Nastavak glavnog pretresa u slučaju „Zeljković i ostali“ zakazan je za ponedeljak, 27. februara. Tokom dosadašnjeg suđenja razjašnjeno da je Zeljković pobjegao u Srbiju (navodno zbog migrene išao na ljekarski pregled u Beograd), na dan kada je trebalo da bude uhapšen u prostorijama IJZ RS. Advokati optuženih stavili su akcenat na validnost tenderske dokumentacije „Korona nabavki“, čime je skrenuta pažnja na stvari koje nisu odlučujuće u samom procesu.
piše: Ljiljana Kovačević
Branislav Zeljković i još četvorica optuženih u „Korona nabavkama“ optuženi su da su za vrijeme pandemije Covid-19 malverzacijama u javnim nabavkama medicinske opreme oštetili budžet Republike Srpske za više milion i 300 hiljada KM. Zeljković je optužen i za primanje mita. Osim njega, optužnica je podignuta protiv direktora banjalučke firme „Procontrol“ Slavka Bojića, direktora „Promedinga“ iz Laktaša Dragana Dubravca, direktora turističke agencije „Travel for fun“ iz Banjaluke Saše Markovića i bivšeg direktora „Sineks laboratorija“ Sanija Crljića.
Advokati prvooptuženog Branislava Zeljkovića insistirali su na tome da tužiteljka Sanja Tadić-Stojisavljević nema originalnu tendersku dokumentaciju, već posjeduje ovjerene fotokopije. Zeljkovićevi advokati tražili su i da tužiteljka objasni zašto je tenderska dokumentacija pribavljena prije zvanične istrage protiv optuženih, te od koga je je tražila originalne dokumente sa spornih tendera, s obzirom na to da je u dokazni materijal uvrstila samo ovjerene kopije. Odbrana Zeljkovića je tvrdila da ovjerena fotokopija tenderske dokumentacije u vezi sa „Korona nabavkama“, za koje se tereti njihov klijent, ne može biti uvrštena u spis sa dokazima. Prema tim tvrdnjama, tužilaštvo nema dokaz da je tražilo originalne dokumente koji se odnose na tendersku dokumentaciju, ovjerene kopije pribavljene su prije nego što je donesena naredba o sprovođenju istrage.
„Tužilac tvrdi da nema originalnu tendersku dokumentaciju. Kako ima ovjerenu kopiju, ako nema originale“, konstatovala je advokatica Jasminka Jovišević.
U vezi sa zavrzlamom oko tenderske dokumentacije, koja je bila povod za oštru raspravu između tužiteljke i odbrane optuženih, Žurnal je zatražio pojašnjenje od Republičkog javnog tužilaštva RS.
„Pogrešno je izveden zaključak da ugovori zaključeni između Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i drugih pravnih lica za nabavku medicinske opreme, a koji su izuzeti prilikom pretresa prostorija IJZ RS u vezi sa navedenim predmetom, nisu originali. Tačno je da postoji određena dokumenacija u predmetu koja je izuzeta, a koja nije originalna, već se radi o ovjerenim kopijama, ali se ista ne odnosi na ugovore i nije od ključne važnosti za sam postupak“, navedeno je u odgovoru Žurnalu iz RJT RS.
Pojasnili su da su postupci javnih nabavki strogo formalni i da podrazumijevaju niz drugih radnji i donošenje brojnih akata (odluka, zapisnika i sl.) prije samog potpisivanja ugovora, odnosno zadnje faze u provođenju postupka javne nabavke.
„Kako dokumentacija koja se odnosi na postupke javnih nabavki u IJZ RS nije čuvana na jednom mjestu, ne isključuje se mogućnost da je originalna dokumentacija i dalje u IJZ RS, što će se utvrditi naknadnim provjerama, odnosno podnošenjem zahtjeva Institutu za dostavljanje iste“, objašnjavaju iz RJT RS.
Aleksandar Jokić, advokat optuženog Slavka Bojića, problematizovao je to što je jednu od kopija dopisa, koje je Institutu poslala firma “Pro Control”, ovjerio Institut za javno zdavstvo Republike Srpske.
„Prema zakonskim propisima, ovjeru dokumentacije može vršiti samo jedinica lokalne samouprave, odnosno opština. To što je kopiju jedne privatne firme ovjerila druga institucija, odnosno Institut, to nije ovjerena kopija u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima“, naveo je Jokić.
Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prepisa RS u članu 3. definiše da se „ovjeravanje potpisa, rukopisa i prepisa vrši u službenim prostorijama jedinica lokalne samouprave“. Međutim, član 17. istog zakona potvrđuje da je IJZ RS imao pravo, kao i ovlaštenja da ovjeri tendersku dokumentaciju koja je dostavljena Republičkom javnom tužilaštvu.
Nastavak glavnog pretresa u slučaju „Zeljković i ostali“ zakazan je za ponedeljak, 27. februara. Tužiteljka Sanja Tadić-Stojisavljević je navela da je od hrvatskog USKOK-a naknadno dobila potvrdu da je Zeljković 15. septembra u 15.09 časova ušao u Hrvatsku na prelazu Stara Gradiška, preko koje je otputovao u Beograd. Tog dana Zeljković je uredno došao na posao, da bi potom (nema sumnje da mu je neko dojavio da će biti uhapšen), napustio prostorije Instituta i pobjegao u Srbiju. U BiH se vratio isto veče, jer mu politički pokrovitelji nisu mogli garantovati da će biti amnestiran.
Prema izvorima Žurnala, Zeljkovića je tog dana u Beograd odvezao Milan Jašarević, zaposlen u Republičkoj upravi civilne zaštite RS, koji je zbog toga i saslušavan u RJT. Jašarevićev glavni posao je da vozi stranačkog šefa Nenada Stevandića.
Izvor: zurnal.info
