A.Šu.
Dok se u Republici Srpskoj problem zagađenja zraka rješava ukidanjem podataka sa stanica za mjerenje kvaliteta zraka, u Kantonu Sarajevo problem zagađenja zraka se rješava premještanjem stanica za mjerenje kvaliteta zraka, tvrde u organizaciji Eko akcija.
“U ovom trenutku, niti jedna mjerna stanica u Sarajevu nije pravilno postavljena kako bi mjerila utjecaj emisija iz saobraćaja, niti su stanice koje bi trebale vršiti mjerenja u svrhu zaštite zdravlja ljudi smještene na odgovarajuće, reprezentativne lokacije!”, upozoravaju iz ove organizacije.
Ističu da je 2008. godine Kanton nabavio dvije stacionarne automatske stanice za mjerenje kvaliteta zraka koje su postavljaju jedna na Otoci, druga u Alipašinoj ulici i jednu mobilnu automatsku stanicu, koja se od 2013. također koristi kao stacionarna stanica – stanica Ilidža.
Nakon što su mjerni rezultati prikupljeni od 2009. do 2012. pokazali da je kvalitet zraka u Sarajevu katastrofalan (2012. godine prosječna godišnja vrijednost PM10 na stanici Otoka iznosila je 79 μg/m3 (dozvoljeno je 40), uz 215 prekoračenja granične dnevne vrijednosti (dozvoljeno 35)!.
2013. godine Kanton donosi “Akcioni plan za smanjenje čestičnih tvari u zraku na području Kantona Sarajevo”, skup mjera skromnih ambicija i učinaka. Od svega pobrojanog u Planu, tokom šest godina implementacije, hitno i uspješno je implementirana samo jedna mjera – premještanje mjernih stanica.
Umjesto minimalnih pomjeranja stacionarnih stanica, kako bi se zadovoljili zahtjevi novog Pravilnika donešenog 2012. godne, napravljene su drastične promjene lokacija, što je poslije pravdano lošom saradnjom općina na iznalaženju lokacija.
Tokom 2015. stanica Otoka se premješta u park, nekoliko stotina metara od prvobitne lokacije, na svega deset metara udaljenosti od riječnog korita Miljacke, dvadeset metara od ceste (stanice za mjerenje utjecaja saobraćaja bi se trebale nalaziti unutar pojasa širine 10 metara od ruba kolovoza), dok stanica Alipašina postaje stanica Vijećnica, smještena opet u parku, svega nekoliko metara od … riječnog korita Miljacke.
Korita rijeka uopće nisu mjesta na kojima bi se trebao mjeriti kvalitet zraka. Zbog razlike u temperaturi u odnosu na okolno područje, oko korita rijeka se obično stvaraju dodatna zračna strujanja, što za posljedicu ima smanjene koncentracije zagađujućih materija, često i drastično u odnosu na okolno područje.
Stanice za mjerenje kvaliteta zraka u svrhu zaštite zdravlja ljudi u gradovima obično postavljaju na mjesta “u kojima se pojavljuju najviše koncentracije zagađujućih materija, za koje je vjerojatno da im je stanovništvo izloženo, neposredno ili posredno”, kaže pravilnik.
Pored toga, kako bi se izmjerio utjecaj saobraćaja na kvalitet zraka, što je u velikim gradovima redovno jedan od ozbiljnih problema, stanice se redovno postavljaju i uz prometne saobraćajnice i to “najmanje 25 m od ruba većih raskrsnica i najviše 10 m od ruba ceste”, definisano je u federalnom pravilniku.
Za 2016. mjerni podaci nisu bili validni, ali već u 2017. prema podacima sa novih lokacija mjernih stanica, zrak u Sarajevu je skoro pa čist, ostalo je još samo malo da se uredi broj godišnjih prekoračenja dozvoljenih dnevnih srednjih vrijednosti.
2017. godine prosječna godišnja vrijednost PM10 na stanici Vijećnica iznosila je 39 μg/m3 (dozvoljeno 40), uz 57 prekoračenja granične dnevne vrijednosti (dozvoljeno 35)
“Nakon premještanja stanice i kvalitet zraka na području Otoke također se dramatično “poboljšava”. Srednja godišnja vrijednost PM10 za 2017. je skoro pa prepolovljena u odnosu na period 2009. – 2013. 2017. godine, prosječna godišnja vrijednost PM10 na stanici Otoka iznosila je 45 μg/m3 (dozvoljeno 40), uz 80 prekoračenja granične dnevne vrijednosti (dozvoljeno 35!)”, upozorava Eko akcija.
Izvor: Eko akcija
