Poštovani posjetioci Inforadara, od prije dvadeset i šest sedmica – roka ni dogovora preciznog nema, kao ni unaprijed određenog dana objavljivanja, u prilici ste da čitate nešto iz sehare Zadnja pošta Kozja ćuprija, u zavisnosti od autorove inspiracije i ozbiljnosti.
Iz potpuno drugačijeg spisateljskog ugla Branko Vrdoljak, splitski Sarajlija i dugogodišnji, novinar/urednik i muzički/modni menadžer, dijeliće vlastite tjedne/heftične misli i iskustva s vama.
P.S. Uredništvo portala jamči, autor antikolumne nije pripadnik nijedne domaće ni strane stranke, klana, službe.
———————————————————————————————–
LEVAT & LÉVY
***
taman odlučim šutit dva-tri dana, dosadim objavama raji i samom sebi.
ne da vrag.
čekajuć tekmu sinoć, liverpool, vjerovatno ste propustili specijalni pressing.
*
bernard-henri lévy. alžirac, francuz, židov, filozof, pisac, prijatelj bosne i lapsus-city sarajeva.
razgovor vođen na gostujućem terenu.
koga zanima, može pogledat na webu.
*
konac djelo krasi.
visprén-lucidan novinar-urédnik (akcentna kvačica namjerna), politički korektno, bosanski napaćeno, internacionalno antifašistički, slavodobitno poentira
>>
možemo li ovaj intervju zaključit parolom
smrt fašizmu, sloboda narodu!?
ne mogu vjerovat vremeplovnim ušima, kao da je davna 1942. u slobodarskom beogradu, toj prvoj ratnoj judenfrei prijestolnici.
pritom još pitač parolu recitira, pliz zamislite, na engleskom jeziku. jeste li u sebi?
pliz sad naglas:
det tu fašizm fridom tu d pipl.
kontam, nastavak top-liste nadrealista.
upitani se pisac lévy, na desnoj strani ekrana, promeškoljio ali promptno snašao.
> ne možemo. fašisti su dio naroda, a dio naroda je u službi fašizma… pa je prikladnije osudit svaku tiraniju.
*
smrt narodu, sloboda nadrealizmu.
*
BOGIĆ
***
slušah evo na radiju uru razgovora vanje iličić s bogićevićem. bogić je frend mog frenda braneta radosavljevića, nekad stanovnika grbavice, danas las vegasa.
svjedočih kako bogića jedne nedjelje u šetnji vrelom bosne, bez tjelohranitelja, brojni izletnici i prodavci suvenira redom spontano pozdravljaju, pružaju mu ruku punog srca i iskrenog osmijeha.
kamo sreće, kaže za roštiljem teta vasva dok joj muž ramiz klima glavom, da ste nam opet gospodin i drug predsjednik.
ali mu sramotni ustav kao sarajevskom srbinu zabranjuje kandidaturu.
bogić vanji opisuje kako je godinama gradio zemlju na omladinskim radnim akcijama. kako će onda u beogradskom predsjedništvu popustit ucjenama slobinog generalštaba, kazat da ratu za veliku srbiju, odobrit narodnoj armiji rušit svoju zemlju i pucat na svoj narod.
ipak, rezigniran konstatira da pruga prijateljstva koju je dobrovoljno gradio ne povezuje više nikoga. da smo kao društvo dotakli dno, privatiziravši državu, teritorij, firme, politiku.
činjenica, ne možemo utjecat na svjetske trendove, ali možemo se bar trudit postat bolji ljudi.
tako je razgovor s elokventnom domaćicom vanjom zaključio naš, bosanski mali bog, bogićević bogić.
bog, postoji li, ne postoji izvan čovjeka.
izvan nas samih.
*
kao klinac sam u osnovnoj školi gostovao akcijašima na tjentištu. nešto kao ekskurzija.
osim veličanstvenog spomenika, pamtim udarničke uniforme i lascivne kolektivne akapela koračnice.
tipa: vodi dunja svoga kera da ga liječi od tripera, pošla dunja da se *ebe pa ponijela jedno ćebe, hej haj dunja ja djevuška ljepa maja…
pamtim kako se na dragoš sedlu odvojih od grupe i vodiča, beruć slasne šumske jagode, pa zalutah. prisjele mi jagode. da ne nabasah na kravu koja sama pase travu na izoliranom proplanku, teško bih unezvjeren kroz prašumu našao put natrag u naselje.
sjećam se napornog uspona na spomen obilježje savi kovačeviću. nikad se nije otkrilo da je ubijen s leđa.
i sjećam se da sam danima buljio u zanosne obline zgodne akcijašice, pitao se je li to dunja, zavidio udarnicima što dijele njenu intimu.
*
drugi bliski susret s akcijom desio se desetljeće kasnije.
kupih razglas, radih program u studentskom klubu kuk, punk+newwave utočištu, bijah producent avangardnog sch.
frend nuke, bogićeva raja, funkcioner u sso. za mlađu raju, savez socijalističke omladine.
pita on bi li sch svirao na akciji. kažem, zezaš se, znaš da imamo probleme s milicijom i agitprop dušebrižnicima.
ne odustaje, pita jesmo li državni neprijatelji? nismo valjda, volimo svoju zemlju, tu smo rođeni i odrasli.
a treba li vam koji dinar? kako ne, snimamo ploču kod ljupka, mileta i mande na ilidži.
i tako, nastupimo na ora, nekad oko olimpijade.
