Jučer me je režimski tabloid pod kontrolom i na budžetu SDA i Bakira Izetbegovića optužio da zajedno s grupom novinara, opzicionih političara i profesora (među kojima je i akademik Slavo Kukić), „potičem ubistvo bračnog para Izetbegović“.
Istina, mnoge sam bljuvotine čitao i uspio da svarim tokom svojih 30-ak godina u ovom poslu, časne karijere bez mrlje, ali teško sam mogao i da zamislim da će me opskurni autor, toliko relevantan i hrabar da se targetirajući ljude i crtajući im mete na čelu godinama potpisuje pseudonimom „Mustafa Drnišlić“ (ime i identitet poznati redakciji), na osnovu jednog tačnog i preciznog tvita o Izetbegovićima iz 2019. godine optužiti da potičem njihovo ubistvo.
Naš „Mustafa“ će zbog toga imati prilike da svoje tvrdnje dokaže na sudu, no danas ćemo se baviti uzrocima i posljedicama.
A uzroci su jako daleki. I duboki. I datiraju još iz ratnih događanja i agresije na BiH. Iz onog perioda kada sam 1992. godinu uspio da preživim kao branilac Sarajeva iako u prvih osam mjeseci tri puta ranjen u obruču nakon što sam zajedno sa svojom rajom izašao da branim naš kosmopolitizam i način života od fašista sa brda. Ali i kriminalaca i ratnih profitera iznutra.
To vam je, da budem do kraja jasan, onaj period kada su jedinice I. korpusa ARBiH toliko često morale da čekaju na izlazak kroz Tunel Dobrinja-Butmir (ispod aerodromske piste) kako bi u grad ušla visokotarifna roba koju su kasnije pojedini SDA prvaci prodavali na pijaci nama borcima – i našim porodicama.
Ko nije mogao bez kafe, u jednom trenutku morao je da plati 100 maraka za kilu. Ako ste bili pušač, morali ste u većem periodu opsade za izdvajate 21 marku za tri kutije refuzne Drine. O drugim namirnicama da ne pričamo.
To vam je, dakle, onaj period kada je sadašnji predsjednik SDA većinu svog „ratnog puta“ proveo u blindiranom trezoru Narodne banke, odakle je hrabro i odvažno mogao da uči kako se planiraju akcije „oslobađanja“ grada.
Jako je bitan taj ratni period čije posljedice osjećamo i danas. Mi koji smo tada branili naše porodice i naš grad, danas neki od nas kao novinari, drugi kao aktivisti, treći kao javni radnici, na meti smo medijsko-obavještajne hobotnice SDA koja odsudno brani pozicije Izetbegovića. Sebijinu u KCUS-u, a Bakirovu u stranci i politici općenito.
Koliko je stvar apsurdna i licemjerna potvđuje i to da danas tom hobotnicom, uz ostale, rukovode i ratni dezerteri i pobjegulje (kao i njihovi nasljednici). Oni koji su u periodu 1992-1996. za nama patili izdaleka, a danas nam umjesto agresora s brda – oni crtaju mete na čelu. Olovkama i statusima. Da ustuknem od takvih, da iznevjerim 650 poginulih branilaca Sarajeva iz moje 102. mtbr?! Nikada.
Mi kao nezavisni portal, koji se finansira potpuno transparento i javno, aplicirajući na projekte međunarodne zajednice za pomoć nezavisnim medijima, odnosno istraživačkom i kritičkom novinarstvu (jedinom mogućem novinarstvu!), kao i naše kolege iz drugih sličnih i prijateljskih portala već mjesecima raspolažemo informacijama da SDA, preko svojih medija, novinara-plaćenika i botova na društvenim mrežama, priprema strategiju pokušaja našeg diskreditiranja, jer nas smatra najodgovornijim što su izgubili grad Sarajevo na općim izborima.
Mi smo im krivi što smo otvarali afere i pisali o njima, a nije kriva sama SDA, njihov lider i politički prvaci koji su kreirali te afere i u njima debelo učestvovali (s tim u vezi su formirane i Viber i Wats ap grupe, gdje se dogovaraju strategije, a čiji su sastavi nama dobro poznati).
Poznato je i ko je i na koji način finansirao osnivanje novoformiranih portala, čiji je prevashodni cilj zadržati uticaj i moć rukovodećih struktura koalicije SDA-DF i njihovih lidera. Ali i javna dobra s kojima raspolažu. Na tom putu novinari-plaćenici, oni bez obraza i vlastitog digniteta, služe kao ispaljeni meci i džojstici političkih nalogodavaca, dovoljno opreznih da se ne smiju javno izlagati zbog predstavnika međunarodne zajednice, ali i dovoljno ranjivih da će učiniti sve da zadrže pozicije moći.
Afera respiratori iz temelja je uzdrmala ovu strukturu. A nakon nje i pokušaj kriminalizirane nabavke vakcina preko posrednika iz Srbije sa debelim policijskim dosjeom, čijem je zaustavljanju itekako doprinio i Inforadar svojim tekstom. Nakon toga su stigle i neke jezive vijesti sa KCUS-a a u vezi „režima rada“ kineskih respiratora, koji su, eto sasvim slučajno, dobili spornu verifikaciju da mogu biti korišteni u intenzivnoj (iako dokazano ne mogu!) dan pred početak suđenja Fadilu Novaliću i drugima pred Sudom BiH.
Istim onim koji su za 10,5 miliona KM u jeku najveće pandemije nabavili 100 spornih kineskih respiratora, preko malinarske firme, bez dozvole Agencije za lijekove i po višestruko višoj cijeni! Od tada su optuženici pred Sudom BiH kojima se upravo sudi.
Nije više nikakva tajna da istražioci mjesecima utvrđuju ulogu Sebije Izetbegović u ovoj nabavci, pa se svakim novim aergumentom kao mogućom kompromitacijom u pravcu šefice KCUS-a i cijele SDA prave nove strategije i instruiraju novinari-plaćenici u pokušaju ljudske i profesionalne diskreditacije svih nas koji o tome pišemo.
Dakle, 30-ak godina od događaja koji su nama bili rat a mnogim profiterima iz SDA brat, koji su mnoge od nas trajno obilježili za cijeli život, nekoga ostavili bez dijelova tijela, nekome uzeli najmilije, došli smo do toga da nas koji smo ostali tek to – ponosni ljudi što se bore za bolje i pravednije društvo za sve, fukare atrofirtanih obraza optužuju za izdaju?! Nas koji smo u ratu branili I NJIH, a sada branimo ovo malo pravne države što je ostalo – OD NJIH!
Oni će jednog dana, u to nema apsolutno nikakve dvojbe, morati da polože račune pred pravnom državom. I za činjenje. I za nečinjenje (u pandemiji). Za svu bjesomučnu pljačku u kojoj su mnogi učestvovali i stvaranje naših života nemogućim.
