Poštovani posjetioci Inforadara, od prije trinaest sedmica – roka ni dogovora preciznog nema, kao ni unaprijed određenog dana objavljivanja, u prilici ste da čitate nešto iz sehare Zadnja pošta Kozja ćuprija, u zavisnosti od autorove inspiracije i ozbiljnosti.
Iz potpuno drugačijeg spisateljskog ugla Branko Vrdoljak, splitski Sarajlija i dugogodišnji, novinar/urednik i muzički/modni menadžer, dijeliće vlastite tjedne/heftične misli i iskustva s vama.
P.S. Uredništvo portala jamči, autor antikolumne nije pripadnik nijedne domaće ni strane stranke, klana, službe.
———————————————————————————————
DESET PLUS PET
***
petnaest već.
zima.
proljeća.
ljeta.
jeseni.
stoljeća.
milenija.
*
miluješ krilima još.
nemoćan ti uzvratit.
harekrišna, anđele.
leptiriću moj.
*
mili koji čitate,
puhnite slova nebu.
majkama našim,
u bezvremenost.
***
LAPSUS CITY KULTURCID
***
zove don guido, bandit misionara franka zappe, nikako mu otić na koncert.
do sinoć, dupli povod.
foto retrospektiva + blues gig, ckm@jelićeva.
i pređem subotom uvečer konačno tu vrbanju, mraz ne smeta.
*
susret s dragim ljudima, nije nas pregršt, no radost opipljiva.
krasne fotografije, topli organizatori, virtuozna svirka.
norveški turisti uživaju, odaju ih akvarelne oči, osmijeh, mazno njihanje uz ritam.
*
stigoh oko 7 u društvu tek razvedene emine, niskog praga emotivne tolerancije.
vratih se s musadikom, niskog praga kulturološke tolerancije.
ponoć.
štrosmajerovom pod katedralom drmaju grozomorni turbodecibeli grmečke koride.
zvučnici istureni na pločnik nekad svete ulice.
norveški turisti zinuli, čudom se čude.
*
uteknemo od sadističke kazne za uši kroz snijegom i ledom okovan trgić oslobođenja.
vizavi doma armije, na bus stajalištu, citylights niz.
izvjesna maja berović, zetra big gig.
od sanu stipendirana perspektivna znanstvenica što po šišabarovima autotjunirana udruženo zavija s hipster talibanskom bratijom, istraživajuć utjecaj aromatiziranog opijuma na čudovišne nevene.
elton john i eros ramazzoti okupili su u olimpijskoj zetri po nekoliko stotina ljudi, kao grace jones u komplexu aqua.
stoga se odustalo od pink floyd.
rollingstonesima su dušebrižnici poručili, mojne mova tačkaba.
*
pogledam klip pomenute dame, blistave zvijezde na nebu olimpijskog lapsus cityja.
urođeni je raskošni talent požrtvovano nadgradila godinama mukotrpnog solfeđiranja po separeima noćnih klubova, zadnjim sjedištima ulaštenih netransparentnih bmw limuzina i pancirnih gradskih terenaca.
idjdigital heroina generacije, plemenit putokaz za ostvarit adolescentski san.
*
tri desetljeća prošlo je otkad ugostismo pornoart divu i talijansku parlamentarku mađarskog porijekla, ilonu staller cicciolinu.
naletih u ladici na fotodokument s aerodroma, predajem joj buket dobrodošlice.
dan je provela na yutelu, noću izvela grand opening performans u žacinom & kresinom teatar klubu kod narodnog pozorišta.
ulaz bio konvertibilna stoja ante markovića.
možda me dojam zbog ptsp vara, pa molim ne zamjerite >>
cicciolina mi u odnosu na maju berović izgleda kao pepeljuga, da ne bogohulim s marija magdalena.
*
curetak jučer još, danas miss nebodera.
pitam komšinicu u liftu, planira li na the great gig in the zetra.
ne slušam ti ja to baš, odgovara srdačno sexepilna studentica.
al’ sva ti moja raja fura nargilu i to,
šta mogu, odo’ i ja,
brata mi.
LIMENA GLAZBA & POČASNA PALJBA
***
zove jučer dino, gazda inforadara.
kaže, druže, molim te shvati. imam troje sitne djece, živimo od portala, a sigurnost mi je već ugrožena. prelazimo granicu.
pitam, di je problem?
kaže, je li ti to s radikalnom ideologijom koketiraš ili je promoviraš ili interpretiraš ili provociraš ili preispituješ ili upozoravaš ili zajebavaš?
