Stranke, uslovno rečeno, lijeve orijentacije obećale su građanima da će prevazići međusobne nesuglasice i razlike te ujedinjene nastupiti na izborima 2020. godine. Odavno je već jasno da od toga nema ništa, da svakim danom jaz između njih postaje sve veći i da su im u praksi – iz njima znanih razloga –mnogo bliskiji postali politički subjekti s one druge, desne strane.
Demokratskoj fronti i Željku Komšiću zamjera se da su se potpuno podredili interesima SDA, a oni naglasniji u takvim ocjenama, SDP i Naša stranka, i sami su našli bliskog partnera u Narodu i pravdi, stranci Elmedina Konakovića kojeg je nedavno, ne u lijepom kontekstu, spomenuo State Department u svom izvještaju o stanju vjerskih sloboda u BiH.
KOKETIRANJE S DESNIM IDEOLOGIJAMA
Konaković se nametnuo kao lider stranaka koje nakon propasti šestorke čine opoziciju u Kantonu Sarajevo. I u vrijeme dok je bio predsjedavajući Skupštine mnogi su se pitali da li on zapravo obavlja i dužnost kantonalnog premijera jer je Edin Forto iz NS-a često stajao iza Dininih leđa. Da li je Konaković i kako preuzeo lidersku poziciju nad ljevicom i opozicijom, o kakvoj se koaliciji radi i kako će ona utjecati na birače – sve su to otvorena pitanja na koja će trebati dati odgovore.
Foto: Elmedin Konaković
Profesor Esad Bajtal, sociolog, filozof i politički analitičar, kaže da najprije stranke ljevice treba pitati doživljavaju li Konakovića kao lidera.
„To što se spolja vidi, ili se vidjelo prije par mjeseci, jeste da su se lijevi i desni grupisali u jednu strukturu. Dakle, i na tragu vašeg pitanja, Konakovića smatram desnim krilom, jer on dolazi sa te desne strane i još uvijek, u vrijednosnom smislu te riječi, koketira sa kleroetničkim strukturama. Ne samo sa ovima danas, nego i sa desnim, proustaškim, elementima iz prošlosti. To redovno čitamo kao prigovor demokratske kritičke misli u BiH koja mu to s razlogom spočitava. Tom koketerijom, u ovom povijesnom trenutku, on je sam sebi odredio mjesto koje mu pripada. Da li ga lijevi blok doživljava kao svog lidera, ili je to samo trenutak pragmatski uslovljenog zajedništva, o tome se da raspravljati, razmišljati i razgovarati“, kaže Bajtal.
Istovremeno postavlja pitanje da li uopće postoji ljevica kao ljevica ili imamo samo lijevo orijentisane ljude – ali ne i lijeve strukture. Baš kao što, za usporedbu, imamo antifašiste, pojedince, ali ne i antifašizam kao organizovanu društvenu snagu.
Bajtal: Konakovića smatram desnim krilom, jer on dolazi sa te desne strane i još uvijek koketira sa kleroetničkim strukturama
„Ta i takva ljevica je, kao što znamo, nakon agresije, koalirala sa desnicom, sa SDA i drugim strukturama te orijentacije, što, ideološki gledano, nije trebala ili nije smjela činiti. Jer su to, idejno-demokratski gledano, nespojive orjentacije – ulje i voda. Dakle, bila je na vlasti s desnima i učestvovala u njihovoj, interesnoj matrici vladanja. A tamo gdje su interesne logike iste, idejne razlike postaju nevažne. A one su se, kako smo to čitali i gledali na TV, izjednačavale u krađi, pljački, nepotizmu, reketarenju i drugim aferama. Šta to znači? Znači da je meni kao građaninu sasvim svejedno da li me varaš u ime nacionalizma, ili u ime internacionalizma. Jer, ja kao građanin, hoću društvo u kome niko ne smije da me vara a da zato ne bude sankcionisan“, poručuje Bajtal.
Potcrtava da je bh. društvo „ispalo iz ideologije“ i da se u BiH ne vode idejne, nego neke druge – interesne borbe. Borbe interesnih grupa.
„To su interesne krimi etno grupe koje se javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. To smo najbolje vidjeli tokom još aktuelne korona pandemije. ‘Afera malina’ je za sada jedina koja je isplivala na površinu, ali ako se stvari budu pošteno i dosljedno istraživale u dubinu i širinu, biće ih vjerovatno mnogo više“, pojašnjava Bajtal te dodaje da to najbolje odslikava interesnu prirodu b-h-s etno demokratije i samozvanih, tobožnjih „čuvara“ vitalnog nacionalnog interesa.
SDP-u POTREBNO PROFILIRANJE
Akademik Slavo Kukić postavlja pitanje na koga se uopće misli kada se govori o strankama ljevice, jer takvima se, konstatira, predstavlja više njih.
„Po onome, pak, kako na stanje stvari gledam, o stranki lijeve političke orijentacije može se govoriti samo u slučaju SDP BiH. Sve ostale svojom politikom svjedoče svjetonazore koji s lijevom političkom orijentacijom nemaju gotovo pa nikakve veze. Jasno, i u slučaju SDP-a ima detalja koje bi vrijedilo raspraviti, posebice radi li se o političkom pragmatizmu nekih od njegovih istaknutijih članova, a koji, po mojem uvjerenju, predstavlja bitno odstupanje od programske orijentacije ove stranke“, kaže Kukić.