*
sumrak, akcijaši večeraju žuljevitim dlanovima, pa se uz gajbe piva okupljaju pred binom.
teno, elči, pibo, azra, nećko, šizofrenični stihovi plus vanzemaljske note pod mladim zvjezdanim nebom.
pjesma po pjesma, upitnik u pogledima, osipa se publika, prelazi u menzu skupa s gajbama, nastavlja zabavu po svojoj mjeri.
na koncu pred pozornicom ostane petnaestak najupornijih.
bend ih počasti kaverom marleya, war. neki čak zaplesaše.
ali najkrupniji akcijaš, harlovina, bilder od brda odvaljen, neformalni lider, zajebana faca ala kuduz, od početka do kraja koncerta stoji sa strane, do livade, i kritično promatra.
prilazi mi, nekako prijeteći.
> jesi ti menadžer?
>> ovaj, eto kako se uzme.
> oš me odvest u garderobu?
>> (hajd kaži ne) ok.
ulazimo.
bend zinuo.
šutim.
bilder prekida iščekivanje.
> dva sata vas gledam. i ništa vas pod milim bogom ne razumijem!
(azra se povlači elčiju iza leđa, strah u očima).
bilder se unosi, saginje.
lupa se šakama po grudima.
> ništa vas ne kontam. ni na što ne liči ta muzika!
(akcent provincija. što nam je trebala ova avantura¿ udara se i dalje u prsa).
> al dva debela sata vođe me buba. svaka čast.
častio gajbom pivare.
INTERVIEW
***
> nemoj kupovat pitu, sam je ispekoh. pive i rakije ima, dofuraj oko 6.
i otfurah borisu sinoć.
do 10 ćumurasmo pa ušutismo do 1, gledajuć hrt3.
*
na rubu znanosti, tema glazbena terapija.
ne možeš je okusit, opipat, vidit, namirisat. samo čut.
a utiče na sve tjelesne biohemijske procese.
život je možda moguć bez nje, no tad sigurno besmislen.
istina jeste: nije izmišljen bolji univerzalni lijek, ujedno prevencija.
zato je prirodni, perfect štim prošlog stoljeća zavjerenički zamijenjen šejtanskim. 440/432hz.
zato nam danas bach i abba zvuče nestvarno pitomo, blagotvorno, daleko, gotovo božanstveno.
muzika bolje neka stimulira agresiju, konflikt, rat, bolest, potrošnju, industriju, biznis, profit.
*
potom na hrt3 pustiše vintage igrani film divlji anđeli.
glavne uloge peter fonda i nancy sinatra.
hells angels na čoperima, uz naci ikonografiju i hippie rock muziku, prikazani kao banditi, šejtani, ubojice, pljačkaši, vampiri, nekrofili, sadisti, narkomani, razvratnici, antikristi. u krvavom kalifornijskom piru dvije filmske ure gaze, siluju američki san, poredak, ćudoređe, tradiciju, slobodu.
pa milioni mediokriteta naravno zdušno navijaju za šerife, policiju, nacionalnu gardu, bijelu kuću, pentagon. bodre patriotsku, sustavnu represiju, alcatraz, guantanamo.
i u takvom kaubojskom duhu mediokriteti ponosno odgajaju svoju mladunčad.
hollywood je globalni masonski mentalni terorist.
*
boris mi za lakunoć ispričao anegdotu.
za max magazin je u etažnom deluxe salonu hotela aqua, radio intervju s milom mi srcu i oku gošćom, anom stanić.
nema od tada još 20-30 godina, ali ima već 15, jbt.
ničim izazvan, nakon razgovora o umjetnosti, dok fotoreporter saletović okolo stilske garniture haznadarević škljoca, boris postavlja dami pitanje
>>
za kraj molim dozvolite, jeste li, kako pišu tabloidi, zaista u sretnoj intimnoj vezi s dizajnerom enterijera francuskih kupatila žilienom, ili je vaš ljubavnik zapravo vodoinstalater žika?
*
kolega fotoreporter instant zamrznut, prestaje škljocat, upada u intervju
>>
ana, molim izvin’te, ograđujem se od ovog pitanja.
ana je razrogačila seksepilne okice, za tren skenirala situaciju, otvorila usta…
i prasnula u smijeh.
*
šta će ba nama hollywood.
*
————————————————————————————–
MIß U€FA
***
ne znam za vas, nakon dva uzastopna antologijska polufinalna trilera na rubu mogućeg, probdjeh noć.
bajkovit trijumf srca, hrabrosti, volje, vjere, nade, mašte, ofanzive, optimizma, sinergije, inspiracije, ferpleja, romantike.
priželjkivan ali neočekivan trijumf sportskog duha nad novcem, taktikom, statistikom, proračunom, lobijima.
*
ne znam za vas, nogometna mi euforija, osim blokade sna, inicirala nuspojave.
ne raduju me porazi barce i ajaxa, nego vesele dometi liverpoola i tottenhama.
za spektakularne dvoboje trebaju veliki suparnici.
zahvalan, čestitam svim polufinalistima, i svim navijačima.
*
svijet je na pet kontinenata osvanuo uz meganaslove:
engleski finale lige šampiona!
boris, kojeg evo kako mu obećah više ne spominjem, predviđa engleski finale i lige europe, arsenal-chelsea.
dozvolite ipak priziv savjesti ciniku kakav ponekad jesam, iz svoje se kože na ćupriji ne može
>>
a) ni liverpool ni tottenham nisu aktuelni engleski šampion, jer nisu osvojili premiership.
b) u startnih 11 istrčali su samo po tri engleza.
u liverpoolu: milner, alexander-arnold, henderson.
u tottenhamu: ali, rose, trippier.
a+b=c.
apsolvirasmo li osnovnu školu, zaključujemo lagano:
niti engleski niti šampionski finale.
finale, talijanizam, muški rod.
*
kako postat miss europe ako nisi miss england?
skrojite si lentu miss brexit.
zapjevate you’ll never walk alone.
u očekivanju eurofinala 2k20, sudara prvaka premier i premijer lige.
manchester city-lapsus city.