*
a oboje bijasmo punkeri, darkeri.
samo on manijak, moja malenkost pitar.
zapis objavi, sjeti li se hardcore antinaci pandemoniuma iz venla, koncert u kuku.
ili amebixa iz bristola, poetrock u slogi.
negazione, inferno, no fx, slapshot… u kabareu kamernog teatra.
ili walter ovaj-grad-udiše-smrad u kultu, ex kino radnik, pa walter+bajaga na bh turneji kulture mira.
*
antarktik se topi, oceani plave, prašume krče, rijeke presušuju, zrak truje, fauna odumire, proleteri su u raju, kosmonauti na marsu.
žuti se prsluci udružuju s marine le pen.
nema granice između ljevice i desnice.
uredno čekamo id implant čipovanje,
platimo karticom.
3% planetarne populacije upravlja s 97% materijalnih, prirodnih i “ljudskih resursa”.
zemlja, globalni apokaliptični monetarni konclogor.
*
puštah nakon daytona dva sata yu glazbu na radiju portland, pjesmu po bendu, od slovenije k jugu.
pri koncu emisije, u studio banuše reporteri, diskdžokeji, urednici, tonci, direktor, domar, kuharica.
pitaju šta to sad svira,
bosnian, croatian?
macedonian mizar it was!
mizar je glavna zvijezda u repu velikog medvjeda.
posljednje utočište radikalne ideologije imaginarne slobode.
*
na američkom viasat history igra III REICH.
uvertira za #IV.
IVNAPEREPROZORE
***
imali su samo jedan snimljen singl. i to master, na uher kolutu.
jesen.
nazvali su se KATARINA DRUGA, napisano katarina II.
gagi je zaglavio u zatvoru.
pa su u sarajevo stigli bez njega.
zbog njega su promijenili ime.
pokojna majka ih je hranila i pazila, odsjeli su kod nas u nevelikom prizemnom stanu vizavi republičkog supa.
i nisu se bunili.
i bilo nam je divno.
odsvirali su prvi koncert van beograda u kuku, nesuđenoj mrtvačnici, na skromnom h&h razglasu i mandinim handmade altec+jbl kutijama.
i nisu se bunili,
možda zbog farmaceutskog dopinga.
i bilo im je divno.
pa su nas pozvali u uzvratni posjet, i bijasmo im.
vd, bojan, milan, magi.
tim redom su tankoćutni, svileni, jedno za drugim napustili vidljivi, materijalni, surovi svijet.
*
bojan & margita su bili ljubavnici.
svoj posljednji solistički koncert magi je uz videoprojekcije, pod imenom EQV svirala u sarajevskom labirintu, ex sgl/sarajevska građanska liga.
kao davni premijerni u kuku, opet u režiji moje malenkosti >>
kamo sreće da se nemam priliku faktima “hvalit”.
dugim rukavima handmade vezene indijske tunike krila je tragove pod levom miškom.
upitah, sjeća li se epizode kad joj na prvom druženju nerado povjerih da u bojanovim očima vidim smrt, a ona uz monalizin osmijeh komentirala da sam lud?
utajih joj novu tajnu. njenih očiju.
boje meda.
*
neki novi klinci su generacijama kasnije odlučili popunit prazninu iza ekv.
nazvaše se d’gump.
stiliziraše simbol beskonačnosti.
za dallas bez prefixa d snimiše prekrasan autorski debitantski album, s ekv kaverom.
i nestadoše.
deni, koji je u kuku katarini asistirao tonsku, potpisuje digitalni mastering gumpu.
da nodi nije zavrtio dio neba na radiju sarajevo, ne bismo se sreli, niti bi album producirao roderick iz muzeja suvremene, niti im gostovali vlado podany i rip vlada divljan, niti snimili videoklipove, ni svirali bh tour (palma tz > johnny sa > abraš mo).
*
dama je profesor muzike, sklada, piše textove, pjeva i svira flautu.
uz kahfvicu na suncu, kažem >> stilom podsjećaš na pjevačicu negativa.
a tko je, što je, pita.
ivana pavlović, raja s bežanijske kose, beograd.
kako joj je ime, zezaš, kaže.
ponovim.
vadi iz rokerske torbice svoju ličnu.
na kojoj piše ivana pavlović.
izbacismo jedno a iz imena.
ivna je oprala prozore, ostavila oproštajno pismo.
*
jutros upalim radio, nodi ćatović baršunasto vodi jutarnji četvrtkom, ne nervira konferansom ni playlistom.
pušta ekv pgzn obradu nakon vijesti.
da nije, ne biste čitali ovu ćuprijicu kozju, pa ni žaklina žužu.
*
ima neka tajna veza i gotovo.
početak i kraj su jedno.
jučer, danas, sutra su jedno.
beskonačno.
