Piše: Prof. Vjekoslav DOMLJAN
„Inovacija je središnje pitanje u ekonomskom napretku.“ (Michel Porter)
Metaforu odvezani Prometej smislio je renomirani harvardski profesor povijesti David Landes. Objavio je 1969. studiju Okovani Prometej: tehnološka promjena i privredni razvoj u Zapadnoj Europi od 1750. do danas.
Metaforu je oživjela World Bank 2017. godine u studiji Inovacijski paradoks.
Ističe da bi se polučili ogromni dobici u zemljama u razvoju ako bi uvele postojeće tehnologije.
„A ipak firme i države zemalja u razvoju vrlo malo ulažu u ostvarenje tog potencijala. To je porijeklo onoga što zovemo ‘inovacijski paradoks.’“
NEMA INOVACIJA, NEMA NAPRETKA
Nema boljeg primjera od Bosne i Hercegovine za ilustraciju ‘inovacijskog paradoksa’. Zemlja je uveliko ispod granice proizvodnih mogućnosti – granice koju definiraju najbolji, oni koji pomjeraju svjetove. Stoga treba bezodvlačno raditi na transferu tehnologija i poticati inoviranje. No, bh. firme i bh. vlasti praktički ništa ne čine za ostvarenje toga. Ostavljaju na stolu milijarde KM zbog izgubljenog povećanja produktivnosti i neostvarenog rasta ekonomije po tom osnovu.
Inoviranje je najbolja osnova povećanja produktivnosti. Pod inoviranjem se podrazumijeva uvođenje novih (novih za BiH) proizvoda i proizvodnih procesa te načina organiziranja proizvodnje i nastupa na tržištu. Naličje povećanja produktivnosti je povećanje konkurentnosti. A bez konkurentnosti nema smanjenja i eliminiranja vanjsko-ekonomskih neravnoteža.
Nadalje, zastrašujuća neaktivnost (i u sklopu nje skrivena nezaposlenost) te otvorena podzaposlenost i otvorena nezaposlenost nameću nužnost povećanja stope rasta zaposlenosti.
Stoga, ekonomski rast, koji je zbroj stopa rasta produktivnosti i zaposlenosti, mora biti visok. Nužno je povećavati produktivnost zbog nužnosti povećanja konkurentnosti (i izvoza kojim treba platiti visok uvoz) i zaposlenost zbog nužnosti smanjenja neaktivnosti i nezaposlenosti.
Proističe da stopa ekonomskog rasta BiH treba iznositi minimalno 6-7% godišnje, odnosno da treba podvostručiti aktualnu stopu od 3% ili ju barem vratiti na predrecesijeke (iz razdoblja 2004.-2007.) stope rasta od 5-5.5%.
Ako bude slijedila navedeni put, BiH će iz druge balkanske preći u prvu europsku ligu. Time će prestati biti tranzicijska propalica poput Ukrajine, Bjelorusije, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Albanije i Moldove – jedinih europskih zemalja koje nisu zemlje visokog dohotka.
U protivnom, prijeti joj – i već je na tom putu – ispadanje u drugu afričku ligu. Treba imati u vidu da prvu afričku ligu čine i zemlje visokog dohotka, koje imaju nacionalno blagostanje 2-3 puta veće nego BiH, primjerice Sejšeli i Mauricijus.
Ne tražimo od naših političara da ispune ono što su nekad govorili: da će BiH postati druga Švicarska. Čak ni to, što smo nekad tražili u našim člancima: da BiH postane druga Slovačka. Sad ljestvicu spuštamo niže: tražimo da BiH postane drugi Mauricijus. Podsjećamo da je nobelovac Stiglitz još 2011. Napisao članak Mauricijsko čudo, ili kako mala ekonomija može postići veliki uspjeh.
DRUGI U DRUGOM STROJNOM DOBU
Za razliku od BiH koja je u tranziciji za drugu afričku ligu, zemlje visokog dohotka idu iz prvog u drugo strojno doba. Tijekom prvog strojnog doba strojevi su zamijenili mišiće, a u drugom strojnom dobu strojevi će zamijeniti mozak. Ono što je još u praskozorju prvog strojnog doba, dok je dominirala manufakturna proizvodnja, uočio otac ekonomske znanosti Adam Smith pa govorio da će biti izumljeni strojevi radi povećanja produktivnosti rada kad radni zadaci postanu pojednostavljeni i rutinirani kroz podjelu rada, postalo je danas banalna realnost.
