Narodna skupština bh. entiteta Republika Srpska usvojila je 28. septembra Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Slijedi javna rasprava koja će trajati 30 dana.
Bude li prijedlog zakona istovjetan kao i nacrt, i bude li Narodna skupština usvojila zakon, biće uveden registar “agenata stranog uticaja”. U tom slučaju, biće uvedena zabrana političkih aktivnosti, političkog djelovanja i zabrana rada na formiranju javnog mnjenja radi ostvarivanja političkih ciljeva.
“Političkim djelovanjem u smislu ovog zakona ne smatra se djelovanje u oblasti nauke, kulture, socijalne i zdravstvene zaštite, sporta, zaštite potrošača, zaštite prava nacionalnih manjina i lica sa invaliditetom, zaštite životne sredine, borbe protiv korupcije, filantropije, volonterstva i informisanja” – propisano je Nacrtom.
Udruženje “Umbrella” napominje da su pojmovi ‘političkog djelovanja’ i ‘političke aktivnosti’ ipak formulisani na način da obuhvataju gotovo sve aktivnosti od javnog interesa.
“Ono što najviše zabrinjava jesu razlozi, prema predloženom Nacrtu zakona, za zabranu rada neprofitne organizacije koji su neprecizno formulisani, tako da se gotovo svakoj organizaciji može zabraniti rad ako neki nadležni organ odluči inicirati zabranu, što će se posebno reflektovati na organizacije koje kritikuju rad vlasti” – saopštila je “Umbrella”.
Transparency International u Bosni i Hercegovini ističe da Vlada RS nastavlja da krije podatke o nevladinim organizacijama koje se finansiraju javnim novcem i koje su otvoreno provodile političke aktivnosti praveći skupove podrške vlasti. U takvoj situaciji, kažu, apsurdno je govoriti o “javnosti rada neprofitnih organizacija”.
“Ovaj apsurd je tim veći što su na sjednici usvojene izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa kojima je i zvanično ozakonjeno pravo javnih funkcionera da imaju svoje sopstvene nevladine organizacije koje se finansiraju iz budžeta i kojima od sada mogu nesmetano dodjeljivati milionske iznose ako za rad u NVO ne primaju platu. TI BIH je više puta upozorio da će se ovim zakonom legalizovati slučajevi sukoba interesa brojnih funkcionera i savjetnika koji vode nevladine organizacije finansirane milionskim iznosima iz budžeta i da će biti izgubljena posljednja prepreka za koncetraciju moći u rukama sličnih i izvlačenje javnog novca preko takvih udruženja” – ističu u Transparency Internationalu BiH.
Advokatica Jovana Kisin Zagajac tvrdi da je predloženi Nacrt protiv Evropske konvencije o ljudskim pravima, da direktno vrijeđa član 11. Konvencije javnog koji propisuje pravo slobodnog udruživanja građana i član 10. koji propisuje slobodu izražavanja. Pored toga – kaže Kisin Zagajac – Nacrt je diskriminatoran zbog čega vrijeđa član 14. Evropske konvencije.
“Nameće se dvostruki režim upisa u registar, dvostruka obaveza podnošenja finansijskih izvještaja, dodatne poreske i druge kontrole, ali što je najvažnije u potpunosti se zabranjuje bilo kakva javna, društveno-politička aktivnost koja predstavlja suštinu postojanja civilnog društva” – ističe Kisin Zagajac.
Kisin Zagajac upozorava da se ovim nacrtom zabranjuje kritika, amandmansko djelovanje, predlaganje zakonskih i podzakonskih rješenja.
“Zabranjuje se i svaka aktivnost prema organima, institucijama ili izabranim predstavnicima Republike Srpske ili predstavnicima RS u institucijama Bosne i Hercegovine u smislu formulisanja, usvajanja ili izmjene propisa i politike Republike Srpske ili u smislu političkog i javnog interesa” – kaže Kisin Zagajac.
Organizacija “ReStart Srpska” uputila je u skupštinsku proceduru 3.10.2023. godine poseban nacrt zakona o registru stranog uticaja. Inicijativa ima namjeru da u registar stranog uticaja budu upisane institucije izvršne i zakonodavne vlasti, javna uprava i javna preduzeća, jedinice lokalne uprave i druge institucije.
“Naš nacrt zakona o registru agenata stranog uticaja podsjeća na Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je predložen, ali sa jednom bitnom izmjenom. Prema našem prijedlogu zakona, u registru stranog uticaja našli su se i predsjednik Republike Srpske i Vlada Republike Srpske, kao i jedinica lokalne samouprave, jer smatramo da te institucije dobijaju najviše novca od ‘stranaca’ na različite načine. Tu uključujemo i kreditiranje posredstvom MMF-a, Svjetske banke, i druge načine finansiranja iz inostranstva” – kaže Stefan Blagić iz organizacije ReStart Srpska.
