Piše: Damir MILJEVIĆ
Vrlo rijetko komentarišem i još rijeđe pišem o političkim dešavanjima u BiH. Prvi je razlog što moje obrazovanje, struka i znanje nemaju direktnu vezu sa naukama koje se bave politikom, a drugi što nisam politički aktivan pa nemam nikakav stvarni interes za politiku, osim u mjeri koja ona utiče na naše obične, normalne živote.
Sve u svemu ovo vam je pravdanje unaprijed za tekst koji slijedi, odnosno moja želja da iznesene stavove u ovom tekstu shvatite prvenstveno kao pogled jednog običnog laika, ali dobro informisanog građanina, zaglavljenog u tzv. tranziciji već 22 godine, koji je sve „blagodeti“ funkcionisanja našeg političkog sistema osjetio indirektno, a bogami i direktno preko vlastitih leđa, sa svim posljedicama koje te „blagodeti“ nose.
Pred nama su sedmi poslijeratni tzv. demokratski i slobodni opšti izbori i na prvi pogled oni se po ničemu ozbiljnom neće razlikovati od svih dosadašnjih. I na njima će učestvovati ogroman broj političkih subjekata i nezavisnih kandidata. I na njih pola glasača (ili još više) neće izaći, a i na ovim izborima će izgleda opet glasati i mrtvi.
Nije ni za očekivati da predstojeći izbori budu fer i transparetni, kao uostalom niti jedni izbori do sada u BiH, koliko god su se međunarodni i domaći posmatrači i zvaničnici trudili da nas uvjere da su svaki bili fer i transparentni.
Šansu da budu takvi smo izgleda konačno propustili, jer zbog opstrukcije u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, kojim suvereno vladaju HDZ, SNSD i njihovi sateliti, prijedlog o uvođenju nadzornih kamera i skeniranju glasačkih listića opet nije ni razmatran.
„SEJDIĆ-FINCI“ ĆE NAS NADŽIVJETI
I da prijedlog sutra dobije većinu, postavlja se pitanje implementacije ovih izmjena zakona za naredne izbore s obzirom na kratko vrijeme do oktobra. Pri tome, ovdje je opravdano postaviti i pitanje iskrenosti namjere samih predlagača ovih izmjena, s obzirom da su imali pune tri godine za svoju inicijativu, a sjetili se da je podnesu tek u izbornoj godini.
S obzirom da implementaciju presude Sejdi –Finci čekamo već 16 godina, a da implementaciju odluka Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Zornić i Pilav niko i ne pominje, ni na ovim izborima dio glasača neće moći iskoristiti svoje aktivno biračko pravo, čime ni ovi izbori neće biti slobodni i demokratski.
Za nedovoljno upućene u problematiku, najednostavnijim, grubim riječnikom rečeno, Romima, Jevrejima i svima onima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici tri naroda Ustavom i Izbornim zakonom BiH i nadalje nije dozvoljeno (čitaj zabranjeno je) da se kandiduju za najviše funkcije u ovoj zemlji.
Sad je već jasno da ni ovi izbori neće biti slobodni, demokratski, fer i transparentni, ali na to smo već odavno navikli. Ono zbog čega, po mom mišljenju, nakon njih ništa isto biti neće jeste sama mogućnost nastanka drastično različite postizborne situacije.
Nažalost, ovu svoju tvrdnju ne zasnivam na spoznajama i ubjeđenju da će birači biti svjesni trenutka i vlastite odgovornosti za stanje u zemlji i da će masovno izaći na izbore (kao što to gotovo redovno čine birači u zapadnim zemljama kada smatraju da je situacija kritična), niti na nadi da će na narednim opštim izborima pobijediti neke druge, progresivnije snage.
Moja tvrdnja je zasnovana prvenstveno na činjenici da ni brojne odluke Ustavnog suda BiH nisu ispoštovane, odnosno implementirane u izborno zakonodavstvo. Vrijeme ističe, a neprovođenje odluke Ustavnog suda BiH, vezane za stavljanje van snage odredbi Izbornog zakona BiH koje se odnose na broj delegata iz svakog kantona u Domu naroda FBiH, dovodi zemlju u potpunu blokadu i haos.
Nakon izbora sasvim je moguće da se neće moći popuniti Dom naroda u Federaciji, a time ni mjesta predsjednika i potpredsjednika Federacije, što znači da će Federacija ostati bez vlade, a BiH bez Doma naroda, što opet dovodi u pitanje i Savjet ministara BiH i funkcionisanje zakonodavne vlasti.
Nastupiće kompletna blokada života u zemlji, a i onako nikakva vladavina prava i koliko-toliko uspostavljeni krhki legitimitet i legalitet vlasti biće dovedeni u pitanje.
TRI SCENARIJA ZA SPREČAVANJE HAOSA
Bez legaliteta – nema ni legitimiteta, pa u takvoj situaciji, bez obzira koliko se domaći političari, stručnjaci i međunarodni mentori budu trudili da se uspostavi bilo kakvo funkcionisanje sistema na temelju prava, svi napori će biti uzaludni. Stvoriće se uslovi za anarhiju, u kojoj će svako imati pravo da ospori sve ili bilo šta što se tiče funkcionisanja vlasti u BiH.
Haos će biti potpun.
Da bi se ovo spriječilo moguća su tri scenarija.
Prvi, vrlo upitan, je da se do dana raspisivanja izbora implementira bar neophodni minimum izmjena Izbornog zakona kako bi cijeli proces imao na kraju barem legalitet. Vremenski je to još uvijek moguće, iako sve manje realno s obzirom da dio vladajućih struktura koristi to kao sredstvo za ucjenjivanje i ispunjavanje njihovih zahtjeva vezanih za izmjene Izbornog zakona.
Drugi scenario je da se izmjene Izbornog zakona usvoje nakon raspisivanja izbora, što baš i nije praksa u normalnim zemljama, ali BiH i nije normalna zemlja pa je i to moguće. Ovakvo riješenje bi opet otvorilo prostor za čitav niz mogućih prigovora i eventualnih žalbi i tužbi nakon izbora, čime bi se, opet, doveo u pitanje legalitet i legitimitet izabrane vlasti.
Treći mogući scenario bi bio da se OHR probudi iz višegodišnjeg udobnog zimskog sna i nametne izmjene Izbornog zakona što bi, opet, ako ne baš otvorilo pitanje legaliteta, a onda u svakom slučaju dalo municiju za osporavanje legitimiteta i lijepljenje raznih etiketa novoizabranim vlastima.
Ono što je nama, normalnim građanima, preostalo u ovako ozbiljnoj situaciji i pred krajnje crnom budućnosti je da shvatimo da nam niko, ali baš niko, neće pomoći ukoliko prvo sami sebi ne pomognemo.
Jedni će si samopomoći tako što će napustiti zemlju tražeći bolji život bilo gdje osim ovdje (što uostalom mnogi i čine).
Nama, koji nećemo da idemo ili nemamo gdje, preostaje samo jedno – da se izborimo za sebe i pokušamo postati subjekti, umjesto objekata politike.
Načini za to su razni i brojni, od izlaska na izbore do izlaska na ulice u svakoj prilici i po svakom pitanju. BH društvo je nažalost i našom krivicom duboko zapelo u tranzicionom blatu. A da bi se iz blata izašlo moramo svi zajedno i složno pogurati i blata se riješiti.
Do nas je.
