Danas se navršilo 40 godina od smrti Josipa Broza Tita. Maršala Tita. Druga Tita. Doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).
Danas ni u jednog gradu u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije u 15 sati neće zasvirati sirene i građani zaustaviti korak da bi minutom šutnje Titu odali počast.
SJAJAN I NEUSPIO EKSPERIMENT
Pa ipak, ako je suditi prema brojnim statusima na društvenim mrežama, koje su i te kako dobar indikator mišljenja i raspoloženja ljudi, kako se to nekada govorilo, „od Vardara pa do Triglava“ ljudi se s ponosom sjećaju tog vremena. Posebno oni rođeni i odrastali u Jugoslaviji.
Cinici s početka devedesetih te ljude nazivaju jugonostalgičarima, ali sugovornici Inforadara, ugledni profesori, smatraju da je to neutemeljeno.
„Nije jugonostalgija racionalno poređenje dva vremena kada jse to zasniva na sasvim realnim pokazateljima društvenog uređenja u kojem smo živjeli i u kojem danas živimo. Jer o nostalgiji govore oni koji jedino na taj način mogu vladati. Oni koji nam ne nude nikakvu ličnu ni socijalnu sigurnost. Oni koji su, zarad vlastitih ekonomskih i političkih interesa, građane pretvorili u štakore“, ističe profesor sociologije Ivan Šijaković.
Foto: Ivan Šijaković
Prema njegovim riječima, kada se pravi paralela između vremena Tita i ovog u kojem živimo jasno je da sve vlasti koje su vladale ili vladaju u državama ex Jugoslavije nisu uspjele ili željele da građanima osiguraju ono što smo tada imali.
„Počevši od lične sigurnosti, da svaka šuša ne smije da vas bije kada i kako hoće, maltretira i ubije, visokog nivoa zdravstvene i ostalih oblika socijalne zaštite, besplatnog obrazovanja, zaposlenosti. To su stvari da, ko god ih postigne u svijetu – zaslužuje sve pohvale. I to se ne može porediti s ovim kako danas živimo“, kaže Šijaković.
Ističe da je Titova Jugoslavija, izgrađena na tim temeljima, bila „sjajan eksperiment koji je nažalost propao“.
„Zauzvrat dobili smo ne najcrnji neoliberalizam, nego surovi ,uvijek isti liberalizam. Koji sve gleda samo kroz tržište, pa tako i čovjeka, u kojem je mali broj pojedinaca i kompanija kojima smo svi sluge“, ističe Šijaković.
RESPEKT I NA ISTOKU I NA ZAPADU
Akademik Slavo Kukić, koji je živio i radio u oba društvena sistema, komentirajući četiri decenije od Titove smrti kaže da je na društvenim mrežama vidio jednu konstruiranu poruku Tita bosanskohercegovačkim etnonacionalistima koja kaže: „Da i danas izađem mrtav na birališta pobijedio bih vas“.
Foto: Slavo Kukić
„Ja doista i mislim da bi se to dogodilo, iako je 50 posto stanovništva u životnoj dobi kada o Titovom vremenu zna samo iz priča koje mogu biti ovakve ili onakve. Koje zna samo iz čitanki što su u pravilu ideologizirane, ali ipak kroz narativ svojih starijih članova obitelji čuju mnogo toga što je istina. A istina je da je u BiH u Titovom vremenu radilo 1,2 miliona ljudi uglavnom u proizvodnom sektoru, da su imali pasoš države s kojim su mogli hodati bez viza po cijelom svijetu, istina je da su živjeli u državi respektiranoj i na istoku i na zapadu i koja je bila na čelu Pokreta nesvrstanih“, navodi Kukić.
Kao i Šijaković i on podsjeća da je Titovo vrijeme bilo vrijeme besplatnog školstva i zdravstva i da su „građani od svoje plaće mogli ići ljetovati na svoje more“.
„Danas nemaju ništa doli iskonstruiranu priču o tome kako su svoji na svome, ali ih je zato sve više koji pakiraju kofere i odlaze s kartom u jednom smjeru“, zaključuje Kukić.
Filozof, sociolog i politički analitičar, profesor Esad Bajtal, kaže da je „zbog naših ideologija, mentaliteta i svega onoga što povijesne činjenice pretvara u istoriju kao ideološku laž“, Titovo vrijeme bilo – vrijeme ljudi.
Foto: Esad Bajtal
„Bili smo ljudi. Ovo je vrijeme etnokmetova, etnopodanika. Živimo kao podanici. I tu se sva razlika između Titovog i ovog našeg vremena završava“, kaže profesor Bajtal.
Navodi da se sve to onda može razložiti na stotinu načina „kako bi se poredilo ljudsko s neljudskim vremenom u kojem živimo. Na pitanje jesu li svi koji rade takve paralele i prednost daju načinu života u Titovoj Jugoslaviji jugonostalgičari, Bajtal ističe da to spada u sferu fantazama aktuelnih vlastodržaca.
„Šta je nominacija? Nominacija koja bi trebala da obezvrijedi naše osnovno ljudsko, životno osjećanje. Mi, zapravo, žalimo za jednim životom u kojem smo imali socijalnu i stvarnu pravdu. Zapravo žalimo za besplatnim školstvom, zdravstvom, mogućnosti putovanja po cijelom svijetu, godišnjim odmorima i regresima, žalimo za svojom prošlošću koja se ni stotim dijelom više ne može ogledati u ogledalu našeg vremena. Kako će to ko zvati – to je njegova stvar. Mi žalimo za životom“, podvlači Bajtal.
Podsjeća da je danas prostor bivše Jugoslavije devet i po puta zaduženiji nego što je to bila SFRJ, navodeći da isto toliko puta gore živimo nego tada.
I zato, zbog vremena kada smo hodali dignute glave, „Druže Tito, slava ti i hvala!“