Blagić napominje da bi se prema tom nacrtu zakona kao agenti stranog uticaja bili označeni i penzioneri čije se penzije sve češće isplaćuju iz kredita.
“Mi predviđamo i praćenje i prisluškivanje agenata stranog uticaja koji bi provodila posebna agencija. Ako vas to podsjeća na jednu agenciju iz prošlosti koja je operisala na ovim prostorima, dobar vam je osjećaj” – kaže Blagić.
Napad na ustavno uređenje
Dajana Cvjetković iz Centra za promociju civilnog društva vjeruje da zakon koji ugnjetava kritiku, slobodu govora i djelovanje organizacije treba da bude zadnji alarm građanima da dignu glas. Cvjetković upozorava da su male ili nikakve šanse da društvo prestrašenih “dužnika” vladajuće eliti ipak digne glas protiv vlasti.
“Ovakav Zakon će postati legalan alat za vlast da se bori protiv nepodobnih, a to nisu organizacije koje pružaju usluge građanima i rade ono što je obaveza vlasti. Na meti će biti oni koji se bore protiv korupcije, neodgovornog i bahatog upravljanja procesima i javnom imovinom i dobrima, oni koji štite osnovne slobode i prava. Takvih organizacija nema puno jer je vlast godinama unazad sistematično radila na njihovom uništenju ili obeshrabrenju građana da se udruže i počnu rad na takvim zahtjevnim pitanjima” – kaže Cvjetković.
Cvjetković tvrdi da je ovaj zakon, s dodatnim ograničenjima i dodatnim nadzorom i radom neprofitnih organizacija, korak nazad na putu do EU.
“Ugled neprofitnih organizacija je nepovoljan i građansko, opšte obrazovanje je na vrlo niskom nivou što onemogućava građane da racionalizuju ulogu i važnost neprofitnih organizacija, posebno onih koji se bore za ljudska prava, za očuvanje naše domovine i unapređenje cjelokupnog sistema. Građani ne prepoznaju one koji podižu tužbe, koji analiziraju javne nabavke, bore se protiv korupcije i bahatog upravljanja državom i državnom imovinom, koja je na kraju krajeva – naša građanska!” – kaže Cvjetković.
Gorica Ivić iz Fondacije Udružene žene upozoravaju da ovaj način utvrđivanja nepravilnosti rada u nevladinom sektoru nije opravdan jer za nevladine organizacije već vrijede svi pozitivni propisi kao i za pravna lica. Ivić napominje da nevladine organizacije nisu amnestirane od primjene zakona i poštovanja pravila i procedure finansijskog ili bilo kakvog drugog poslovanja.
„S obzirom da je značajan dio rada fondacije Udružene žene odnosi na zagovaranje za unapređenje zakona i politike u oblasti nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Zakon može ograničiti rad fondacije u tom smislu. Fondacija je u prethodnom periodu uspješno uticala na donošenje propisa u ovoj oblasti, i sa strane sistema prepoznata kao partner i važan korektivni faktor. Zakon i ne uređuje dodatno ovu oblast, nego popisuje nevladine organizacije i označava ih kao ‘agente stranog uticaja’ bez ikakvog obzira kako će stvarno uticati na brojne organizacije koje ozbiljno i temeljno godinama doprinose Republici Srpskoj u ostvarivanju međunarodno preuzetih obaveza i postizanja vladavine prava“ – kaže Ivić, napominjući da zakon koji nevladinim organizacijama brani da se zalažu za ono što Ustav garantuje predstavlja napad na ustavno uređenje.
Miljan Kovač, izvršni urednik portala “Impuls” tvrdi da su nevladine organizacije pomogle neke od najznačajnijih društvenih procesa u proteklim decenijama.
“Usvajanje ovog zakona je jedan od posljednjih eksera u kovčeg onoga što se ovdje još uvijek naziva ‘demokratsko društvo’. O svakoj mogućnosti koju donosi novi zakon apsurdno je i govoriti, osim ako nije riječ o mogućnosti potpunog gašenja i malo preostalih građanskih sloboda. Žalosno je da se sve to dešava i pred očima međunarodne zajednice koja je preuzela ulogu brige o postdejtonskoj BiH. I taško je i zamisliti, da do sada, osim ispraznih saopštenja, nismo vidjeli konkretne poteze ni OHR-a ni drugih relevantnih međunarodnih organizacija. I u ovom iu slučaju kriminalizacije klevete” – kaže Kovač.
