Masovno iseljavanje mlade, obrazovane radne snage, koja odlazi da radi širom svijeta, a mahom u zemljama EU, trend je koji se posljednjih godina intenzivno odvija u našoj zemlji. Razlog za iseljavanje možda će vam biti i jasniji ako navedemo činjenicu da Bosna i Hercegovina nema precizne i zvanične podatke o iseljavanju, a kamoli jasne strategije kako preokrenuti te trendove.
Dakle, govorimo o državi koja očito nije u stanju da ispunjava i kontroliše svoje osnovne zadaće, što uz tešku ekonomsku situaciju, nezaposlenost, niska primanja, političku nestabilnost i besperspektivnost, pojedince navodi da životnu sreću i budućnost potraže u bijelom svijetu.
OD 2013. GODINE 800.000 LJUDI MANJE
No, za razliku od BiH, Njemačka vodi računa o ovome, pa je tako, prema podacima Saveznog ureda za migracije, u ovu zemlju tokom 2016. i 2017. iz BiH doselilo tačno 50.112 ljudi, što je otprilike broj stanovnika koji imaju Posavski i Bosansko-podrinjski kanton zajedno.
Zapanjujući dokument Agencije za statistiku BiH iz 2018. pokazuje da naša zemlja trenutno ima svega 2,7 miliona stanovnika. To je za 800.000 manje u odnosu na popis 2013. godine, i čak 1,6 miliona u odnosu na popis 1991., kada je BiH imala 4,377.033 stanovnika.
Kako stvari stoje, ovaj trend opadanja stanovništva bit će intenzivno nastavljen i u budućnosti.
Adnan Fehratbegović, magistar elektrotehnike, koji se bavi analizom statistika i podataka, izračunao je demografska kretanja i trendove koji nas čekaju u budućnosti. Istraživanja brojki koja je radio pokazuju da će u budućnosti intenzivno trajati proces iseljavanja mlade radne snage i pada u broju novorođenih s jedne, te rasta broja penzionera s druge strane.
Foto: Grafikon
Njegove procjene govore da će iz godine u godinu dolaziti do značajnog pada broja novorođenih, a u posljednjoj godini za koju je napravio prognozu, dakle 2033., predviđa da će ta brojka iznositi svega 24.000! Poređenja radi, 1991. godine bilo je 66.000 rođenih beba, uz napomenu da je to godina s ubjedljivo najmanje novorođenčadi nakon Drugog svjetskog rata.
„Što se tiče broja novorođenih, moja analiza se temelji na dva ključna faktora: Broj žena u fertilnoj dobi, od 20 do 40 godina, i na ovu populaciju otpada preko 98% novorođenih. Dakle, broj ove populacije igra značajnu ulogu u očekivanom broju novorođenih. I broj novorođene djece po ženi – a pretpostavka je da će odnos biti na nivou 2013. godine. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da i ovako sumorne prognoze u realnosti izgledaju još teže. Naime, iako je projekcijom predviđeno da bi smanjenje broja novorođenih ispod 29.000 na nivou BiH trebalo nastupiti tek 2021. godine (H kolona sa slike 1), to nam se dogodilo već 2018. godine, kada su na nivou BiH rođene tek 28.552 bebe. Preliminarni podaci za prvu polovinu 2019. godine govore da je stanje gore nego lani. To znači da bi 2033. godine projicirana cifra novorođenih od 24.000 bila i dobra, ukoliko se nastavi sa ovakvim trendovima”, navodi Fehratbegović.
Ipak, ključni problem nije u samim poraznim brojkama, padu ukupnog broja stanovnika, odlasku mladog stanovništva i povećanju broja penzionera. Ključni izazov koji se ovdje postavlja je kakve će to dugoročno reperkusije imati na ukupnu društvenu i ekonomsku situaciju u BiH.
PREBACIVANJE PIO SISTEMA NA BUDŽET
Ekonomist Faruk Hadžić predviđa da će BiH ekonomski vjerovatno stagnirati uz blagi i nedovoljni ekonomski rast od 3% godišnje, i to u prvom redu zahvaljujući doznakama iz dijaspore koje će održavati nivo potrošnje i prikupljeni PDV, ali da će pravi problem nastati kada zbog negativnog prirodnog priraštaja broj doznaka opadne:
Foto: Faruk Hadžić
“Situacija je već alarmantna, s obzirom da nam se broj penzionera značajno povećava, a da nam broj radne snage smanjuje. Vlada mišljenje da omjer broja radnika i penzionera treba biti 2:1 da bi PIO sistem bio održiv. Situacija je već alarmantna, s obzirom da nam se broj penzionera značajno povećava, a da nam broj radne snage smanjuje. Zbog toga je RS prebacio PIO sistem na budžet, što će uraditi i FBiH od 1. januara 2020. godine. Razlika u nedostajućim penzijama će se nadoknađivati iz poreza i akciza. Ono što je alarmantno jeste da prema projekcijama, u narednih pet, šest godina u sistem ulazi oko 80.000 penzionera. U pitanju je neto povećanje, jer nam je postojeća radna snaga poprilično stara“, ističe Hadžić.
