Priredio: Nedžis HALILOVIĆ
Migrantska kriza zahvatila je i Bosnu i Hercegovinu, a vlasti naše zemlje, shodno tome, pokazale su širokogrudnost, veliki demokratski kapacitet, srce pravih domaćina, kao i bečku kulturu svojstvenu samo ovim prostorima, prihvaćajući sve izbjeglice iz Afganistana, Iraka, Sirije… kao svoje najmilije, nudeći im smještaj – ako ustreba čak i u svojim domovima! (dobro, nije baš tako, ali oni, mislim naši političari, nose to u svojim srcima).
O tome kako se osjeća prosječni (e)migrant u našoj susretljivoj zemlji, s čime se suočava, šta mora naučiti a od čega se odučiti, kako se treba ponašati, koje geografske i etimološke pojmove mora da savlada i kojim političkim pojmovima mora da ovlada, iz pera našeg saradnika.
- dan
Zalutali smo u neku čudnu zemlju, Bosna i Hercegovina se zove. Vozaju nas iz opštine u opštinu. Ubrzo su se potukli zbog nas. Mi samo sjedimo u autobusu i čekamo ko će pobijediti, pa da nas odvezu na bilo kakvu granicu. Samo što prije da odemo odavde.
- dan
I dalje smo u Bosni i Hercegovini. Još se ne nazire izlaz iz ove zemlje. Tek sada vidimo koliko nam nedostaje naš Afganistan.
- dan
Probao sam danas bosanski specijalitet, burek. Objasnili su mi da je burek samo sa mesom i da ne postoji burek sa sirom i eurokremom i rekli da će me u Sarajevu prebiti ako to zatražim.
- dan
Prešao sam iz Federacije u Republiku Srpsku, ali sam ustvari i dalje u Bosni i Hercegovini. Sreo smo se sa svojim amidžićem iz Afganistana koji je našao privremeno utočište u Srpskoj. Kad me vidio nazvao me poturicom, a ja njega četnikom.
- dan
I dalje sam u Republici Srpskoj, dane provodim u kampu gledajući televiziju RS i nije mi jasno kako neki nisu zadovoljni sa takvim predsjednikom kakav je Dodik koji svakodnevno radi za dobrobit svih građana Republike Srpske i boga molim da me ne vraćaju u Teheran. Mislim, ovaj Teheran u Federaciji.
- dan
I dalje sam u Bosni i Hercegovini, vratili su me iz Srpske u Federaciju, ovi iz Sarajeva me uputili u Mostar, ali su me na Ivan sedlu vratili nazad i sad dok i dalje sjedim u Sarajevu ne mogu da spavam od brige da li će se Sebija kandidovati za predsjednicu SDA.
- dan
Dovukli su me u Mostar, neki grad u kršu i kamenu, podijeljen na dva dijela, istočni i zapadni. Ja sam odsjeo na zapadnoj strani u ulici nekog Francetića Jure. Na putu za Mostar šofer je stajao u nekoj Jablanici gdje je u nekom restoranu jeo meni neku nepoznatu životinju. Mi smo posmatrali iz autobusa. Srećom, šofer je ponio ostatke kostiju pa smo ih glabali do Mostara. Ta životinja se zove janje i dobrog je ukusa.
- dan
I dalje sam u zapadnom Mostaru, zamrzio sam partizane i stidim se što sam musliman. U ovom gradu postoji neki Stari most, posmatrajući ga imam neopisivu želju da ga srušim. Ne znam šta mi je.
- dan
Vratili su nas u Sarajevo. Neki ljudi u odijelima su dolazili kod nas, dali nam falsfikovana dokumenta i rekli da ćemo glasati za njih na izborima.
- dan
Danas sam čitao popularnu bosansku novinu, Dnevni Avaz i uvidio sam da sve loše u ovoj zemlji potiče od Bakira Izetbegovića.
- dan
Odveli su nas u Veliku Kladušu i svima nam dali tops.
- dan
Vratili su nas u Banja Luku, pa sproveli u Tuzlu. Bojimo se da nikada nećemo izaći iz ove zemlje. Afganistan mi nedostaje.
- dan
Obećavaju nam da će nas odvesti u Evropu, ali kažu, to pričaju već 20 godina.
- dan
VADITE ME ODAVLEEEEEEEE