Poštovani posjetioci Inforadara, od prije petnaest sedmica – roka ni dogovora preciznog nema, kao ni unaprijed određenog dana objavljivanja, u prilici ste da čitate nešto iz sehare Zadnja pošta Kozja ćuprija, u zavisnosti od autorove inspiracije i ozbiljnosti.
Iz potpuno drugačijeg spisateljskog ugla Branko Vrdoljak, splitski Sarajlija i dugogodišnji, novinar/urednik i muzički/modni menadžer, dijeliće vlastite tjedne/heftične misli i iskustva s vama.
P.S. Uredništvo portala jamči, autor antikolumne nije pripadnik nijedne domaće ni strane stranke, klana, službe.
———————————————————————————————
SADAKA FEST
***
premijerno, ponosno vele, solidarno organiziran u dva grada.
huan antonio duo’dick svečano ga otvorio u
sarajevu & teheranu.
herojski, srpski da ga ceo svet razume.
a najviše mrski lijeni bosančerosi.
*
pomozi eu.
pomozi un.
pomozi irc.
pomozi ioc.
pomozi ohr.
pomozi nato.
pomozi bože.
pomozite rusi.
pomozite turci.
pomozite arapi.
pomozite ameri.
pomozite japanci.
pomozite indijanci.
pomozite vanzemaljci.
*
sram vas bilo prijatelji.
ne obnoviste nam bob stazu ni jaslice ni vikendice ni skakaonice ni olimpijski muzej ni dom penzionera.
iznevjeriste olimpijski duh.
a da vas malo gurnemo u minsko polje, ekološko, svetsko a naše bre?
zar ste očekivali da sve to postignemo omladinskim radnim akcijama?
milijardama koje ste nam donirali za ispiranje vlastite prljave savjesti?
mi sami, pitomi, tuđom krivnjom devastirani u čistoj, lijepoj, bogatoj, jedinstvenoj, multikulti kakokome domovini…
*
a bolje bi nam bilo da smo sretni.
mudro, psiho bosanski, brata mi u teretani.
U SLUŽBI NJENOG VELIČANSTVA
***
samo dvaput se živi,
bar tako se čini.
jednom u javi,
drugi put u snu.
*
godine krotke,
gomilaju ti se.
iskrsne stranac,
ljubav zove se.
*
uplašiš li se,
stranac ti utekne.
platiš li cijenu,
san javom postane.
***
(soundtrack prevela malenkost moja)
ZRCALO
***
samo jednom dnevno usudim se pogledat pravo u lice.
ujutro.
kupatilo.
prvo, dugotrajno umivanje.
jedino tad se sebi ne gadim.
ni ružan ni star.
kazao bih čak,
da sam kamuflirani narcis kao što jesam,
sviđa mi se jutarnja slika u ogledalu.
otkrijem na lunarnom, snenom licu trag antičkog likovnog rukopisa,
misteriozni
žig epopeja predaka.
*
potom, dok kahfvica ne proključa, rutinska gimnastika na balkonu.
(poratne komšije iz visavis nebodera garant umiru od šege).
mada svakodnevno čvrsto i neopozivo odlučim nikad više, prije ili kasnije uključim mobilni, radio, tv, pročitam ponešto.
valja mi izać, poslom, na sud, na šalter, bar za usluge koje isključuju.
valja provozat bicikl, prošetat, bacit smeće, kupit pitu, ubrat čaj, popravit cipele, popit pivce, tečnu jabuku, progovorit poneku utješnu s kolegama mizantropima ili makar slučajnim hodačima.
*
kako sat otkucava a sunce putuje zapadu, tako umiveno lice nabacuje grimase,
oči gube nevinost, čelo se nabora,
usne nahere,
misli mute,
jezik opogani.
uzalud tokom dana lice višekratno umivam,
ni deterdžentom ga oprat ne uspijevam.
lice, obrijano ili ne, biva sve ružnije,
sve tegobnije.
zajebanu situaciju ponekad ponešto poprave indexi s
jutro će promijenit sve.
*
odavno se prestah gledat u ogledalo
SMRT NARODU, SLOBODA ANTIFAŠIZMU
***
od fašista mi se više gade samo antifašisti >> vaclav havel
*
nema, komandante, više tvog vojnika.
niti orla niti sokola.
potrovani.
ovi što se lažno tvojim predstavljaju,
gavrila su đaci, crne ruke plaćenici.
ni tvrtka ni katarine ni gradaščevića ni spahe ni dizdara ni ambroza ni lenjina ni trockog ni marxa ni kardelja ni guevare ni fidela ni tihog&prleta ni mirka&slavka ni haseta&osima ni lennona&mccartneya ni jaggera&richardsa ni joplin&hendrixa ni marleya ni rottena ni johnnyja.
