Priredio: Nedžis HALILOVIĆ

Migrantska kriza zahvatila je i Bosnu i Hercegovinu, a vlasti naše zemlje, shodno tome, pokazale su širokogrudnost, veliki demokratski kapacitet, srce pravih domaćina, kao i bečku kulturu svojstvenu samo ovim prostorima, prihvaćajući sve izbjeglice iz Afganistana, Iraka, Sirije… kao svoje najmilije, nudeći im smještaj – ako ustreba čak i u svojim domovima! (dobro, nije baš tako, ali oni, mislim naši političari, nose to u svojim srcima).

O tome kako se osjeća prosječni (e)migrant u našoj susretljivoj zemlji, s čime se suočava, šta mora naučiti a od čega se odučiti, kako se treba ponašati, koje geografske i etimološke pojmove mora da savlada i kojim političkim pojmovima mora da ovlada, iz pera našeg saradnika.

  1. dan

Zalutali smo u neku čudnu zemlju, Bosna i Hercegovina se zove. Vozaju nas iz opštine u opštinu. Ubrzo su se potukli zbog nas. Mi samo sjedimo u autobusu i čekamo ko će pobijediti, pa da nas odvezu na bilo kakvu granicu. Samo što prije da odemo odavde.

  1. dan

I dalje smo u Bosni i Hercegovini. Još se ne nazire izlaz iz ove zemlje. Tek sada vidimo koliko nam nedostaje naš Afganistan.

  1. dan

Probao sam danas bosanski specijalitet, burek. Objasnili su mi da je burek samo sa mesom i da ne postoji burek sa sirom i eurokremom i rekli da će me u Sarajevu prebiti ako to zatražim.

  1. dan

Prešao sam iz Federacije u Republiku Srpsku, ali sam ustvari i dalje u Bosni i Hercegovini. Sreo smo se sa svojim amidžićem iz Afganistana koji je našao privremeno utočište u Srpskoj. Kad me vidio nazvao me poturicom, a ja njega četnikom.

  1. dan

I dalje sam u Republici Srpskoj, dane provodim u kampu gledajući televiziju RS i nije mi jasno kako neki nisu zadovoljni sa takvim predsjednikom kakav je Dodik koji svakodnevno radi za dobrobit svih građana Republike Srpske i boga molim da me ne vraćaju u Teheran. Mislim, ovaj Teheran u Federaciji.

  1. dan

I dalje sam u Bosni i Hercegovini, vratili su me iz Srpske u Federaciju, ovi iz Sarajeva me uputili u Mostar, ali su me na Ivan sedlu vratili nazad i sad dok i dalje sjedim u Sarajevu ne mogu da spavam od brige da li će se Sebija kandidovati za predsjednicu SDA.

  1. dan

Dovukli su me u Mostar, neki grad u kršu i kamenu, podijeljen na dva dijela, istočni i zapadni. Ja sam odsjeo na zapadnoj strani u ulici nekog Francetića Jure. Na putu za Mostar šofer je stajao u nekoj Jablanici gdje je u nekom restoranu jeo meni neku nepoznatu životinju. Mi smo posmatrali iz autobusa. Srećom, šofer je ponio ostatke kostiju pa smo ih glabali do Mostara. Ta životinja se zove janje i dobrog je ukusa.

  1. dan

I dalje sam u zapadnom Mostaru, zamrzio sam partizane i stidim se što sam musliman. U ovom gradu postoji neki Stari most, posmatrajući ga imam neopisivu želju da ga srušim. Ne znam šta mi je.

  1. dan

Vratili su nas u Sarajevo. Neki ljudi u odijelima su dolazili kod nas, dali nam falsfikovana dokumenta i rekli da ćemo glasati za njih na izborima.

  1. dan

Danas sam čitao popularnu bosansku novinu, Dnevni Avaz i uvidio sam da sve loše u ovoj zemlji potiče od Bakira Izetbegovića.

  1. dan

Odveli su nas u Veliku Kladušu i svima nam dali tops.

  1. dan

Vratili su nas u Banja Luku, pa sproveli u Tuzlu. Bojimo se da nikada nećemo izaći iz ove zemlje. Afganistan mi nedostaje.

  1. dan

Obećavaju nam da će nas odvesti u Evropu, ali kažu, to pričaju već 20 godina.

  1. dan

VADITE ME ODAVLEEEEEEEE

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime