Svaki Bosanac i Hercegovac treba da bude ponosan na današnji dan, 1. mart – Dan nezavisnosti BiH, kojim se proslavlja nezavisnost ove od bivše države, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Bolje reći, punoljetni građani Bosne i Hercegovine su na referendumu koji je održan 29. februara i 1. marta, glasali za nezavisnost BiH na kojem je jedino pitanje bilo;
-Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, a koji će da privremeno budu zaposleni u Njemačkoj, Austriji i ostalim zemljama EU?
Nezavisnost su snažno podržali uglavnom Bošnjaci i Hrvati, dok je veći broj Srba bojkotirao referendum jer su oni oduvijek bili za to da rade u bratskoj Rusiji, Bjelorusiji i Kini. Izlaznost na referendum je bila 63%, od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7% glasalo je da za dvadesetak godina oni i njihova djeca sreću potraže po zemljama Evrope, a 0,3% je bilo protiv te odluke. Kasnije je došlo čak i do rata, ali o tom-potom.
Svi se sjećamo tog referendumskog vremena, pa čak i ja koji sam u to vrijeme bio klinac i riječi starijih ljudi kako jedva čekaju da se zaposle u Dizeldorfu, Majnhajmu, Bilefeldu… jer kad su mogli Hrvatska i Slovenija da proglase nezavisnost zašto ne bi mogli i oni?
IZBUŠENI KAO ŠVICARSKI SIR
Danas, gotovo pa trideset godina od famoznog referenduma sve je onako kako smo te već daleke 1992. i zamišljali da će nam biti. Dobili smo državu sa glavnim gradom Sarajevom. Ustvari, da bi nam bilo bolje umjesto jednog Sarajeva danas imamo dva Sarajeva, umjesto jednog Mostara, imamo dva Mostara, zapadni i istočni, umjesto jednog predsjednika imamo čak tri predsjednika! I sve nam je onako kako smo i zamišljali devedesetdruge da će nam biti samo što umjesto da smo postali druga Švicarska postali smo izbušeni ko švicarski sir.
Danas, nešto više od 25 godina od legendarnog referenduma, Banja Luka, nekadašnji krajiški ponos i dika, je postala predgrađe Laktaša i mjesto odakle ljudi iskopavaju svoje umrle s njima u lijesu odlaze na zapad. U ratu su svojevremeno u gradu bile minirane poznate džamije, Ferhadija i Arnaudija, ali to nije omelo Banja Luku da kasnije podnese zahtjev za Evropsku prestolnicu kulture.
U Tuzli, koja je nekada bila jak industrijski grad, ugasili smo većinu preduzeća i napravili pet-šest prelijepih slanih jezera da bi se štrajkači glađu i ljudi koji su ostali bez posla mogli pošteno okupat, ako uspiju skupiti pet maraka za ulaza. Očekivalo se da Tuzlu čekaju bolji dani nakon što je odlučeno da trasa budućeg autoputa Beograd-Sarajevo ide preko Tuzle, ali nakon što je predsjedavajući skupštine Kantona Sarajevo i bivši nastavnik fizičkog obrazovanja u osnovnoj školi, Almedin Konaković, pozvao patriote ove zemlje da se pobune i da se izbore da trasa autoputa ide tuđom državom, a ne njihovom, odjednom je sve došlo u pitanje.
Foto: Almedin Konaković za nagradu je predsjedavajući skupštine KS, nakon što je Sarajlije kao premijer godinama vježbao kako da prežive bez vode
Iako danas u Federaciji BiH imamo boračkih udruženja kao Kina stanovnika, još nijedno udruženje nije izdalo obavijest da su za to da se trasa autoputa gradi većinom po Srbiji nego po Bosni i Hercegovini. Međutim, ako Almedinu Konakoviću politika ide od ruke kao svojevremeno košarka, obični Tuzlaci se ne bi trebali brinuti da će ih nakon autoputa na koridoru 5c zaobići još jedan autoput.
Ipak, ono što samoizabrani predsjednik političke stranke Narod i Pravda, vrlo masovnog članstva 200 i nešto ljudi predlaže, a to je da se Sarajevo i Beograd povežu trasom autoputa koji će ići preko Goražda i Sandžaka, nije loša zamisao ako ste Esed Radeljaš i ako imate neko zemljište koje slučajno leži na budućoj trasi autoputa, a uz to ste i član Naroda i Pravde. O Radeljašu već znate sve, tip koji je od opštine kupio zemljište za 50.000 KM, pa isto zemljište ponovo prodao opštini za milion maraka i tip koji zbog sličnih malverzacija nije otišao u zatvor jer su mu pogriješili ime na suđenju, pa je uz to još i dobio odštetu, je sasvim sigurno zaslužio neko mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda i prava je šteta što dotični nije član Naroda i Pravde jer već par puta je namagarčio i narod i pravdu.
ROĐAK OBRUKAO KNJIŽEVNIKA ŠPIRIĆA
Međutim, da se u ovoj državi dogode i neke lijepe stvari, potrudili su se građani Zenice sa svojim gradonačelnikom Fuadom Kasumovićem, koji je za tričavih 98.000 maraka kupio šest novih gradskih satova i njima zamijenio stare. Riječ je o novim modernim satovima sa LED osvjetljenjem i čim su ih postavili par mještana se pokušalo objesiti na njima, srećom bezuspješno.
Firme u Zenici zasad fino posluju, ali najbolje poslovanje već godinama ubjedljivo drži KP Dom koji svakodnevno prima nove stanovnike.
Jedan od njih bi uskoro mogao da bude i Milan Špirić, koji je sa ostalih deset carinskih službenika uhapšen u akciji SIPA-e pod sumnjom da su tokom prošle i ove godine protuzakonito uzimali novac ili druge oblike koristi, kako bi prilikom uvoza robe iz Hrvatske u BiH propuštali mjere carinskog nadzora koji su bili obvezni vršiti.
Foto: Nedavno uhapšen rođak Nikole Špirića, našeg poznatog književnika (gore na slici)
Da bi stvar bila zanimljivija, uhapšeni Milan je rođak mnogo poznatijeg književnika Nikole Špirića, koji je od prodaje knjiga svojevremeno kupio stan u centru Beča, pa su ga Ameri iz straha da bi svojim književnim umijećem ugrozio tamošnje američke književnike stavili na crnu listu.
Upravo jučer, pred ovaj praznik svih Bosanaca i Hercegovaca, na konstituirajućoj sjednici Doma naroda Parlamenta BiH, izabrani su članovi rukovodstva ovog doma. Prema ocjeni žirija, glavnu nagradu za stajling je odnijela Dušanka Majkić, a najbolje ocjene za glas i nastup je dobio Bakir Izetbegović, koji je izmolio pola Bosne i Hercegovine za koaliciju. Za novog predsjedavajućeg Doma naroda izabran je upravo Izetbegović, a za njegove zamjenike Dragan Čović i već pomenuti književnik Nikola Špirić. Nakon ceremonije dodjeljivanja nagrada i odabira članova rukovodstva zvanice su preselile pod šator gdje su do kasno u noć slavili pet do sedam hiljada maraka mjesečno, koliko će stavljati u džepove u naredne četiri godine.