Dvadeset i prvo stoljeće je doba rapidnih inovacija i tehnoloških promjena koje dodano ubrzava nužnost rješavanja problema starenja stanovništva, klimatskih promjena, nejednakog pristupa zdravstvenim uslugama i nezaposlenost. Nitko se i ne usuđuje predskazati što će biti pandani 21. stoljeća onome što su u 20. stoljeću bili kvantna teorija, otkriće strukture DNA i Internet.
Kanada je prva donijela nacionalnu strategiju umjetne inteligencije. Učinila je to marta 2017. kada su federalne vlasti prigodom usvajanja budžeta (u zemljama poput Kanade usvajanje budžeta je centralni ekonomski događaj zemlje, kada svi prate Govor s trona nastojeći uočiti „ima li nas tu“ u ekonomskoj politici za narednih 12 mjeseci, gdje nikome ne pada na pamet, bez obzira koliko „imao ruku“, da u žurnoj proceduri, zbrda s dola, donosi budžet) odlučile da u narednih pet godina ulože 125 miliona kanadskih dolara u razvoj umjetne inteligencije.
Više razloga je uticalo na donošenje odluke o strategiji. Internacionalna konkurencija u privlačenju talenata (usput, onih koje BiH rastjeruje), posebice od susjeda, velikog brata, SAD, nastao je rizik za Kanadu da će talenti napustiti zemlju. Stoga je odlučila staviti novac na stranu ne samo da zadrži neke talente, od kojih su neki među najboljim znanstvenicima svijeta, nego i privuče talente drugih zemalja i angažira ih na istraživanjima u oblasti umjetne inteligencije.
Federalnu strategiju poduprle su entitetske vlasti i privatni sektor.
Entiteti Ontario, Kvebek i Alberta odlučili uložiti dodatnih 50-80 miliona kanadskih dolara za potrebe svojih instituta umjetne inteligencije, a privatni je sektor odlučio uložiti 100 miliona kanadskih dolara.
Strategija ima četiri cilja: povećati broj diplomanata i istraživača u oblasti umjetne inteligencije, utemeljiti tri klastera znanstvene izvrsnosti, postati autoritet u ekonomskim, etničkim, političkim i pravnim pitanjima umjetne inteligencije i podržati istraživačku zajednicu u oblasti umjetne inteligencije.
Nije trebalo dugo čekati da se Kanadi priključe Japan, Singapur, Kina, Ujedinjeni Arapski Emirati (oni su uveli i ministarstvo umjetne inteligencije) i Finska – zemlje koje su 2017. takođe donijele nacionalne strategije umjetne inteligencije.
Naredne, 2018. godine, još je 15 zemalja, uključivši Keniju i Tunis, donijelo nacionalnu strategiju ili barem započele njenu izradu. Posebice ističemo Keniju i Tunis, jer imaju bruto nacionalni proizvod znatno manji od BiH. Kod Kenije iznosi 1.440 US$, kod Tunisa 3.500 US$, a kod BiH 4.940 US$. Dakle, nema se, ali se može.
Neke zemlje, primjerice Švedska, imaju tri strategije umjetne inteligencije. Švedska ima nacionalnu strategiju, zajedničku strategiju EU i zajedničku strategiju nordijsko-baltičkih zemalja. Aprila 2018. Komisija EU je donijela Komunikaciju o umjetnoj inteligenciji (navodeći da će EU sredstava za razvoj umjetne inteligencije povećati s 0,5 mlrd eura u 2017. god. na 1,5 mlrd eura do konca 2020.). Potom je Švedska maja 2018. donijela nacionalnu strategiju umjetne inteligencije fokusiranu na povećanje konkurentnosti i blagostanja na temelju umjetne inteligencije. A maja 2018. deset je zemalja Nordijsko-baltičke regije donijelo regionalnu strategiju umjetne inteligencije.
KAD JE I MEDIOKRITETSKA INOVATIVNOST SAN
Nekadašnje, po današnjim standardima sporo pretvaranje inovacija u tržišne proizvode, pretvorilo se u bjesomučnu trku firmi zemalja koja će prva stići do cilja, pokriti troškove ulaganja u istraživanja i razvoj i postići ekstra profit. Zemlje se utrkuju u tome kako bolje razviti i usavršiti ‘prevodilačku infrastrukturu’ koja osigurava što brže i učinkovitije ‘prevođenje’ inovacija u komercijalne proizvode.
Neke zemalja su razvile iznimno učinkovitu ‘prevodilačku’ infrastrukturu. Nijemci imaju Fraunhofer Gesellschaft, najveću europsku ‘prevodilačku infrastrukturu’, Tajvan ITRI, Južna Koreja ETRI, Nizozemci TNO, Britanci Katapult centre itd.