Usljed iseljavanja stanovništva broj nezaposlenih u BiH rapidno opada, ali se, s druge strane, ne povećava broj zaposlenih za isti broj. Sve to za sobom vuče dodatnu opasnost da naša zemlja ostane dugoročno ekonomija niskog dohotka. No, Ferhatbegović je također napravio izračun i koliko u ukupnom iznosu BiH košta odlazak svake radno sposobne osobe:
„Naime, da bi se podigla osoba, potrebno je i do 100.000 KM. Govorimo, dakle, o periodu od rođenja do dobi kada osoba biva radno sposobna. U to je uključena ishrana, odjeća, režijski troškovi, školovanje, zdravstvena njega, itd. Osim toga, ukoliko se u obzir uzmu i troškovi obrazovnog sistema (kojeg finansiramo kroz doprinose na platu) može se doći do iznosa od 50.000–100.000 KM, dakle odlazak jedne radno sposobne osobe iz BiH ukupno košta od 150 – 200.000 KM“, navodi on.
Ipak, postavlja se pitanje zbog čega je iseljavanje iz BiH baš posljednjih godina uzelo tolikog maha. Dio razloga svakako s krije u mogućnosti lakšeg zapošljavanja u zemljama EU i teške ekonomske situacije u zemlji. Ipak, podaci ukazuju i na intenzivan trend odlaska zaposlenih. Također, treba imati na umu da ekonomska situacija koliko god da je loša, ona je ipak neuporedivo bolja nego što je bila u prvim postratnim godinama.
BIH ĆE MORATI UVOZITI RADNU SNAGU
U ovome se možda krije i najstrašniji detalj cijelog problema, ozbiljniji i od pitanja same loše ekonomske slike u zemlji – u Bosni i Hercegovini sve manji broj ljudi vidi bilo kakvu nadu.
„Mladi ne samo da nisu zadovoljni postojećim stanjem, već što je gore, ne vide nagovještaj da će u budućnosti nešto promijeniti. U društvu gdje vladaju korupcija i mito, gdje se poslovi i zaposlenja u javnom sektoru dobijaju prvenstveno zahvaljujući stranačkoj pripadnosti, gdje se na administraciju troše astronomski iznosi dok istovremeno putna infrastruktura pripada prošlom vijeku – teško da mogu vladati pozitivni osjećaji vezani za budućnost“, ističe Ferhatbegović.
Trend iseljavanja iz BiH za sobom uzrokuje i novi paradoks u bh. ekonomiji. Iako je nezaposlenost i dalje visoka, dešava se da se pojedini sektori već sada suočavaju s nedostatakom radne snage. Države poput Njemačke nedostatak radne snage i održavanje svog socijalnog sistema postižu uvozom radne snage, a da li će izlaz u istom rješenju morati tražiti i naša zemlja.
„BiH će morati na neki način nadoknaditi gubitak svog stanovništva, da li mjera aktivnog povratka ili uvoza radne snage iz drugih zemalja. Da li ste čuli da je neki nivo vlasti uopšte razgovarao na ovu temu i ponudio neka rješenja? Naravno da ne. Umjesto da sada nešto pokušamo uraditi, kasnije će biti već kasno. Njemačka ima planove za narednih 40 godina što se tiče potreba za radnom snagom. Naši planovi su vezani za to ko će ‘sjesti’ na budžet i ko će koga gdje zaposliti“, navodi ekonomist Hadžić.
Na koncu, ključno se pitanje postavlja da li se uopšte i na koji način trend masovnog iseljavanja iz naše zemlje uopšte više može preokrenuti. Faruk Hadžić ističe da za to ekonomske mjere neće biti dovoljne, nego da će prije svega biti neophodna promjena kompletne atmosfere u društvu:
„Neke političke mjere mogu imati daleko veće ekonomske efekte, nego neka ekonomska reforma. Npr., kada bi politički lideri poslali pozitivnu poruku da će ova zemlja ima dugoročnu perspektivu, da će krenuti raditi na neophodnim reformama, što bi pratilo postavljanje najstručnijih, umjesto podobnih stranačkih kadrova na odgovorne pozicije, pa čak i ako nisu članovi stranaka, takvo nešto bi dovelo do pozitivnih očekivanja kod stanovništva, koja opet mogu dovesti do donošenja nekih odluka. Političke poruke trebaju onda pratiti ekonomske reforme, koje su davno trebale biti provedene, poput smanjivanja opterećenja na rad, ukidanja poreza na dohodak na niže plate, omogućavanja brže i lakše registracije pravnih lica, ukidanje silnih parafiskalnih nameta i sl. Ove mjere mogu usporiti, ali teško zaustaviti iseljavanje“, navodi Hadžić.
I dok se u našoj zemlji rađa sve manje beba, mladi u nedostatku perspektive, nade i kvalitetnih poslova masovno napuštaju BiH, pri čemu broj penzionera raste, što za sobom vuče fatalne ekonomske i socijalne posljedice, za državne institucije i ključne političke aktere ovaj problem mahom ne postoji. Tako naša država nema čak ni zvanične podatke o demografskim kretanjima i razmjerama iseljavanja, a kamoli da neko od ključnih aktera nudi bilo kakvo rješenje ili ideju po pitanju suočavanja s ovim problemom.
Za to se nema vremena,s obzirom na mnogo važnije probleme i izazove u društvu poput zaštite vlastitog naroda i raspodjele resursa, državnih firmi i ministarstava za stranku i njene kadrove. Međutim, uz ovakve demografske trendove uskoro će se i oni sami vjerovatno morati zabrinuti za svoj pložaj; naime, u zemlji će biti sve manji broj onih koji finansiraju njihove budžetske privilegije.
