Branko Mijić
Ovo je sramota, ocijenio je službenu komemoraciju u Jasenovcu, na kojoj je sudjelovalo tek dvjestotinjak ljudi, izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović Ivan Zvonimir Čičak.
Mnogo je toga oko Jasenovca sramotno, od toga da se žrtvama jednog od najmonstruoznijih konc-logora u povijesti čovječanstva odaje počast u tri navrata, do plitkoumnog pokušaja uspoređivanja i izjednačavanja tog genocida s poslijeratnim žrtvama komunističkog režima.
Dakle, s Čičkom se valja složiti! Sramota je cijelu tu planiranu i organiziranu tvornicu smrti, u kojoj su se krvnici u uniformama NDH natjecali u brutalnosti uspjevši čak 83 tisuća ljudi, od kojih je bilo više od 20 tisuća djece, ”ručnim radom” likvidirati, dok su se nacisti u međuvremenu domišljali ”ciklonu B” kako bi postigli istu efikasnost, pokušavati odjenuti u kazališno ruho izvedbe jedne ”Male Floramye”.
Predsjednica (koja tog dana ne može imati važnijeg posla od dolaska u Jasenovac, baš kao što Angela Merkel nema na Dan holokausta), opunomoćujući da je tamo predstavlja Čičak, ne misli da je tamo stratište već nogometno igralište.
Govoriti o kontroverzama i potrebi ”daljnjih istraživanja” Jasenovca 22. travnja, na dan kada se obilježava posljednji očajnički proboj u kojem je izginula većina od posljednjih tisuću logoraša, u trenutku kada je Auschwitz već tri mjeseca slobodan, mogu samo oni kojima je taj datum suvišan i smeta u kalendaru, priječivši da im manifestacija u Bleiburgu prije ne stigne.
Sramotno je i to što na taj dan u Jasenovac ne dolazi vrh katoličke Crkve, koja, kao, s time nema nikakve veze.
Neželjena je ta komemoracija i za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja piše kako ”bespridržajno osuđuje zločine”, ali nije uz državni vrh već, dno dna, sramotno u Jasenovac šalje kao svog izaslanika upravo Ivana Zvonimira Čička!
Predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora koji je samo tri dana uoči dolaska u Jasenovac na poljudskom stadionu seriozno prebrojavao koliko su puta navijači izvikivali ”HNS pederi, nogomet ste sjebali!” i koliko je baklji bačeno na teren!
Sve to govori da predsjednica (koja tog dana ne može imati važnijeg posla od dolaska u Jasenovac, baš kao što Angela Merkel nema na Dan holokausta), opunomoćujući da je tamo predstavlja Čičak, ne misli da je tamo stratište već nogometno igralište.
Govoriti o kontroverzama i potrebi ”daljnjih istraživanja” Jasenovca 22. travnja, na dan kada se obilježava posljednji očajnički proboj u kojem je izginula većina od posljednjih tisuću logoraša, u trenutku kada je Auschwitz već tri mjeseca slobodan, mogu samo oni kojima je taj datum suvišan i smeta u kalendaru, priječivši da im manifestacija u Bleiburgu prije ne stigne
Onda je trebala biti dosljedna i tamo umjesto sebe delegirati Zdravka Mamića koji joj organizira rođendane i večere, dok se HHO posljednjih godina u zaštiti ljudskih prava posebno dokazao štiteći upravo lik i djelo Zdravka Mamića.
Neće nitko liti suze što Kolinda Grabar-Kitarović nije došla pokloniti se žrtvama Jasenovca, pogotovo ne njezini novopečeni prijatelji iz svog slobodarskog poslijeratnog utočišta, Argentine.
No ono što treba znati predsjednica, baš kao i oni koji bi o svemu pisali tog 22. travnja, samo ne o žrtvama i zlu koje su se u Jasenovcu dogodili, da nitko od njih i ne traži da na bilo koji način komemoriraju onima koje ne osjećaju svojima i onome za što nemaju potrebu.
Žrtve to ne mogu i da hoće, zahvaljujući nogometnim utakmicama i kazališnim predstavama odigranim u Jasenovcu i bez stručnog monitoringa Ivana Zvonimira Čička, a obitelji ničim ne traže.
Ostanite kod kuće taj dan i ne mrčite tintu.
Na to imate pravo, ne sramotite se ovako besadržajno. Bespridržajno.