Fraunhofer mreža, jedna od najuspješnijih mreža tehnološko-inovacijskih centara, utemeljena je 1949. Čini ju 69 instituta za primijenjena istraživanja. Potpišu oko 8.000 istraživačkih ugovora godišnje i ostvare prihod od preko tri milijarde dolara. Gubitak se ostvaruje tak na 1% ugovora. U prosjeku ugovor traje 20 mjeseci i iznosi 64.000 dolara.
Posljednjih 20-tak godina došlo je do značajnih promjena u poimanju veza proizvođača znanja (instituta, centara i sl.) i korisnika znanja (firmi i dr.). Njihove uloge se sve više preklapaju. ‘Trogrbi model’, prema kojemu su uloge univerziteta, instituta i privrede razdvojene, uveliko je napušten.
OECD je još 2009. ustanovio da je „veza univerziteta, istraživačkih instituta i malih firmi diljem Balkana minimalna“, mada postoje izvjesne inicijative da se ona uspostavi, prvenstveno kroz centre za transfer tehnologije s primarnom svrhom opsluživanja malih i srednjih poduzeća.
Intitute for Competitivness & Prosperity iz Toronta objavio je aprila 2018. istraživački papir The final leg: How Ontario can win the innovation race, kojim zagovara ‘presađivanje’ njemačke Fraunhofer mreže u Ontario. Smatraju da Ontario, jedan od deset kanadskih entiteta, treba dokinuti ‘mediokritetsku inovativnost.’
A šta reći za BiH, koja bi uvođenjem ‘prevodilačke infrastrukture’ tek napravila veliki iskorak prema mediokritetskoj inovativnosti. Ako Ontario, koji čini dio kluba G-7, kluba najnaprednijih zemalja svijeta, uzima za uzor Fraunhofer zajednicu, zašto to ne bi učinila i BiH i time skratila put k stvaranju preduvjeta za postizanje visokih stopa ekonomskog rasta.
OD TRUPACA DO ANTIBIOTIKA
Pred BiH je vrlo zahtjevna tranzicija od izvoza proizvoda niskog tehnološkog sadržaja (svega 27 US$ p.c. u 2016. god.) do izvoza intenzivnog znanjem i vještinama. BiH ima nisku razinu i veličinu izvoza jer joj u strukturi izvoza dominiraju trupci, drveni i aluminijski, te sjedala i sl. proizvodi. Ima svega jedan proizvod visokog tehnološkog sadržaja, antibiotik Bosnalijeka.
Ne može izvoziti visokotehnološke proizvode – jer ih ne zna napraviti. A ne zna ih napraviti – jer nema istraživačko-razvojnih instituta, istraživača i ulaganja u istraživanja i razvoj. Posljedica toga je niska prosječna plaća i nizak dohodak p.c. Ne može se praviti trupce i imati visok životni standard.
S druge strane, Irska i Švicarska izvoze visokotehnoloških proizvoda u iznosu većem od 6.000 US$ p.c. Prosjek najlošijih sedam europskih zemalja, a to su redom balkanske zemlje, među koje je zalutao Cipar, je 21 US$ (v. sliku 1). Prosjek europskih zemalja je 1.167 US$ p.c. izvoza visokotehnoloških dobara. Po ovome se vidi koliko je BiH daleko od EU.
Slika 1: Izvoz visokotehnoloških proizvoda; sedam najboljih i sedam najlošijih europskih zemalja, 2016.
Izvor: Vlastita obrada na temelju podataka World Bank
FBiH je 2016. god. uložila u ulaganja istraživanja i razvoj 41,2 miliona KM, od čega je privreda uložila 10,7 miliona KM. Istodobno je u FBiH bilo 1.093 istraživača u ekvivalentu punog radnog vremena, od čega u privredi 179, a od toga je 54 istraživača u oblasti inženjerstva, dakle onih koji mogu smišljati stvaranje novih proizvoda i/ili novih proizvodnih procesa.
Da bi ojačala komercijalizaciju istraživanja i razvoj i inovacije firmi, nužno je da BiH poveća ulaganja u istraživanja i razvoj s 0.2% u 2016., barem na razinu Afričke unije (1% BDP) kad eć ne može dosegnuti razinu EU (3% BDP).
Jedna od mogućnosti za to je uzeti kredit kod neke internacionalne razvojne banke u iznosu od 100 miliona KM i plasirati ga kao inovacijski kredit privredi uz obvezu da ona uloži dodatnih 100 miliona. Razgovori s privrednicima pokazuju da bi oni rado prihvatili ovakvu politiku.