Modeli borbe sa stigmatizacijom
Ozren Perduv iz “Pravde za Davida” kaže da je pomenuta retorika i taktika vlasti klasičan udar na slobodu okupljanja, udruživanja i organizovanja.
“Nadam se da ćemo svi koji smo u nevladinim organizacijama naći nove načine i modalitete djelovanja, i da to neće uticati na nas koji se zalažemo za korjenite promjene u društvu. Sasvim sigurno, imaće za posljedicu da će ljude koji već stoje sa strane dodatno udaljiti od bilo kakve mogućnosti borbe, bilo kakve mogućnosti da nešto javno kažu” – smatra Perduv.
Perduv vjeruje da je postignut cilj vlasti, a to je dodatno zastrašivanje društva i javnosti.
“Mislim da treba nastaviti djelovati kroz nevladine organizacije, ali prvenstveno našim djelovanjem na onaj način koji se pokušava ograničiti, a to je političko dejstvo i doprinos političkim rješenjima. Novi modaliteti mogu biti da kao pojedinci radimo ono što je zabranjeno neprofitnim organizacijama. Siguran sam da će biti pronađeni drugi modaliteti i rada i borbe, kako bi se pronašli istinski ljudi koji su borci za promjene koji neće biti sputani” – kaže Perduv.
Tanja Boromisa iz Omladinskog centra “Zdravo da ste” ne vjeruje da će usvajanje ovog nacrta zakona dovesti do društvenih pobuna. Smatra da bi trebalo, zato što ovaj nacrt oduzima ustavna prava.
“Pitanje je da li će se neka pojedinka ili neki pojedinac samostalno odlučiti da reaguje, da pokuša da podigne svoj glas protiv nečega što je nepravedno i nije u interesu društva i građana i građanki. U suštini, političko djelovanje je prilično široko objašnjeno a opet nikako da osnažimo uvjerenje da je politika nešto u čemu svi treba da učestvujemo, da su politike i strategije koje se donose, da su politike i podizanje glasova kada su u pitanju različiti zakoni. Sigurna sam da će ovaj nacrt zakona negativno uticati na učešće građana” – kaže Boromisa, napominjući da su do sada udruženja građana bila korištena da uobliče potrebe i interese svojih interesnih grupa.
Boromisa tvrdi da zbog položaja mladih ljudi u društvu Omladinski centar “Zdravo da ste” neće mijenjati ni misiju, ni viziju, ni rad.
„Najveći argument koji se ovdje spominje jesu kontrole, kao veća kontrola nad udruženjima i fondacijama. Mi svi u poreskom sistemu dobijamo odobrenje bilansa stanja i uspeha APIF-a. Što se tiče glavnih momenata koji se spočitavaju udruženjima i fondacijama, vjerujem da većina ispunjava te kriterije. Naš rad, našu viziju i misiju nećemo mijenjati jer se nadamo da ćemo staviti interes društva na prvo mjesto. S obzirom da su mladi apsolutno zaboravljeni, apsolutno treba raditi s mladima“ – zaključuje Boromisa.
Dražan Pejaković iz “Radničkog pokreta” kaže da je ovaj nacrt zakona samo pokušaj da se uništi svaka moguća borba, ali izražava nadu da konkretan zakon neće stupiti na snagu. Radnice i radnici bez informacija o radu “Radničkog pokreta” misliće – kaže Pejaković – da je ovo udruženje stranih plaćenika, domaćih izdajnika, a ne boraca za radnička prava.
“Mi koji smo iz udruženja građana, koji štiti interese radnika i građana, pomažemo ono što država ili entitet treba da radi. Taj sav posao je prepušten nama. Niko neće da nosi etiketu stranog plaćenika i da njihovo dijete danas sutra ima problem u školi kada drugari krenu govoriti da su nekom djetetu tata i mama strani plaćenici. Ima udruženja koja stvarno puno pomažu građanima RS, a ako ostanemo bez tog to će biti pravi haos. Mi ustvari štitimo sve interese radnika u BiH, a nismo neko ko pokušava nešto da uradi Vladi Republike Srpske” – kaže Pejaković.
Put ka društvenoj pobuni
Nemanja Tubonjić iz Marksističke organizacije “Crveni” tvrdi da je NVO sektor jedan od društvenih sektora kroz koje se kanališe najviše socijalnog nezadovoljstva i koji zahvata najšire interese masa u konkretnim socijalnim pitanjima.
