudit ni veliki tovariš staljin?
*
odgovor mi 2018. dade enver.
operacija je bila bar djelomično inscenirana, kako bi se mts u vlasništvu rbih kompletno zamijenio skupim, modernim oružjem, oruđem, streljivom.
od yu granice smo ludviga pavlovića i ekipu nadzirali, pratili,
lovili kao zečeve pa dramaturški puštali jatacima pa opet lovili…
15 emigranata je ubijeno, troje zarobljeno i osuđeno na smrt, jedan na 20 g robije. 13 mrtvih i 15 ranjenih uniformiranih lovaca kao kolateralna šteta.
naši su agenti sustavno kontrolirali emigraciju.
srpsku i hrvatsku.
surađivali smo čak s istočnonjemačkim stasijem…
tako svjedoči enver h, sin udbaša, udbaš u penziji.
*
partizanski general je hrvatske domobrane s obiteljima, uz britanski blagoslov nemilosrdno likvidirao bez suđenja u bleiburgu.
isti je krivousti ’91. naredio likvidirati pravaša paragu, generala kraljevića, stožer hosa, jedinstvenu rbih. danas krivousti mrtvac kontrolira najveću stranku, glavnu zračnu luku, ulice, medije i spomenike u većini gradova lijepe naše a njihove.
konačno nezavisne od beograda, zavisne od brisela i pentagona.
*
udba nam je sudba.
nastavit će se…
*