*
maskirani mladobosnaši uživaju koktele u sadakom od kraljevske žrtve obnovljenoj vijećnici.
komiti 1914. pred mrskom vijećnicom počinju svjetski rat za tuđi interes.
1992. komiti s pala pale mrsku im okupatorsku vijećnicu.
2018. bratija slavi antifašizam u sada omiljenoj im vijećnici.
uživa sinekure antifa mantrama, putuje svijetom,
slavu bosne pronosi festivalima, predstavama, filmovima, koncertima, seminarima, radionicama, projektima, monografijama, koprodukcijama, persiflažama.
crnom rukom protektirana kao medvjed bijeli.
požrtvovano, humanistički, globalistički, revolucionarno ukazuje na povampireni fašizam. metafizičan, depersonaliziran, imaginaran, bezimen, inkognito fašizam.
antifa ilegalci, diverzanti, saboteri, foteljaši u naciparlamentu, u koaliciji s neprijateljem.
mašu oktroiranom ikar zastavom.
kače status, letak, bilbord, samohvalu. slikaju se, blebeću, viču parole, kupe pineze.
u tramvaju okrenu glavu kad huligani zbodu denisa.
nemoćni obnovit trafiku, školu, tvornicu, dom kulture, muzej, mjesnu zajednicu, poštansku marku, košarkaški klub, kamoli vijećnicu ili državnost.
gladne ne nahrane bez provizije.
tijelima živog zida neće zaustavit
ubijanje ekoloških bisera,
deložaciju za profit neprofitne mikrokreditne makromafije, građevinski urbicid, likvidaciju radničke klase,
s mjeseca vidljivo izborno razbojništvo, akciznu pljačku naroda.
*
zašto talasat, čačkat mečku, i antifašisti su znate ljudi, imaju familije, valja im to školovat i prehranit.
nije čas za bunu, glavno da se ne puca.
pilula demagoškog aktivizma umjesto demokratskog centralizma, taman mjera.
smrt antifašizmu, sloboda narodu.
prosvijećeni apsolutizam, marš s balkana.
*
pitah didu mog, sjeti se komandante, dao si didi spomenicu i osam ordena za osam rana, pitah didu mog prije no ga limena glazba i počasna paljba u vječnost ispratiše na barama. tamo leži s majkom mi samohranom, kojoj si, sjeti se komandante, dao medalju trudbeničkih zasluga.
pitah didu mog često, kako je fasovao metke, je li puno bolilo, je li ubio više švaba od bate živojinovića, je li s tobom maršale jeo korijenje na romaniji i igmanu i neretvi i sutjesci, i koja je razlika između ustaša i četnika i nacista i fašista.
eskivirao dida odgovor, dok ne odrastoh pa upitah s pubertetskim autoritetom.
prozbori dida kroz bijele zube kupreške, gladeć staljinovske brkove
>>
lave moj mali,
nacisti su dječici na ulicama dijelili bombone i jedva čekali vratit se u švabiju.
fašisti su jedva čekali vratit se tatici benitu a čokolade su dijelili zgodnim curama, obećavavši brak u italiji.
ustaše su završile u bleiburgu ili južnoj americi i australiji.
a četnici su završili u partizanima.
komšija čika četnik manojlo dobio viši čin i veću penziju i veći stan od dide tvog.
a ti lave moj, ponesi na plažu pod marjan svaki dan jabuku, operi i zagrizi makar ti se ne jede.
zdrava je jabuka.
*
da je danas dida moj živ, kladim se kvotom sto na jednoga,
unuka lava bi, pored ovakvih minder kvaziantifašista,
radije upisao u jugend internat.
*
1986.
tatin frend, vice vukov, treba pjevat na dugmetovom albumu pljuni i zapjevaj moja jugoslavijo.
vice bio hrvat, nikad šovinist, čak ni hdz.
ali udba zabranila. svetozaru vukmanoviću tempu nije, taj je pevao.
*
1992.
gazda studija u vasi pelagiću, grbavica, bježi iz pakla. čekpoint ilidža.
srpski teritorijalac čita ličnu kartu.
> željko mandić?
> jesam.
(olakšanje, nije musliman)
> željko, a zašto ti se otac zove vencel?
(manda je zbrisao pod paljbom)
*
malik, producent u penziji, fan i tvoj i blažov, ispričao mi epizodu, kune se istinitu.
snimala ekipa tvsa partizansku dramu na romaniji.
okupili domoroce, statiste, dogovorili solidan honorar.
kostimografkinja uzimala mjere svakom po redu.
tek, stari će domaćin:
> što će vam te mjere?
> za šivanje četničkih uniformi.
> a koliko vas to košta?
> 2000 dinara po uniformi.
> evo dam original iz četresprve za hiljadu, mere?
> ma treba nama ljudino stotina uniformi, masovne su scene.
> ništa vi ne brinite, neće da fali.
*
i ne fali nam ništa.
sve taman, komandante.