Kukić: Treba slijediti logiku da su dobrodošli svi koji prihvaćaju projekt neutraliziranja i slanja u historijsku ropotarnicu SDA, HDZ-a i SNSD-a
Dodaje da se u Kantonu Sarajevo ponekad može stvoriti dojam da stvari stoje kako pitanje i sugerira, jer je Konaković „najglasniji, politički najagresivniji“.
„Ali istina je i da je njegov izborni rezultat u Sarajevu, što se zadnjih parlamentarnih izbora tiče, najjači. Izvoditi, međutim, iz toga sud kako se on pozicionirao kao lider kompletne opozicije je, ipak, pretjerivanje. Jer, ako ništa, između njega i SDP-a nema doslovce nikakvih programskih preklapanja. Uostalom, to je do znanja dalo i glasovanje o promjeni naziva sarajevskih ulica koje nose imena pripadnika ustaškog pokreta iz II svjetskog rata. Naravno, može se postaviti pitanje zašto, onda, s njim uopće koalirati? Ja, međutim, mislim da je i to pogrešan pristup u razmišljanju. Jer, postoje u cijelom svijetu programske, ali i taktičko-političke koalicije. U ovom slučaju se radi o klasičnom primjeru ovog drugog tipa suradnje, koaliranje kako bi se zaustavilo barem jednu od personifikacija bh. zla u zadnjih 25 godina“, smatra Kukić.
Ipak, naglašava da nije specijalno oduševljen onim što SDP čini, te da bi ta stranka morala u javnosti biti mnogo više prisutna. Također, stava je da bi se SDP morao profiltrirati i osloboditi onih koji u javnosti nerijetko stvaraju dvojbe je li SDP istinska stranka političke ljevice ili ideološki konglomerat svega i svačega.
Referirajući se na Konakovićeve donacije BANU-u Muamera Zukorlića i kupovinu stana za imama jedne sarajevske džamije, naravno, novcem građana, Kukić ocjenjuje da je to još jedna potvrda da lider NiP-a pripada bošnjačkom, s naglaskom na muslimanski, ideološkom spektru. Sve to, smatra, ne znači da ga zbog toga, taktički gledano, treba otpisati ako ga se može iskoristiti za „demistifikaciju onoga što desetljećima radi SDA kao jedna od personifikacija zla“.
„U protivnom se postavlja pitanje što činiti? Je li, primjerice, ispravan izbor ostajanje u svojevrsnoj i dugotrajnoj izolaciji – jer DF, SD, SPD su na dispoziciji SDA-u i radije će biti s njom nego ići u projekt formiranja građanske, kamoli lijeve vlasti u kojoj kičmu čini SDP. Ja mislim da nije – i da treba taktički i kratkoročno pridobijati koga je god moguće kako bi se stvorile pretpostavke za ostvarivanje barem nekih elemenata vlastite misije. Da, drugim riječima, treba slijediti logiku, dobro su došli svi koji prihvaćaju projekt neutraliziranja i slanja u historijsku ropotarnicu SDA, HDZ i SNSD, a kasnije ćemo se razvrstavati prema ideološko-programskim pripadanjima svakog od nas pojedinačno. Bez toga, da zaključim, BiH ima šanse tapkanja u mjestu ili dodatnog regresa za još stotinu godina“, kaže Kukić.
BIRAČI UKALUPLJENI U MUSTRE
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da Elmedin Konaković nije postao vođa ljevice i opozicije, ali da se takav utisak stiče u javnosti. O liderima ostalih stranaka s kojima NiP koalira kaže da nisu nestali i da su tu negdje, ali su svoj prostor ustupili onima za koje pretpostavljaju da kod “naroda” dobro prolaze i mogu osvojiti dosta glasova.
„Rekla bih da tu ima dosta pragmatizma i oportunizma pojedinih opozicionih političkih stranaka. Interes se nalazi u prvom planu, obično partijski i parcijalni, kao i koketiranje sa mogućim emocijama građana. Odavno su iz političkog života iščezle vrijednosti, posebno programske, i oko njih se ne prave koalicije“, kaže Topić.
Topić: Problem je i što opozicioni lideri često idu linijom manjeg otpora i podupiru podanički nivo svijesti
Slično kao Bajtal, i ona smatra da se koalicije prave oko raspodjele i komadanja izbornog plijena odnosno javnih resursa.
„Ono što bi vrijedilo istražiti je u kojoj mjeri članstvo u takozvanim progresivnim strankama zastupa istinske vrijednosti, kao što su poštivanje različitosti, nediskriminacija, suprotstavljanje fobijama svih vrsta kojima naše društvo obiluje. Čak su i pojedini lideri tih tobože progresivnih partija konzervativni, ksenofobni, provinicijalno uski, neosviješćeni u dijelu poštivanja individualnih prava građana. Birači su već decenijama ukalupljeni u mustre koje su etnički obojene, a političke partije nekritički slijede etnonacionalne partije i vođe kako bi zadobili povjerenje glasača. Prosječan građanin u BiH je prilično politički neosviješćen i problem je što opozicioni lideri često idu linijom manjeg otpora i podupiru takav nivo svijesti – podanički“, pojašnjava sagovornica Inforadara.