“Ovaj sektor je imao dosad slobodu da provodi oblike građanske emancipacije nezavisno od iste vlasti koja je provodila interese stranaka. Kao odgovor na sve veću kritiku režim je prvo uveo zakon o kriminalizaciji klevete, a drugi korak sada mu je upravo ograničavanje rada NVO sektora zatrpavanjem dodatnim birokratskim stvarima, vršeći totalni nadzor nad njihovim radom, a na kraju i brendirajući ove organizacije pojmom “strani plaćenik” u pokušaju da se njihov rad predstavi kao antinarodni” – upozorava Tubonjić.
Tubonjić tvrdi da kroz nove zakone vlast pokazuje strah od šireg socijalnog bunta.
“Bunt od koga vlast ne strahuje je onaj bunt koji nema za cilj kritiku širih socijalnih odnosa koji ulazi u domen cjelokupnog društvenog sistema kapitalističkog društva zasnovanog na privatnoj svojini i političkom birokratizmu. Bunt od koga vlast ne strahuje je onaj kojim se samo želi na mehanizme ovog sistema postaviti ‘bolje’ ljude” – smatra Tubonjić.
Dražen Crnomat iz Banjalučkog socijalnog centra tvrdi da bi usvajanje ovog zakona moglo katalizovati društvene procese i društvene napetosti, što bi moglo voditi kratkom prekidu statusa quo.
“Brinu me skupovi koji se organiziraju u reakciji. Namjesto idejnog i praktičnog angažmana (na putu društvenog ozdravljena) prema mogućnostima realizacije individualnog i kolektivnog društvenog života, prisutno je povlačenje i akomodacija politikama vlasti. Brine me i potencija etnifikacije rada organizacije civilnog društva, da se u ukupnosti napada od države prema oranizacijama ne vidi proces naslagivanja i etabliranja etničkog prospekta” – kaže Crnomat.
Crnomat tvrdi da organizacije civilnog društva hode univerzalnim porukama koje su, ipak, često diktirane odozgo, a bez proaktivnih istupa i nastupa. “Za sve ove najavljene i donesene zakone treba široka koalicija organizacija u kojoj vlada makar bazično povjerenje u zajedničke ciljeve i sredstva” – upozorava Crnomat, vjerujući da su dijalog i akcije nemogući bez učešća povratničkih organizacija, organizacija žena, logoraških organizacija, sindikata i manjinskih grupa.
Tanja Topić iz Fondacije Friedrich Ebert tvrdi da se civilni sektor u bh. entitetu Republika Srpska nada “gruzijskom scenariju” prema kom su tamošnje vlasti povukle identično nakaradan zakon, što je u ovom kontekstu “pusti san”. Hiljade ljudi izašlo je na ulice glavnog grada Gruzije u martu ove godine protestvujući protiv kontroverznog nacrta zakona o “stranim agentima”.
„Vidimo da ni vlast koja ima sve mehanizme i poluge kontrole u svojim rukama ne može organizovati masovnije proteste na entitetskim linijama. Građani u RS više ne vide nikakav smisao u protestima jer oni ne donose nikakve rezultate. Vidjeli smo ignorantski odnos vlasti na sve poruke upozorenja relevantnih međunarodnih organizacija o kojima su se oglušili i uporno nas uvjeravali da je RS svjetionik demokratije i da nema prostora sa više demokratije nego što je ovaj. Mislim da ovo nije tema koja bi okupila kritičnu masu na protestima, vidjeli smo da građani ovdje protestuju kad treba braniti vlast, ne dižu glas protiv socijalne i ekonomske bijede. Dosta građana je napustilo ovaj prostor, dio ne želi napustiti zonu komfora čuvajući grčevito radna mjesta. Tako da bi, iskrena da budem, protest građana zbog ovoga bio prilično iznenađenje“ – kaže Topić.
Topić tvrdi da je vlast svjesno vodila prljavu kampanju sa ciljem da se organizacije finansiraju iz stranih izvora omalovaže, ponize, prezentuju kao trulež društva, ne shvatajući koliko su organizacije civilnog društva preuzele ulogu države kao servisa društva ili stanovništva.
„Stvar je vrlo jasna. Ova vlast već dugo zastupa tezu da pravo da govore imaju samo oni koji osnuju političku organizaciju i izađu na megdan nesalomovim i nepobjedivim političkim gorostasima, koji suvereno vladaju decenijama ovim prostorom. I nije to nerazumijevanje demokratije, dapače, to je iživljavanje nad sopstvenim građanima“ – zaključuje Topić.
