Piše: Dragan BIJELIĆ
Jedina stvar koja je u slučaju smrti mladića iz Banjaluke Davida Dragičevića nesporna jeste da je on umro usljed utapanja, ili, pojednostavljeno, da je nesretni mladić bio živ u trenutku kada je došao u kontakt sa vodom.
Gdje je došao u kontakt sa vodom i kada tačno, te okolnosti koje su dovele do toga da David dođe u kontakt sa vodom – pitanja su na koja već danima nema odgovora.
Kako nema odgovora – tako se raspiruju razne teorije koje su na kraju “natjerale” i porodicu pokojnog mladića da se oglasi saopštenjem za javnost i zamoli sve da ne komentarišu slučaj na društvenim mrežama, te da, ukoliko imaju bilo kakve detalje i saznanja, da im to lično saopšte, ili nadležnom tužiocu uz zagarantovanu zaštitu identiteta.
Otežavajuća okolnost u čitavom slučaju tragične smrti Davida Dragičevića jeste famozna konferencija za novinare na kojoj su ishitrenim izjavama umjesto smirivanja, sumnje tek više raspirene.
DVIJE VERZIJE SMRTI
Na sve navedeno svakako treba dodati da je narod odavno izgubio povjerenje u policiju, pa i kada se nešto “normalno” saopšti nailazi na otpor kod javnosti, a pogotovo proizvoljne, zamuckujuće i nesigurne izjave (kakve smo mogli čuti na pressici), neutemeljene na dokazima.
Od datuma pronalaska beživotnog tijela Davida Dragičevića, koje su građani uočili na desnoj obali rijeke Crkvene, nekoliko metara prije ulijevanja ove pritoke u rijeku Vrbas, iskristalisale su se dvije verzije.
Prema “zvaničnoj”, David je kobne noći prepješačio pola Banjaluke, sukobio se sa grupom mladića, otišao do jedne kuće u banjalučkom naselju Lauš u koju je ušao kroz nezaključana balkonska vrata. Ova verzija je, navodno, potkrijepljena i snimkom kamere “na kojem se vidi Dragičević”. Poslije navodne krađe, David je ubrzo upao u rijeku Crkvenu.
Međutim, ova zvanična verzija ima daleko više pitanja, među kojima je prvo i osnovno: Kako je tijelo Davida isplivalo iz rijeke Crkvene tek nakon šest dana?
“Rijeka Crkvena poznata je po tome što prije ulijevanja u Vrbas, većim dijelom prolazi ispod glavnih gradskih saobraćajnica i njen tok nije nešto velik, ali je sličan kanalizaciji. U prilog ovome ide i podatak da je Crkvena u tom ‘podzemnom’ dijelu prepuna pacova. Stoga se postavlja logično pitanje, kako je David danima ‘plutao’ u kanalizacionom dijelu Crkvene, među pacovima, a na tijelu nema niti jednog jedinog ugriza”, ispričao je izvor iz istrage.
Drugi sporan detalj jeste pomenuti snimak, na kojem je faktički nemoguće napraviti identifikaciju osobe koja je ušla i izašla iz kuće u naselju Lauš, odnosno, nije moguće jasno vidjeti da li se radi o Davidu ili nekoj drugoj osobi.
Druga verzija tragične smrti mladića iz Banjaluke jeste da se kobne noći potukao s većom grupom mladića, da su ga teško pretukli, a zatim bacili pored rijeke. Za ovu verziju, izuzev priča rekla-kazala, nema materijalnih dokaza, barem ne za sada.
Podsjetimo, nestanak Davida Dragičevića, mladića iz Banjaluke, prijavljen je 17. marta, a tijelo je pronađeno šest dana kasnije na obali rijeke Crkvene, ispod banjalučke tvrđave Kastel.
Dan nakon pronalaska u Policijskoj upravi Banjaluka održana je sporna konferencija za novinare na kojoj je Darko Ilić, šef Uprave za organizovani kriminalitet MUP-a RS, rekao da su kod pokojnog mladića pronađeni predmeti koji potiču iz krivičnog djela krađe. Na konferenciji je saopšteno i da je uzrok smrti bilo utapanje.
Ishitreni komentari i zaključci doveli su do velikog revolta javnosti, pa su razbuktalu vatru dolaskom na noge porodici pokojnog mladića pokušali ugasiti lično predsjednik RS Milorad Dodik i ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač.
PARALELNE ISTRAGE
Svi su se oni složili da Davidov slučaj zahtijeva dodatnu istragu, novi tim ljudi, svi su se složili da je ono što je izjavljeno o Davidu na spornoj konferenciji za novinare bilo najblaže rečeno nepotrebno.
Koliko je slučaj smrti Davida Dragičevića drugačiji od ostalih govori i lična istraga koju je paralelno sa policijom provodila porodica i najbliži prijatelji pokojnog mladića.
“Dolazile su različite informacije, i svaka se provjeravala, ali je bilo i takvih konstrukcija da se prosto zapitate da je neko toliko sposoban da iskonstruiše priču u tako kratkom vremenu. A kada smo razgovarali oči u oči sa tom istom osobom usljedila bi potpuno drugačija priča naravno”, izjavio je blizak član porodice pokojnog mladića, koji je zamolio da mu ne navodimo ime.
Ako bismo se smjeli upuštati u slobodniju procjenu slučaja koji je podigao cijelu Banjaluku i dobar dio BiH na noge, ali isto tako prijeti da se izrodi u medijsku sapunicu, pri čemu isključivo i najviše pati porodica pokojnog mladića, onda se sve svodi na dva relevantna zaključka.
Prvi je da su dokazi labavi i klimavi u tolikoj mjeri u kojoj javnost, većinski, sumnja na Davidovo ubistvo i prikrivanje izvršioca (iz mogućeg razloga jer se štiti neko izrazito moćan).
Iz drugog proizilazi sljedeće. Postoji, dabome, mogućnost da ipak nije ubistvo, no šta bi to značilo? Cijela stvar je, naime, već postala odviše osjetljiva, čak je i grubo ispolitizovana, da će zbog svega neko iz samog vrha policije morati da odgovara pred sudom javnosti, a i porodicom stradalog mladića.
Jer ne treba zaboraviti, Davidova tragična smrt je samo nova u nizu misterioznih i nikada razjašnjenih, zbog čega je nekada sigurna Banjaluka postala grad sve opasnijeg življenja.
